Devet mjeseci živimo suočeni s epidemijom koronavirusa, u vrlo neobičnim vremenima, a o utjecaju cijele situacije na mentalno zdravlje gotovo se i ne govori.
Koprivnička psihologinja Nina Hrenić smatra da ova situacija utječe na sve i smatra da je ovo vrlo izazovno vrijeme za sve nas, dogodile su se velike promjene u našim životima, u načinu života, u našem poimanju sadašnjosti, ali isto tako i budućnosti.
– Glavna obilježja vremena u kojem živimo su strah, tjeskoba, neizvjesnost, nepredvidivost, a sve to zajedno zapravo izuzetno frustrira. Devet mjeseci suočeni smo s prijetnjom ne samo fizičkom zdravlju i fizičkoj ugroženosti nas ili nama bliskih osoba, već i jednom velikom ekonomskom neizvjesnošću i strahom od budućnosti. S obzirom na to da se radi o novom virusu, o nečem nepoznatom, to u ljudima izaziva strah. Znanstvenici još uvijek ne znaju puno o ovom virusu, ima napretka, ali isto tako i mnogo nepoznanica. Kad je nešto novo i nepoznato, imamo osjećaj da nemamo kontrolu. Osjećaj gubitka kontrole vodi u osjećaj izgubljenosti, u besperspektivnost, u neizvjesnost i zapravo narušava mentalno zdravlje. Ovo vrijeme karakterizira osjećaj negativnog utjecaja na mentalno i tjelesno zdravlje, kao i na naš opći osjećaj dobrobiti – objašnjava Hrenić.
Sve više ljudi traži psihološku pomoć
Dodaje da su upravo strah, tjeskoba, neizvjesnost i frustracija neugodne emocije s kojima se svatko tijekom života naučio nositi najbolje što zna i može.
– No, osim ove prijetnje koronavirusa, mi u svojim životima imamo i drugih frustracija i problema i kad se ova koronasituacija nakalemi na sve druge probleme to može kod ljudi dovesti do osjećaja preplavljenosti problemima, osjećajem malodušnosti, izgubljenosti, bespomoćnosti, osjećajem gubitka kontrole, paničnih napada, porasta tjeskobe, a kao što vidimo i do porasta agresije. Svatko od nas se nosi s tjeskobom i frustracijom na različite načine – napominje psihologinja.
Ono što primjećuje u svojoj praksi je povećanje broja ljudi koji traže psihološku pomoć zbog različitih psihičkih poteškoća, a najčešće su to tjeskoba, panični napadi, bračni problemi, problemi u odnosima s djecom, sa starijim osobama, odnosno roditeljima, odgojnim poteškoćama.
– Ne mogu reći da je netko tražio pomoć zbog straha od korone, međutim ovaj osjećaj tjeskobe prouzročen našim doživljajem vremena u kojem živimo dodatno otežava nošenje sa svim ostalim životnim problemima koje svi imamo – neki više i veće, a neki manje. Nismo svi u istoj situaciji i nemamo svi iste mehanizme nošenja i suočavanja s problemima i sa stresom pa se onda i na različite načine ponašamo – smatra Hrenić.
Posebno zabrinjava utjecaj vremena u kojem danas živimo na psihički razvoj djece i mladih
Napominje da, iako se posljedice ove epidemije na mentalno zdravlje već osjećaju, pravi razmjeri tek će se vidjeti kasnije kroz porat depresije i drugih psihičkih poteškoća.
– Posebno me zabrinjava što će biti s mladim generacijama koje sada ograničavamo u kretanju i druženju, a znamo da je jedna od najvažnijih psiholoških potreba u adolescentnom razdoblju potreba za slobodom i prihvaćanje od strane vršnjaka. Zabrinuta sam što će biti i kako će uopće izgledati psihički razvoj djece kojima sad ograničavamo druženje s bakama i djedovima. Ljudi su društvena bića i imaju potrebu za fizičkim kontaktom s drugim ljudima, za dodirom, za blizinom. Nipošto ne želim biti pesimistična, ali doista mislim da će ostati posljedice i sada je doista nužno potruditi se da budemo maksimalno odgovorni i solidarni kao pojedinci – ističe Hrenić.
Bombardiranje negativnim brojkama i način izvještavanja Nacionalnog stožera
Kao još jedan od problema ističe i svakodnevno bombardiranje negativnim informacijama, odnosno brojem oboljelih, umrlih, na respiratorima.
– To izaziva veliku frustraciju i usmjerava nas na negativno. Još nikog nisam čula da je zapamtio broj ozdravljenih što je značajna i važna informacija. Tendencija našeg uma je da se usmjeri na negativno jer to je evolucijski važno zbog preživljavanja. Čujemo i doživimo ono što je negativno, a ono što je pozitivno jednostavno preskočimo, zanemarimo, ne pridajemo važnost – kaže psihologinja.
Smatra da je općoj frustriranosti pridonio i način izvještavanja Nacionalnog stožera civilne zaštite koji u svoj tim nije uključio stručnjake za mentalno zdravlje.
– To je apsolutno potrebno jer ovo predugo traje. Naravno da mentalno zdravlje nije prioritetno kad je osoba na respiratoru, tada joj treba sačuvati život. Međutim, ovo je uzelo maha za cijelu populaciju, ovakvo svakodnevno bombardiranje negativnim nemoguće je da ne ostavi posljedice i to negativne posljedice na mentalno zdravlje koje će tada utjecati na ono fizičko – naglašava Hrenić.
Preuzimanje kontrole nad našim ponašanjem i našim mislima
Ipak, ističe da možemo preuzeti kontrolu nad onim nad čim imamo kontrolu, a to je naše ponašanje – ono što radimo i ono što mislimo.
– Ne možemo kontrolirati druge, ne mogu natjerati nekoga da nosi masku ako ne želi, međutim moj način razmišljanja je da štitim sebe i tako štitim druge pa ću se odmaknuti, dezinficirati ruke i staviti masku. Možemo svjesno odlučiti da nećemo živjeti u strahu i nećemo dopustiti da strah upravlja našim ponašanjem nego upravo obrnuto, mi ćemo živjeti strahu usprkos, s tim strahom i s tom percepcijom opasnosti, probati ju svesti u neke realne okvire. Kad nas negativne brojke koje su ovih dana uistinu visoke preplaše i osjetimo tu preplavljenost strahom i počne nam se po glavi vrtjeti niz pitanja kao Što ako obolim? Što ako netko moj oboli? tada se treba zaustaviti i pitati se: Čekaj, stani, što radiš da se zaštitiš, možeš li još nešto učiniti, koliko je za tebe realna ta opasnost o kojoj sada razmišljaš, ima li još nešto što možeš učiniti da se zaštitiš? – poručuje Hrenić i dodaje da možemo svjesno i namjerno odvojiti neko vrijeme u danu kada ne razmišljamo o toj prijetnji.
Pronalazak ravnoteže i odgovornost prema sebi i drugima
Kaže da ipak nije korona sve što imamo u životu.
– Imamo i puno toga dobrog. Važno je usmjeriti se na dobre stvari, ostaviti tu brigu oko korone i oko fizičkog zdravlja negdje u danu malo sa strane. Dakle, da ne dopustimo da se sve drugo što imamo u životu doista padne u drugi plan nego da doista živimo s koronom najbolje što znamo i možemo, da prihvatimo životne okolnosti takve kakve jesu i da se potrudimo pronaći ravnotežu u tim promijenjenim okolnostima. Naše tijelo, naš organizam i um neprekidno to radi. Stalno procesuiraju vanjske informacije, pokušavaju uspostaviti ravnotežu najbolje što znaju i mogu ne bi li odgovorili na te okolnosti i uskladili se s njima. Mi to možemo, jer povijest nam pokazuje da je ljudski rod preživio ratove, potrese, poplave, kataklizme, razdoblja gladi i razne epidemije. Znači otporni smo i doista mislim da ne treba paničariti nego postaviti se odgovorno, brinuti se za sebe i nastaviti živjeti u takvim promijenjenim okolnostima jer i to će proći – zaključuje psihologinja.
Važno je, smatra Hrenić, da budemo odgovorni prema sebi, a onda i prema drugima, da se pridržavamo svih mjera koje su propisane i za koje kaže da doista imaju smisla.
– Biti solidarni, ne stigmatizirati, ne osuđivati, brinuti ne samo o fizičkom nego i o mentalnom zdravlju – poruka je psihologinje.
Korona je pokazala da ništa ne možemo planirati
Hrenić naglašava da svi možemo naučiti nešto o sebi i drugima iz cijele ove situacije.
– Svi smo nešto i naučili, a to se vjerojatno dosta razlikuje od osobe do osobe. Nakon zaključavanja na proljeće čula sam dosta ljudi koji su komentirali da im je to zapravo i pomoglo da malo stanu u ovom kaotičnom načinu života kojim većina nas živi, pa su malo predahnuli, odmorili, brinuli o sebi, bili više s obitelji. Taj lockdown je nekima od nas pokazao da život može izgledati drugačije. Opći zaključak svega ovog je da zapravo koliko god planiramo i trudimo se držati se naših planova, život nam pokaže da ne možemo baš sve isplanirati i da moramo biti otvoreni i neprekidno se usklađivati s promjenjivim okolnostima. Ova korona je pokazala da ne možemo ništa planirati sa sigurnošću, a opet možemo preživjeti – zaključila je psihologinja.
