Koprivničanka Kristina Ogrinec voditeljica je radionica plesne meditacije koje se svake srijede održavaju u koprivničkom Kampusu. Osim što uživa u plesu, plesu na svili, jogi, strastvena je fotografkinja koja je završila Akademiju za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani, smjer fotografija, a u posljednje vrijeme otkrila je svoju ljubav prema prirodi i povezivanju s prirodom na svim razinama.
Što se tiče radionica plesne meditacije, Kristina kaže da su one namijenjene svakome, bez obzira na dob, fizičku spremnost ili spol.
– Kroz ove radionice cilj je upoznati vlastito tijelo. Ljudi smo, dobivamo mnogo informacija i pritom zaboravljamo na vlastito tijelo. Namjera je početi ga primjećivati, osluškivati, biti svjestan. Slušajući svoje tijelo, lakše je živjeti. Ples je idealan i za rješavanje stresa. Primjerice, stajanje u balansu dobro je za balans, za centriranje, ali i da bismo znali pronaći sigurnost u samom sebi. Na primjer, ako stojite u banci i nervozni ste, vježbajte balans. Radili smo i vježbu koja podrazumijeva ležanje na trbuh, a to je odlična poza za primjerice čitanje knjige. Smisao je kako upoznati svoje gibanje, kako plesati kroz život – objašnjava.
Dodaje da je iznimno važno raditi na sebi i da je to nešto što mora prakticirati do kraja života, jer kako kaže, kako će pomoći drugima da rade na sebi, ako ona to isto ne primjenjuje. Kad je to spoznala, počela se snimati dok pleše i objavljivati video uratke i ubrzo su joj se počeli javljati ljudi sa željom da ih nauči.
– U ovim radionicama naglasak je na razgibavanju. Glavne stvari na kojima prvo radimo su ulazak u špagu, most i stoj na glavi. Kako komuniciramo na vježbama, dobivam informaciju da ljudi imaju jaku želju plesati, ali još smo dosta daleko od toga jer prvo trebaju biti jako razgibani i naučiti osnovne elemente. Važno je da imaju vokabular pokreta. S plesom čekam i zato što smo jednom prilikom plesali i jednoj polaznici bilo je neugodno jer je rekla da ne zna plesati, jako je ukočena, a ne zna zašto, a ja jednostavno ne želim da ljudima na mojim radionicama bude neugodno. Razmišljam o tome kako sve to pomiriti i rasplesati ih – napominje Kristina koja nikad prije nije bila voditeljica neke grupe pa trenutno uči kako biti voditelj i osluškuje energiju svojih polaznica i polaznika.
I u svom završnom radu na Akademiji Kristina se bavila tijelom, ali na malo drugačiji način. U fokusu njenog rada bila je estetika golog tijela, a fotografirala je samu sebe i tako je nastalo sedam fotografija koje je povezala sa sedam dana stvaranja. Uz to analizirala je golo tijelo kroz povijest likovne umjetnosti, a tema ju je natjerala i na promišljanje o razlikama pornografije i akta.
– Ljudima sam uvijek bila simpatična, ali nisam znala zašto. To mi je bilo čudno i nije mi pasalo, pitala sam se zašto se ja nekome sviđam, onda sam se počela pitati jesam li ja lijepa samoj sebi. Nisam si bila lijepa dok sam se to pitala i onda sam odlučila pronaći ljepotu u samoj sebi. I zato sam počela fotografirati samu sebe golu kako plešem. Počela sam s aktovima drugih ljudi, meni su svi ljudi lijepi, na svakom tijelu pronađem neke lijepe linije, zanimljive sjene. Počela sam to tražiti u samoj sebi i mogu reći da sam ovim radom to i uspjela – naglasila je.
Želja joj je bila pronaći i zabilježiti osjećaj.
– Radeći svoj diplomski rad puno sam razmišljala o razlici između pornografije i akta i drago mi je da sam to počela proučavati jer sada cijeli seksualni dio u svom životu gledam na jedan drugačiji način i shvaćam ga puno ozbiljnije. Cijenim samu sebe puno više. Tražila sam u golom tijelu neku dubinu, a toga u samom seksualnom činu nema, prisutan je samo užitak. Na mojim fotografijama ne vidi se užitak, vidi se golo tijelo na kojem se primjećuje tuga, ali i cijeli spektar emocija – naglasila je Kristina koja se, otkako se nakon studija vratila u Koprivnicu, okrenula otkrivanju prirode na svim razinama.
Njoj i nekolicini prijatelja u fokusu djelovanja je zajednica u šumi.
– Gradimo kućicu, obrađujemo vrt, uređujemo šumski puteljak do šumskog tuša, sami izrađujemo klupice i sve što nam treba. U šumi, u prirodi, otvora se jedan novi svijet, ne zanimaju te više informacije o koroni, o tome tko što misli o tebi, kako si obučen, statusi na Facebooku, to se sve nekako izbriše, jer uživaš u prirodi. Sve se preokrene – zaključila je Kristina.
Dugoročni plan joj je otvoriti takozvani healing centar u Istri koji bi objedinio sve ovo što zapravo danas živi – život s prirodom, liječenje glazbom, meditaciju, ples…
