Život pod maskama na kazališnim daskama sa zaštitnim maskama pravi je izazov.
Potvrdila nam je to voditeljica Dramskog studija i dramska pedagoginja u Ludens Teatru Martina Trešćec Godek.
– Radimo ono što nam ovi uvjeti omogućuju. To su neke vježbe koje se mogu izvoditi pod maskom i koje izbjegavaju kontakt. Riječ je o monolozima i vježbama na daljinu tako da poštujemo sve mjere koje su nam propisane – rekla nam je prošli tjedan prije pooštravanja epidemioloških mjera.
Kazala je da se na probama najprije zagrijavaju tijelo i glasnice.
– Izvodimo vježbe opuštanja, a nakon toga radimo određene pokrete i vježbe koje pomažu radu na liku i karakteru. Zatim su tu vježbe čitanja i čitače probe. U novim uvjetima trudimo se sve to na isti način pokrivati pazeći pritom na mjere kojih se moramo pridržavati tako da izbjegavamo kontakt. Neke vježbe koje su zahtijevale dodirivanje polaznika izbjegavamo, kao i rad s istim predmetima kao što je primjerice bacanje loptice – objasnila je Trešćec Godek i dodala da su im u fokusu bili monolozi.
Napomenula je da je to jedina prilika u kojoj polaznik može biti na sceni i smije skinuti masku i izgovoriti svoj tekst, jer svi ostali odu u drugi dio dvorane.
– Naravno, pritom su otvorena vrata i zadovoljeni svi drugi epidemiološki standardi. Jako je teško napraviti vježbe disanja i govorenja pod maskom. To je jedna nova dimenzija na koju se svi mi moramo naučiti. Posebno je zahtjevno govoriti s maskom polaznicima koji nose naočale koje se pritom zamagle. Učimo se sasvim novim komunikacijskim vještinama – objasnila je.
Kada je riječ o samom Dramskom studiju, Trešćec Godek ističe da je on namijenjen svima od sedam do 77 godina, a dobro dođe i onima koji se zapravo ne žele baviti kazališnom umjetnošću.
– Polaznici unaprjeđuju neke svoje vještine kao što su primjerice vještine dobrog govorenja ili timskog rada. U Dramskom studiju često radimo vježbe za glas i izgovor te vježbe samopouzdanja. Za djecu je dobro da se uključe jer im se pruža prilika da se nauče toleranciji i poštivanju drugoga, strpljenju i verbalizaciji osjećaja. To je jako važno za djecu, jer oni u sebi nose neke svoje probleme koje ne znaju kako bi i kome izrekli, a onda je na sceni pod krinkom nečeg drugog ili nekog drugog puno lakše izreći i osloboditi teret koji nose u sebi. Posebno djeca u pubertetu imaju puno toga što bi htjeli podijeliti s drugima, a ne znaju kako to izreći pa je zato Dramski studio možda pravo mjesto za takav način rada i komunikacije – pojasnila je Trešćec Godek.
Zainteresiranost je jako velika, a Dramski studio trenutno broji tri grupe koje uz Trešćec Godek vode i Karlo Kučanda i Mihovil Maloča.
Svi oni željno iščekuju bolju epidemiološku sliku kako bi tijekom toplijih mjeseci mogli prikazati predstavu koju pripremaju.
– Mi smo spremni. Produkcija amaterskog kazališta trebala bi biti 29. svibnja. Vidjet ćemo koliko će mjere to dozvoljavati. Možda ćemo morati čekati neko bolje vrijeme kada ćemo to moći izvesti na otvorenom – zaključila je Trešćec Godek.