Mira Krčmar, Virovka rodom iz Slavonije, bavi se jednim vrlo neobičnim hobijem – izradom igračaka amigurumi tehnikom heklanja koja potječe iz Japana.
Heklati je naučila od svoje majke još kao mala, no izradom igračaka ovom tehnikom počela se baviti prije otprilike tri godine.
– Nakon obiteljske tragedije izolirala sam se iz društva, a amigurumi mi je pomogao. To je bilo, i još uvijek jest, neka vrsta terapije. Htjela sam se posvetiti nečemu, no nisam se htjela uključivati u razne udruge, znala sam da moram biti sama i amigurumi mi je uvelike poslužio kao pomoć u nošenju s tragedijom koja se dogodila – istaknula je Krčmar.
Kazala je kako je za ovu tehniku heklanja doznala od prijateljice Ivanke Ferenčić Martinčić, koja je ujedno i ravnateljica Narodne knjižnice Virje.
– Upravo sam za njene predstave i priče napravila prve lutke. Nakon nekoliko lutaka, zavoljela sam ovu vještinu, evo i dan danas svakodnevno izrađujemo nove. Sama tehnika amigurumi dolazi iz Japana, a riječ je o heklanoj tehnici izrade igračaka – rekla je.
Igračke radi isključivo s pamučnim koncem, a istaknula je da joj je želja da lutke izgledaju što realističnije. Njihova unutrašnjost ispunjena je vlaknima od mikrofibre.
– Znam heklati više-manje sve što se može naheklati, od torbe, papuča pa sve do kapa. No najviše imam volje izrađivati igračke, zato što su posvećene djeci. Izrađujem razno razne igračke, ima tu svega od domaćih životinja ili divljih, ali najdraže su mi lutkice. Postoje predlošci po kojima se može raditi, no ja ne radim po njima. Kada mi dođe da nešto napravim, odnosno kada mi sine neka ideja, u glavi stvorim sliku i tada to napravim – objasnila je.
Kaže da je sama tehnika poprilično zahtjevna, a s prvim primjercima igračaka bila je jako razočarana.
– Uvijek pokušavam težiti nečem višem i boljem, a tako je bilo i s izradom igračaka. Kod izrade je potrebna apsolutna koncentracija jer se sve broji. Sama izrada jedne igračke traje otprilike četiri, pet dana. Proces izrade je vrlo spor jer čovjek mora biti detaljan i precizan, sve mora biti na broj – rekla je.
Napomenula je da je potrebno mnogo prakse kako bi se došlo do zadovoljavajuće kvalitete.
– Bile su mi potrebne dvije godine kako bih uopće mogla reći da nešto znam napraviti. Prije toga sam puno brljala i griješila. Unatoč tome što znam heklati, ovo je nešto što se neprestano mora učiti. Osnove tehnike naučila sam na internetu. Svima je amigurumi divna i krasna tehnika. Mlađe generacije pokazuju interes, no nekako mi se čini da im nedostaje strpljenje koje je izrazito potrebno u ovoj tehnici – pojasnila je.
Upravo strpljenja i vremena naša sugovornica ima napretek, a napominje da je u protekle tri godine napravila više od 200 primjeraka.
– Obitelj je oduševljena svakom mojom lutkom i velika su mi potpora. Suprug jedva čeka da nešto napravim. Posebno ako je nekakva životinjica pa si ju u gorice odnese. Dosta igračaka radim i za unuke. Osim obitelji i prijatelji su velika potpora i jako su oduševljeni mojim radovima – rekla je Krčmar.
Dodala je kako nerijetko poklanja svoje radove prijateljima jer je zbog njih ustrajala u ovom hobiju.
– Bez svega mogu, ali bez rada na novim igračkama ne mogu. Ne prođe dan, a da barem nešto ne napravim. Volim reći prijateljima da ću ja ovo raditi pa iako se to nikome ne svidjelo, jer meni se sviđa i planiram to raditi dokle god budem mogla – zaključila je.
