Jan Samaržija mladi je koprivnički gitarist i student treće godine na akademiji Conservatorium Maastricht u Nizozemskoj.
Prvenstveno svira klasičnu pa onda i jazz gitaru, a još se snalazi i na bubnjevima te klavijaturama. Misli kako ljubav prema glazbi dolazi od kulture slušanja kvalitetne glazbe i to od njegovih najranijih godina života.
Ovaj najpoznatiji žičani instrument Jan je izabrao zbog svojih gitarističkih uzora poput Slasha, Davida Gilmoura, Jimija Hendrixa, Angusa Younga, Stevieja Raya Vaughana i drugih.
Zadovoljan je studiranjem u inozemstvu i samim fakultetom, a usporedio ga je s glazbenim akademijama u Hrvatskoj.
– Ono što je zajedničko akademiji koju pohađam i onima u Hrvatskoj je to da i jedni i drugi imaju problem s neorganiziranošću, a što se tiče samog učenja, ono je standardno. Neki kolegiji su vrlo dobri i korisni su, dok drugi i nisu toliko, a slično je i s profesorima – objašnjava Jan.
Ističe kako je najveća razlika u odnosu s profesorima. Na akademiji u Maastrichtu oni su dosta prilagodljiviji i otvoreniji, dok su u Hrvatskoj malo stroži uvjeti.
Što se tiče studiranja u ovoj situaciji, sva predavanja i individualni sati koje pohađa, ove su godine od početka isključivo online. Takva mu situacija, kako kaže, itekako odgovara jer biti sam u Nizozemskoj u ovaj situaciji bilo bi teško, a za glazbenike je studiranje online potpuno prihvatljivo po njegovom mišljenju jer sve uče ili individualno s profesorima ili u manjim grupama pa ne izgube previše toga.
Kako je već tri godine u Nizozemskoj, priviknuo se na život tamo, ali mu i dalje nedostaje dosta stvari koje ima kod kuće. Kaže kako u ovoj zemlji zapadne Europe sve dosta djeluje zatvorenije.
– Ljudi se manje druže, a i kod nas na fakultetu imamo studente svih mogućih nacionalnosti tako da se ekipe formiraju uglavnom na taj način. Mene je to nekako zaobišlo pa mi se bilo dosta teško povezati s ljudima. Naime, s nekim stvarima kao što je bankarstvo, registracija u općini i slično dosta sam nezadovoljan i mislim da to puno bolje funkcionira u Hrvatskoj – ističe koprivnički gitarist.
Dodaje da tamo ima dosta dobrih prijatelja s kojima se često druži, ali ipak misli da je njegov život u Nizozemskoj samo privremen i svakako se planira vratiti u Hrvatsku.
Ovaj mladi glazbenik svira u koprivničkom bendu Impressions s kojim sprema novi materijal za sljedeću godinu. Trenutno su u stanju mirovanja jer svaki od četiri člana živi u različitom gradu, ali rade na novim stvarima. Ovo ljeto su tako nastupali zajedno nekoliko puta. Jan je trenutno i gitarist u koprivničkoj jazz platformi Behave Community u kojoj isto kao i u Impressionsu djeluje i kao jedan od autora. Ovog je ljeta primljen i u Dixieland band Čakovec, čija je posebnost u tome što osim jazz standarda sviraju i dixieland obrade međimurskih narodnih melodija.
– Ovo je ljeto za mene, bez obzira na epidemiju koronavirusa, bilo prilično popunjeno nastupima sa spomenutim bendovima. Trenutno sudjelujem u tek osnovanom fusion projektu Moguya o kojem će se više moći saznati uskoro – govori Jan.
Napominje da bi bilo lijepo živjeti samo od benda i misli da ništa nije nemoguće, no još moraju jako puno toga proći da bi mogli pričati o takvim stvarima.
– Mislim da je moguće živjeti samo od alternativne glazbe, ali to je luksuz rezerviran za manjinu. Također mislim da nije zločin raditi na komercijalnoj glazbi ako ona donosi materijalnu korist – govori ovaj mladi glazbenik.
U slobodno vrijeme sluša puno različitih stilova glazbe poput jazza, rocka, popa i klasične glazbe, a omiljenog glazbenika nije mogao izabrati jer kaže da ih ima previše.
Osim što je uspješan na fakultetu, osvajao je nagrade na natjecanjima klasične gitare na koja je često išao za vrijeme osnovne i srednje škole, a najveći uspjesi su mu pobjede na Pula guitar festivalu 2016. godine, Sarajevo guitar festivalu 2017. godine i peti plasman na državnom natjecanju.
Plan mu je što prije vratiti se u Hrvatsku i živjeti od glazbe.
– Želim živjeti od glazbe ako to bude ikako moguće. Ne mogu znati gdje će me to sve odvesti, ali nadam se sviranju na raznim projektima, radu u školi i pisanju te aranžiranju glazbe za razne ansamble – zaključuje koprivnički glazbenik.
