Epidemija koronavirusa s kojom se borimo malo više od godinu dana pred učenike i profesore Umjetničke škole Fortunat Pintarić postavila je velike izazove.
Naime, riječ je o umjetničkoj školi koja je sama po sebi dosta specifična za razliku od redovnih škola pa se zapravo postavlja pitanje kakve posljedice online nastava ostavlja na obrazovanje učenika, ali i koliko je ona zahtjevna profesorima.
Ariana Šandl, ravnateljica Umjetničke škole Fortunat Pintarić, kazala je da su drugo obrazovno razdoblje uspjeli početi i završiti uživo, ali posljedice online nastave jako su vidljive.
– S povratkom djece u školu vidjelo se koliki su zapravo nedostaci online nastave. Do proljetnih praznika vraćali smo naše učenike u kolotečinu nastupa, rada i vježbanja. Uspostavljamo odnos i komunikaciju koja nam je s njima najpotrebnija i vraćamo se svemu onome što je uobičajeno, a što se tiče rada naše škole. Online nastava je zahtjevna jer je teško preko digitalnih platformi učeniku objašnjavati ‘digni gudalo’ ili ‘složi prstiće ovako’. Ne može se utjecati na njihovu izvedbu – rekla je Šandl.
Kao najveći problem istaknula je problem koji se javlja kod učenika nižih razreda.
– Netko tko upiše umjetničku školu i nakon četiri mjeseca rada s profesorom ode na online nastavu je jako loše. Ponekad znam reći da su nam to izgubljene generacije. Potrebna nam je godina dana da ih vratimo u sviračku i vježbačku formu i objasnimo sve one zaostatke koje im nismo mogli prenijeti online nastavom. Kad su u pitanju teorijski predmeti kao primjerice kod srednjoškolaca, to je puno lakše odraditi online jer se svodi na ‘pročitaj, prepiši i odgovori’, no kad je riječ o sviračkom dijelu gdje moraš biti prisutan sa svakim učenikom, to nam je bilo jako teško – objašnjava ravnateljica.
Ono što im se pokazalo kao prednost, jest činjenica da su neko vrijeme bili jedina izvannastavna aktivnost koja se održavala uz redovnu nastavu.
– Nije bilo treninga, plivanja, tenisa i to nam je pomoglo da ih dobijemo u glazbenu školu u puno većem opsegu, a s većim slobodnim vremenom su i više vježbali – istaknula je Šandl.
Napomenula je i da su počeli s produkcijama koje su se održavale prema svim epidemiološkim mjerama srijedom i četvrtkom i to u nekoliko grupa.
– To je funkcioniralo jako dobro, vratili smo djecu na pozornicu. Vidjelo se pomanjkanje javnih nastupa, prisustvo straha, još uvijek se djeca svemu tome prilagođavaju, jer jedno je snimati doma, a drugo je pred roditeljima uživo nešto odsvirati – naglasila je ravnateljica.
Upravo su glazba i ples umjetnosti namijenjene ljudima, koncertnim dvoranama, pozornicama, no sve je to jednostavno nestalo. Šandl je istaknula da su umjetnici, pogotovo oni estradni, zakinuti za bilo kakav oblik komunikacije s publikom od koje zapravo i žive.
– To je vidljivo i kod kolega koji nemaju ni one redovne probe niti više vode ansamble. Taj glazbeni i scenski vid najviše je stradao u cijeloj ovoj priči. Bilo je uradaka online, ali nije to to. Dok nemaš vanjski doticaj, dok ne čuješ pljesak publike, dok nisi pred ljudima, to se ne može ni s čime mjeriti. Nažalost kad gledam cijelu tu epidemiološku situaciju, pitam se hoće li se to uopće vratiti u normalu, pratimo te brojke iz dana u dan, gdje smo, što smo, zatvaramo li se ili otvaramo. Samo se nadam da ćemo barem do ljeta uspostaviti donekle nekakvu normalu da nam se otvori koncertna djelatnost barem vani na trgu. Neki su se našli u tome da rade nove albume, svatko se snalazi, ali pomanjkanje kulturne scene itekako je vidljivo – smatra Šandl.
