Koprivničanka Irena Kovačić, cvjećarka, predsjednica Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije i vlasnica obrta za cvjetne i balonske dekoracije Svijet mašte, ovih dana ima puno slobodnog vremena i uživa u svakom trenutku.
– Svi svatovi su mi otkazani, ljudi nemaju potrebu za cvijećem, što je normalno u ovoj situaciji, a meni moj posao jako nedostaje. I tako po prvi puta u životu imam vremena urediti svoju kuću za uskrsne blagdane i baš uživam u tome – rekla je Kovačić.
Svake godine u krugu obitelji pale “vuzmicu” pa je ove godine odlučila napraviti jednu za kuću.
– Sav materijal je iz prirode i ovi aranžmani nastali su u nedostatku cvijeća i ostalog potrebnog materijala – istaknula je.
Kazala je da joj jako nedostaju članovi šire obitelj – mama, tata i brat sa suprugom, koji su u Majurcu i s time se zapravo najteže nosi u ovo blagdansko vrijeme.
– Ipak, trudim se gledati na sve ovo pozitivno, jer istina je da smo svi od silnih obaveza malo izgubili smjer. Godinama nisam ništa stizala, a sada u miru čistim kuću, radim rezance, kolače, svaki dan kuham. Puno šetam po šumi. Radim u vrtu. Čitam… Ludilo i još mi je dan prekratak. Nikad mi nije dosadno – objašnjava Kovačić.
Što se tiče samog Uskrsa, ističe da iako neće biti kao oni ranijih godina kada su nakon doručka odlazili u Majurec paliti “vuzmicu” i pekli jaja, smatra da će ipak biti lijepo i zanimljivo, baš kao i svaka nedjelja.
– Klinci dugo spavaju, za to vrijeme ja pratim misu i pripremam za ručak. Nakon kasnog, uskrsnog doručka klinci po dvorištu traže skrivena čokoladna jaja. Nakon ručka iskreno se nadam da će biti raspoloženi da barem zajedno prošetamo po šumi. Sigurno ću dosta vremena provesti na telefonu i internetu da se čujem sa svojima i s familijom iz Danske, prijateljima i kumovima – kaže.
Inače, prije godinu dana, točnije 18. travnja 2019. godine, završila je svoje hodočašće na popularnoj ruti Camino de Santiago i propješačila više od 800 kilometara iz Francuske u Španjolsku. Napominje kako je tek godinu dana kasnije osvijestila jedan zaključak sa svog putovanja.
– Kad sam počela hodati, na tabli je pisalo 790 kilometara. Velika brojka, zvuči puno, zar ne? Hodajući, korak po korak, uživajući u prirodi, vođena radošću i zadovoljstvom, nakon par dana na tabli primijetim 680 kilometara. Za par dana 590 kilometara. Samo sam hodala i uživala, a kilometri su sami od sebe padali – prisjetila se.
Smatra da smo danas u sličnoj situaciji.
– Problemi u kojima se sada nalazimo neka budu kilometri iz priče, a mi možemo jedino “hodati”, raditi što nas veseli ili samo biti, a “kilometri” u našem slučaju problemi, postepeno će nestajati.
Napominje da su trenutno javne službe, trgovci, proizvodne firme i ostali opterećeni.
– No svi mi ostali koji smo zatvoreni, ne radimo i ne znamo što nas čeka, svim tim ljudima želim poručiti da iskoriste ovo darovano vrijeme, jer sjetimo se koliko smo puta zadnjih godina izgovorili da nemamo vremena. Od silnih obaveza svi smo se malo izgubili. Ovo vrijeme je idealno za napraviti malo “reda po ladicama” i provesti ga sa samim sobom, s obitelji koju smo toliko puta zanemarili – zaključuje Kovačić uz poruku da ćemo ovaj Uskrs pamtiti još dugo godina i zato neka bude najbolji do sada.
