Mališani iz devet skupina koprivničkog Dječjeg vrtića Tratinčica ostali su bez igračaka na mjesec dana. No, ne po kazni već zbog akcijskog istraživanja.
Paula Kuharić, psihologinja u Dječjem vrtiću Tratinčica, rekla je Dravi.info da provode jedno zanimljivo istraživanje pod nazivom “Vrtić bez igračaka”.
– S obzirom na to da smo promišljanjem o našoj praksi uočili neke probleme koji su nam zajednički – djeca su prezasićena gotovim i strukturiranim igrama, dosta su ovisna o odgojiteljima, nedostaje njihove inicijative, kreativnosti i stvaralaštva, nedostatak kritičkog razmišljanja, pa smo odlučili istražiti i ispitati možemo li promjenom materijalnog okruženja unaprijediti njihove socio-emocionalne i kognitivne vještine – istaknula je Kuharić.
Dodala je da se ovakav koncept primjenjuje u drugim zemljama već dugi niz godina.
– Puno smo promišljali o svojem radu i istraživali literaturu i došli smo do tog koncepta vrtića bez igračaka koji se već provodi u drugim zemljama. S nekima od njih smo se čuli i dali su nam veliki poticaj s obzirom na to da oni sami imaju vrlo dobre rezultate što se tiče utjecaja takve okoline na razvoj djece. Rezultat koji su oni dobili je da razdoblje bez igračaka povećava dječju kreativnost, kritičko razmišljanje, poboljšava komunikacijske vještine, djeca sklapaju nova prijateljstva, povezaniji su, uče se nositi s frustracijama, a povećava se i njihovo samopouzdanje – objasnila je psihologinja.
Napomenula je da su iz vrtićkih soba uklonjene gotove, kupljene igračke, ali djeca imaju mnoštvo drugih materijala od kojih mogu sami izraditi igračku poput primjerice prirodnih materijala, pedagoški neoblikovanih materijala i tkanine.
– No najmoćnija stvar koju imaju je zapravo njihov um. Djeca odlično smišljaju svoje aktivnosti, pokazuju inicijativu, ima svega poput simboličkih igara primjerice, kreativni su, dolaze do različitih rješenja. Djeca su dobro prihvatila novu situaciju, čak i bolje nego što smo očekivali. Roditelji su jako podržavajući i prekrasno su reagirali, znatiželjni su i suradljivi. Naravno da postoje neki strahovi kako će se djeca snaći u takvoj situaciji, ali to je normalno i očekivano – smatra Kuharić.
Naglašava da se uloga odgojiteljice ovakvim konceptom malo promijenila i prije svega je usmjerena na opažanje situacije i aktivnosti, ali i na opažanje samih sebe.
– U pitanju je samorefleksija koja nam je nužna za profesionalni razvoj, ali i unaprjeđenje prakse. Odgojiteljicama je u određenim situacijama i malo teško jer se moraju nositi s promjenom svoje uloge što znači da se ne smiju toliko uplitati i voditi koliko je to inače dozvoljeno, što je zapravo odličan način za upoznavanje sebe i svojih potreba. Odgojiteljice su došle do brojnih spoznaja vezanih uz vlastito viđenje djece, puno više promatraju i imaju puno dublji uvid u interese djece, ali i u njihova ponašanja i potrebe. Svijest je nekako veća – napominje Kuharić i dodaje da se ta povećana svjesnost primjećuje i kod djece.
Kaže da su svjesnija svoje okoline, promatraju ono što nikada prije nisu, primjećuju razne zvukove, mirise, zapravo koriste sva osjetila.
– Odgojiteljice kažu da djeca puno manje traže njihovu pomoć, već se sama snalaze kad se suoče s problemom. Zaključili su i da su djeca zadovoljnija kad si organiziraju svoje aktivnosti i kad imaju više vremena za tu svoju igru, nekako su smireniji. Ima konflikata, što je normalno i očekivano, ali ipak se primjećuje da su djeca zadovoljnija u toj nekoj novoj situaciji – ističe.
Pretpostavka je, napominje Kuharić, da će porasti kreativnost djece, da će se razviti bolje kreativno mišljenje, pretpostavljamo da će porasti samoinicijativa kod djece, a posebno suradnja.
– To smo zapravo već i primijetili, a smatramo da je upravo suradnja jedna kvaliteta i vještina koja nam je potrebna u današnje vrijeme kad se ljudi sve više razdvajaju i kad se jača individualnost, jako je važno da surađujemo jer znamo da kao grupa možemo puno više nego sami – zaključuje psihologinja.
