Marija Stipan glavna je medicinska sestra na Odjelu ortopedije u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, a svaki svoj slobodan trenutak koristi za uživanje u brojnim hobijima.
Iza nje je 25 godina slikarske karijere, a osim toga brine o vrtu, priprema zimnicu, uzgaja cvijeće, restaurira stare komade namještaja.
Ova svestrana Koprivničanka rodom iz Molvi za sebe kaže da je oduvijek bila kreativna.
– Otkako znam za sebe volim slikati, a ozbiljnije sam se time počela baviti prije otprilike 25 godina. Od tada do danas imala sam 20 samostalnih izložbi i nebrojeno puno skupnih. Kada sam bila učenica htjela sam upisati slikarsku školu, no ipak sam se odlučila za medicinsku, završila ju i evo već 40 godina radim kao medicinska sestra – rekla je Stipan.
Kaže da su kreativnost naslijedila i njena djeca pa tako primjerice najmlađi sin u Irskoj studira slikarstvo. Često mu šalje fotografije svojih radova kako bi joj dao povratnu informaciju što je dobro, a što bi trebalo promijeniti. Stipan smatra da je talent važan, ali još važniji su rad, učenje i nadograđivanje talenta.
Priroda je puna inspiracija za slikarske radove
– Najčešće slikam pejzaže i cvijeće i to tehnikom ulja na platnu. Priroda je puna inspiracija, na svakom koraku su šume, cvijeće, polja, ravnice, što su sve moje teme. Volim prošetati po prirodi, bavim se obrađivanjem vrta, imamo i gorice s kojih puca pogled na cijelu Podravinu. Osim toga, radim u bolnici na šestom katu već 40 godina i Podravinu gledam kao iz aviona. Tako da sam okružena inspiracijom – objašnjava Stipan koja je članica čak tri likovne udruge i to Podravke 72, Udruge Peski-Art Đurđevac te Molvarskog likovnog kruga.
Naglašava da je za dobru sliku važno sve – od kvalitetne podloge, preko boja pa sve do kista, a uvijek slika po danu, jer joj danje svijetlo najbolje odgovara.
– Neke slike nastanu u roku od nekoliko sati, dok se na neke slike vraćam i dorađujem ih duže vremena. Ponekad znam uzeti staru sliku i nešto ispravim jer vidim da nije onako kako bi trebalo biti. Do sada, u ovih 25 godina, naslikala sam sigurno više od tisuću slika, no točan broj ne znam. Vjerujem da ni jedan slikar ne zna koliko je slika u svojoj karijeri naslikao. Često slike slikam za poklon članovima obitelji. Također nerijetko sudjelujem i na kolonijama, posebno onim humanitarnima te sam brojne slike poklonila u humanitarne svrhe – objasnila je.
Prošle godine imala je dvije samostalne izložbe – u Starom gradu u Đurđevcu prije pojave epidemije koronavirusa i krajem prošle godine u Rasinji. Posljednja je zbog epidemije bila online, a još se uvijek može razgledati. Svoje radove Stipan je izlagala i u Koprivnici, Zagrebu, Molvama, Varaždinskim Toplicama, Križevcima te brojnim drugim mjestima diljem cijele Hrvatske.
Restauracija starog namještaja kao hobi
Kako su djeca odrasla i razišla se svatko na svoju stranu, Stipan kaže da ima više slobodnog vremena za uživanje u hobijima. Svoje slobodno vrijeme, između ostalog, voli iskoristiti za uređivanje interijera.
– Muž mi u šali kaže da mu izmišljam posao. Ne volim otići u dućan i kupiti kompletan namještaj za dnevni boravak ili kuhinju. Kod nas u kući je svaka stvar s drugog mjesta dovezena. Puno smo stvari renovirali i uklopili u interijer. Moja je ideja, dok je muž zadužen za rad. Posebno mi je drago kada pronađemo neki stari predmet, renoviramo ga i za njega pronađemo mjesto u našem domu – naglasila je.
Opuštanje u vrtu i cvjetnjaku
Tijekom toplijih mjeseci u godini, Stipan najviše vremena provodi u vrtu u kojem ima sve što u ovom podneblju može rasti.
– Volim raditi i zimnice za sebe i za svoje najbliže. Muž u šali zna kazati kako radim zimnicu za sebe i pola ulice. Osim povrća, imamo i voće te lješnjake. Uživam u brizi za biljke, to mi je najbolji odmor i relaksacija – istaknula je Stipan.
Osim o voću i povrću, uživa i u cvijeću.
– Najviše volim kad sama zapelcam cvijet, on raste i on je zapravo moj proizvod. Imam hortenzije u svim bojama, a sve sam ih sama zapelcala od jedne grančice. To su sada veliki grmovi. U sve treba uložiti puno truda, a ne samo baciti sjeme i čekati da naraste – naglasila je.
Što se tiče planova, do kraja radnog staža ima još malo.
– Tko zna hoću li se početi baviti još kakvim hobijem. U mirovini ću imati osam sati više, iako ljudi kažu da kada otiđu u mirovinu imaju puno manje vremena nego kad rade – zaključila je.
