Nemogućnost zapošljavanja jedan je od glavnih razloga društvene marginalizacije osoba s invaliditetom. Naime, uz izostanak stalnog i sigurnog radnog mjesta veže se i nemogućnost stvaranja uvjeta za neovisan život, ali i nedovoljna uključenost osobe s invaliditetom u život lokalne zajednice.
S psihološkog aspekta, posao puno znači za samopoštovanje i samopouzdanje osobe s invaliditetom što je pak povezano s ponašanjem te osobe u različitim životnim situacijama. Osobe koje nemaju razvijenu pozitivnu sliku o sebi teže će se nositi s problemima i svakodnevnim izazovima, a često će i umanjivati svoja postignuća.
>>> Zapošljavanje osoba s invaliditetom – problem koji lokalna zajednica pokušava riješiti
Koliko je zapošljavanje važno, ali istovremeno i problematično za osobe s invaliditetom potvrđuje Helena Kušenić, viša kustosica u Muzeju grada Koprivnice. Invaliditet ju nije spriječio da najprije upiše željeni fakultet, a onda i pronađe posao iz snova.
– Gledajući situaciju na tržištu rada danas je svakome teško pronaći posao. Ako ste osoba s invaliditetom onda vam je pronalazak posla još teži i još izazovniji jer se susrećete s različitim vrstama predrasuda, a što je najgore od svega poslodavci osobama s invaliditetom često ni ne daju priliku da se iskažu – govori Kušenić.
Pomoć lokalne zajednice pri Heleninom se traženju posla pokazala ključnom. Osim što svoje zahvale upućuje tadašnjem ravnatelju koprivničkog Muzeja Marijanu Špoljaru, posebno joj je značila podrška lokalne udruge za pomoć osobama s invaliditetom.
– Prilikom traženja posla izuzetno mi je bila važna pomoć Udruge osoba s invaliditetom Bolje sutra i posebno predsjednice Marije Mraz koja je osobama s invaliditetom uvijek pružala i još uvijek pruža veliku podršku, između ostaloga i sa savjetima kako bi se izborili za svoje mjesto pod suncem. S druge strane tu je podrška obitelji koja je važna kroz čitav život osoba s invaliditetom, a isto tako i pri traženju posla. Životni put koji mi je usađen u obitelji reflektirao se i na traženje posla, a to je značilo da u mojoj glavi nisu postojale razlike između mene i nekog tko nema invaliditet. Znala sam da se moram izboriti za sebe kako god znam i umijem. To mi je pošlo za rukom i uspjela sam dobiti posao u struci što je vrlo teško – ističe Kušenić.
>>> Marija Mraz: Predrasude su glavni razlog zbog kojeg osobe s invaliditetom teško pronalaze posao
Razlog zašto osobe s invaliditetom vrlo teško pronalaze posao djelomično se krije u tome što velik broj njih ne dobije priliku da se obrazuje ili da pak istraži koji je to posao koji bi željeli raditi, dodaje Kušenić. Da bi se situacija sa zapošljavanjem popravila, smatra neophodnim da poslodavci promjene svijest o tome koliko su osobe s invaliditetom (ne)sposobne.
– Rijetki se odlučuju dati tu priliku zbog straha od nepoznatog. No, kad bolje razmislimo ista je stvar s bilo kojim zaposlenikom. Poslodavac često ne zna koga prima, upravo zato i postoji probni rok – napominje.
Iako je posao kustosice u Muzeju grada Koprivnice bilo njezino prvo službeno zaposlenje, iza nje je nekoliko studentskih poslova.
– Iz ove perspektive to se možda čini idilično, prvi pravi posao i odmah u struci, no nije sve išlo tako glatko. Iza mog zaposlenja u Muzeju stoji vrlo velik broj poslanih molbi i isto tako puno odbijenica i nerazumijevanja. Upravo je zato bitna podrška lokalne zajednice koja će te gurati dalje, a još je važnije da postoje poslodavci koji će osobama s invaliditetom pružiti priliku – kaže Kušenić i dodaje da je u odnosu poslodavac-radnik najbitnije da je razumijevanje uzajamno i da obje strane pristanu na određene kompromise.
Kompromisa je bilo i u njezinom slučaju, u prvom redu zato što posao u Muzeju uključuje i fizički naporne zadatke, primjerice postavljanje izložbi.
– Mislim da je jako važno da svaka osoba s invaliditetom bude spremna na kompromise, ali i spremna pokazati sve ono što ona može raditi dobro, ako ne i bolje od drugih, i na taj se način istaknuti i izboriti za svoje mjesto.
Osim pripremanja izložbi, posao kustosa uključuje i koordinaciju s posuđivačima umjetnina, obiteljima umjetnika ili samim umjetnicima, pripremu svih potrebnih sadržaja ili kataloga, promociju putem medijskih kanala te povezivanje sa školama ili drugim skupinama posjetitelja.
– Ljudi često znaju reći da kustosi samo pripremaju izložbe, no to nije tako. Iako je i sama priprema zahtjevna, tu je još niz drugih poslova vezanih uz samu izložbu. Ono što je također važno za napomenuti jest da mi brinemo o lokalnom blagu koje čuvamo u muzejima, našim umjetninama. U mom slučaju to je Zbirka naivne umjetnosti, a odnedavno i Zbirka umjetničkog obrta, najstarija zbirka u Muzeju grada Koprivnice. Dakle, moramo voditi računa o stanju predmeta te ih također uvesti u posebne knjige odnosno liste predmeta čime garantiramo da su oni zauvijek dostupni javnosti i da se zauvijek čuvaju u našem velikom baštinskom zdencu. S obzirom na to da pratimo stanje predmeta, naravno da moramo voditi brigu i o preventivnoj zaštiti, a ako se ukaže potreba i o restauraciji i konzervaciji predmeta. Također, tu je briga o popunjavanju fundusa odnosno eventualnih nedostatnih područja što bi značilo otkup ili donacije – objašnjava Kušenić.
Čini se da stvari ipak idu na bolje
Iako je pronalazak stalnog posla konstantan problem za osobe s invaliditetom, stanje u Podravini i Prigorju posljednjih se nekoliko godina poboljšava. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Križevci, u 2015. godini 53 poslodavca zaposlila su osobe s invaliditetom, godinu dana kasnije njih 69, u 2017. godini 62, potom 52, dok je tijekom 2019. godine ukupno 51 poslodavac zaposlio osobe s invaliditetom s evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Križevci.
Kad se pak gleda koliko je konkretno osoba zaposleno, 2015. godine taj je broj iznosio 69, dok je ukupno tijekom godine na Zavodu za zapošljavanje u Koprivničko-križevačkoj županiji bila 231 nezaposlena osoba s invaliditetom. Godinu dana kasnije u evidenciji je bilo 200 nezaposlenih, a svoj je posao pronašlo njih 99. 2017. godine na Zavodu su bile 132 osobe s invaliditetom, a zaposleno je njih 94. Isti broj dobilo je posao i 2018. godine kada je ukupan broj nezaposlenih bio 101. Krajem prosinca 2019. godine na području Koprivničko-križevačke županije evidentirano je 127 osoba s invaliditetom, a iste je godine iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje izašlo 86 osoba s invaliditetom.
Prema izvještaju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, osobe s invaliditetom najviše se zapošljavanju putem mjere Javni radovi pa je tako u 2019. godini putem ove mjere zaposleno 25 osoba s invaliditetom, u 2018. godini 44 osobe, u 2017. godini 40 osoba, u 2016. godini 41 osoba te u 2015. godini 21 osoba.
Što se tiče mjera aktivne politike zapošljavanja koje su direktno vezane uz ciljnu skupinu osoba s invaliditetom, Hrvatski zavod za zapošljavanje nudi Potpore za zapošljavanje i Potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva/Pripravništvo koje se mogu dodijeliti u obliku subvencije za plaće za zapošljavanje radnika u nepovoljnom položaju na tržištu rada i zapošljavanje radnika s invaliditetom, pri čemu se poslodavcima sufinancira 75 posto godišnjeg troška bruto II plaće za osobe s invaliditetom. Tu je i mjera Javni rad koja nudi financiranje 100 posto troška minimalne plaće uvećane za doprinose te najnovija Potpora za očuvanje radnih mjesta u zaštitnim radionicama, integrativnim radionicama i radnim jedinicama za zapošljavanje osoba s invaliditetom čija je djelatnost pogođena koronavirusom (COVID-19).
Poslodavci mogu direktno utjecati na situaciju na tržištu rada
S obzirom na niz prepreka s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom traženja posla, od onih fizičkih zbog kojih dolazi do nepristupačnosti brojnim ustanovama, preko loše regulacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom pa do čestog susretanja s predrasudama i diskriminacijom, problemu njihovog zapošljavanja trebalo bi se pristupiti s većom ozbiljnošću na nacionalnoj, ali i na lokalnim razinama. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje daju određenu nadu u bolju budućnost, no s obzirom na brojne gospodarske probleme uzrokovane epidemijom koronavirusa, pitanje je što nam 2021. godina nosi i hoće li se situacija nastaviti razvijati u pozitivnom smjeru. Zbog toga je možda najveća odgovornost na samim poslodavcima jer oni mogu najbrže dovesti do promjena po ovom pitanju.
– One osobe s invaliditetom koje dobiju priliku zasigurno će se truditi iz petnih žila kako bi pokazale da itekako mogu i da su vrijedne. Poslodavcima stoga želim poručiti da budu otvoreniji, da ne odbijaju nekog bez pružene šanse, a osobama s invaliditetom da budu uporne, hrabre, da nikad ne odustaju i da će se sav trud na kraju isplatiti koliko god da put do ostvarenja snova bio težak i trnovit – zaključuje Kušenić.
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.
