U Udruzi Šinterice dobra srca trenutno je na skrbi pet ozlijeđenih mačaka – Roma, Veselko, Puma, Borovnica i Dumbo.
Roma i Veselko nemaju prednju šapu, odnosno amputirana im je zbog ozlijede. Puma ima ozlijeđeno oko koje je u potpunosti nefunkcionalno. Borovnica ima smanjenu sposobnost vida, a Dumbo ima ozlijeđenu stražnju nogu.
Udomljavanje ovakvih životinja izrazito je teško, a predsjednica udruge Nina Verčević razlog vidi u činjenici da većina ljudi u prvi plan stavlja estetiku.
– Najčešći upiti za udomljavanje počinju s pitanjima: Imate li čupavog mačića? Tražimo tigrastu mačku. Poklanjate li bijelog psa? Ovakav oblik udomljavanja u potpunosti je pogrešan. Kada bi svi upiti počinjali pitanjima: Imate li psa mirnijeg karaktera? Tražimo razigranu mačku. Koja životinja bi odgovarala našem ritmu života?, udomljenja bi bila još kvalitetnija i češća. Izgled životinje jest bitan, ali ne treba biti glavni ili limitirajući faktor. Vjerujte, jednom kada zavolite životinju, najljepša vam je na svijetu. Udomitelji naših starih bezrepih maca i peseka s opekotinama mogu to potvrditi – objašnjava Verčević.
Dodaje da je vrlo mala vjerojatnost da će se ozlijeđena životinja brzo udomiti i one provode kod njih mjesece pa i godine.
– Najčešće su najrazmaženije, najprivrženije jer volonteri poklanjaju takvim životinjama dodatnu pažnju. Stoga, udomljavanjem ozlijeđene životinje činite “duplo” dobro djelo, ali i dobivate mazu “na kvadrat” – kaže Verčević.
Napominje da ljudi smatraju da ozlijeđene životinje zahtijevaju dodatnu brigu i dodatne troškove, što nije pravilo, neki misle da se životinje muče, što nije istina.
– Provedite pola sata s njima i vi ćete biti ti koji će izaći izmučeni. Naravno pozitivno izmučeni – od odvezivanja tenisica, igre, jurnjave i puno, puno maženja – napominje.
Što se tiče razlike u brizi oko ozlijeđenih životinja, Verčević ističe da ona ovisi o stupnju i vrsti ozlijede, no vrlo često se govori samo o dodatnom oprezu.
– Životinje su izrazito prilagodljive i snalažljive tako da često ne zamjećuju svoje ozlijede te žive kao i ostali kućni ljubimci. Primjerice, Veselko i Roma koji imaju amputiranu šapu žive kao i sve ostale mačke. Skaču, trče, igraju se. Čak, dapače, Veselko je najspretnija mačka koju imamo. Mačke kojima je amputiran rep također nisu zahtijevale dodatnu brigu. Međutim, kod nekih ozljeda, primjerice kada su oštećena osjetila, poput vida kod Pume i Borovnice, ipak je briga složenija – objašnjava Verčević i dodaje da bi se udomitelji prije udomljavanja trebali dobro informirati o brizi i potrebama životinje koju žele udomiti.
Kao najveći problem udomljavanja ozlijeđenih životinja, Verčević ne vidi u navedenim predrasudama, već smatra da je najveći problem estetika. Kaže da se rijetko tko javlja na oglase vezane uz udomljavanje ozlijeđenih životinja.
– Ako udomitelji dođu u udrugu, jednostavno nikada ne požele uzeti Borovnicu, Pumu ili Veselka. Žalosti me to jer mislim da su sve tri mačke zaista predivnog karaktera. Veselko je avanturist, brz i okretan, izrazito inteligentan i lukav. Borovnica je znatiželjna, razigrana i pomaže u svim poslovima – od kuhanja, učenja, čišćenja… Puma je pak elegantna i umiljata, mirna, ali dovoljno razigrana da vam nikada ne postane dosadno pored nje. Mogla bih satima pisati o njima, a volonterke koje provode dane u Mačkovcu bi mogle dodati još nekoliko desetaka strana. Razmislite o udomljavanju ozlijeđenih životinja, ne samo od nas, već i od drugih udruga i azila. Ne smijemo dopustiti da provode mjesece i godine bez zauvijek doma – zaključuje Verčević.
Verčević kaže da su ozljede najčešće posljedica neke traume poput primjerice udarca predmetom ili udarca automobila ili pak posljedica određenih bolesti poput zaraze herpesvirusom.
– U sprječavanju ozljeda važnu ulogu ima vlasnik životinje koji je dužan poduzeti maksimalne mjere zaštite životinje. Primjerice, cjepivom se može spriječiti zaraza herpesvirusom. Također, oprez u šetnji, kvalitetna ograda, kastracija kojom se smanjuje bježanje i tučnjava te ograničeno kretanje mačaka doprinose sprječavanju nesretnih slučajeva. Slučajni prolaznici mogu pomoći tako da prijave pronalazak psa na javnoj površini te se pas može vratiti vlasniku prije nego dođe do nesretnog slučaja te sporijom vožnjom po naseljenom području. Ljude koji namjerno nanose ozlijede životinjama treba prijaviti veterinarskoj inspekciji – naglasila je Verčević.
