Mladi, ambiciozni, kreativni, puni energije, entuzijazma i želje da suvremenu umjetnost približe koprivničkoj publici. Oni su tim AK galerije – Tanja Špoljar, Petra Travinić i Bojan Koštić. Tri potpuno različite persone koje se upravo u svojim različitostima savršeno nadopunjuju. Pitali smo ih u čemu uživaju izvan AK galerije, što vole jedni kod drugih, kako izgleda njihov posao…
Što ste studirali, čime ste se sve bavili, što trenutno radite?
TANJA: Završila sam studij povijesti umjetnosti i mađarskog jezika i književnosti, a u životu sam radila svašta: od rada u galerijama i muzejima kao vodič, na HRT-u kao novinarka u emisiji “Transfer” pa do fizičkih poslova. Zadnjih godinu dana pola radnog vremena provodim radeći u obiteljskoj Galeriji S, a drugu polovicu, ali cijelim svojim srcem kao kustosica i voditeljica programa AK galerije. A povremeno držim i tečajeve mađarskog jezika.
PETRA: Sve pomalo, ali najviše se bavim fotografijom, grafičkim pripremama i dizajnom. Završila sam Multimediju u Varaždinu.
BOJAN: Nesretno sam magistrirani edukator kroatologije, što je otprilike ekvivalentno profesoru hrvatskog jezika, ali nikad nisam to bio, odnosno probao sam raditi u školi, ali sam nakon par mjeseci dao otkaz. Super su klinci, ali mi se ne sviđa zbornica. Trenutno imam svoj obrt za videoprodukciju i fotografiju, ali za to nisam završio nikakve škole tako da ustvari ne znam što sam po zanimanju.
Tim ste koji stoji iza AK galerije. Kako izgleda vaš posao? Što najviše volite kod njega?
TANJA: Posao kustosice i voditeljice programa u isto je vrijeme i kontemplativan i veoma dinamičan posao u kojem mogu spojiti vječnog ekstroverta i introverta koji se bore u meni. Osmišljavam program galerije i kustoske koncepte pojedinih izložbi, pišem projekte, prijavnice, izvješća, najave za medije, komuniciram s umjetnicima i dogovaram svaki segment određenog projekta, postavljam i otvaram izložbe, pišem tekstove za kataloge izložbi i “brinem” se za umjetnika koji gostuje, od razgovora o svakom segmentu rada do druženja prilikom njihova gostovanja. S obzirom na to da vodim i cijelu udrugu, to obuhvaća još puno administrativnih, operativnih i organizacijskih poslova. I puno brige za sam prostor. Najviše volim što sam u tom poslu potpuno slobodna, konstantno učim i upoznajem puno novih zanimljivih ljudi, a najmanje to što od njega ne mogu adekvatno živjeti. Taj posao radim jer mislim da barem malo mijenja svijet na bolje i jer ne mogu zamisliti život bez umjetnosti.
PETRA: Moj dio posla najviše podrazumijeva izradu i pripremu svih potrebnih grafičkih materijala za udrugu i galeriju, te dokumentiranje aktivnosti. To se odnosi na sve aktivnosti i programe udruge, a i na određene pripreme dokumentacije za natječaje i pravdanja. Radim sve to jer mislim da ima smisla to što radimo kao tim u našoj maloj galeriji, nas troje super funkcioniramo zajedno i jako smo dobri prijatelji, a uz to imamo priliku družiti se i ugostiti neka od najvećih imena na polju suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Svako događanje je izazov na neki način, što je uglavnom pozitivna strana tog posla, ali mislim da nam je svima najveći izazov to što dosta radimo bez da smo za to adekvatno plaćeni.
BOJAN: Uglavnom radim tehničke poslove, što većinu vremena podrazumijeva cable management i zabijanje čavlića u ravnoj liniji, odnosno nastojanje da učinim postav svake izložbe što čišćim i jasnijim. Užasno mi je drag taj posao jer volim nalaziti rješenja za nove probleme, a svaki novi postav je novi “problem”. Najmanje volim vidjeti kablove po podu. Izvan AK galerije pokušavam preživjeti zarađujući novac snimanjem i fotografiranjem, a onda taj novac trošim na svoju umjetnost od koje ne mogu preživjeti. I na mačke, dosta trošim na mačke, imamo dvije i vole puno jesti.
Kako biste u nekoliko rečenica opisali sami sebe?
TANJA: U isto vrijeme i povučena i otvorena, i uporna i pretjerano sklona samokritici, cijenim samoću i sanjarenje više od ičeg no ne mogu bez ljudi i kaosa. Osjetljiva na bilo koju vrstu nepravde, odmalena.
PETRA: Teško pitanje. Ne volim baš ni pričati o sebi, tako da mi je odgovoriti na ovo pitanje noćna mora. Radije bi pričala o svojim macama.
BOJAN: Alergičan na dosadu i nerad, ali istovremeno užasno lijen. Jako sam pedantan, osim kad se radi o pranju suđa i prostoru gdje živim i spavam. Vjerujem da sam otvorena, ali nimalo tolerantna osoba. Volim svakodnevno učiti od drugih, ali istovremeno me pretjerano ne zanima što drugi imaju za reći jer često ljudi nemaju ništa pametno za reći.
U čemu uživate izvan AK galerije? Imate li hobije i odakle interes za njih?
TANJA: Čitanje, pisanje, fotkanje, bubnjanje na bačvama u Buš?Bum!, kuhanje, filmovi, muzika, joga, promatranje mačke. Ako to možemo nazvati hobijima. Svi interesi (osim bubnjanja i joge) tu su gotovo od malih nogu, došli su prirodno, a neki se pojavljuju i nestaju, poput vrtlarenja. No ovi nabrojani su konstanta i bez njih bi mi život bio puno mračniji.
PETRA: Dizajn, fotografija, joga, čitanje knjiga, gledanje filmova, vožnje biciklom. Interes za knjige, filmove i vožnje biciklom su oduvijek tu, dizajn i fotografija su me zainteresirali za vrijeme studiranja, a jogom sam se počela baviti prije par godina. Jednostavno se bolje osjećam u svakom pogledu dok radim te stvari, nema tu prevelike filozofije.
BOJAN: Moji hobiji variraju s godinama, prije je to bila književnost i kazalište, danas me zanima obrada drva i metala. Opsjednut sam skupljanjem alata. Volim fotografiju, ali me živcira u zadnje vrijeme. Želio bih naučiti izrađivati namještaj. Trenutno se pripremam na restauraciju jedne stare pisaće mašine.
Kad kažemo Bojan Koštić na pamet nam padne i performans – kakav, zašto, što propituješ?
BOJAN: Nedavno sam izveo jedan performans u javnom prostoru gdje sam naftom na velikom platnu napisao izjavu OVO JE NAŠ SVIJET. Volim misliti da moja umjetnost ne propitkuje, već daje odgovore pa čak i kad nešto ‘propitkuje’. Mislim da su moji radovi direktni, iskreni i ogoljeni, ali da čak i kad su teški, daju neku nadu. Možda ne svima, ali barem meni.
Što najviše volite jedni kod drugih?
TANJA: Bojan je čovjek na kojeg se možeš osloniti, koji spašava mnoge krizne situacije u poslu, tjera te da budeš bolji i ne odustaješ, inspirativna i hrabra osoba, divan umjetnik. Često otkriva i vidi detalje koje mi ostali ne vidimo te predano i pedantno postavlja svaku izložbu. Pametan, zabavan i smešan. Prijatelj.
Petra je prekrasna osoba koja ne trpi površne situacije i ljude, uvijek tu za mene (nas), kreativna, pouzdana, sjajna fotografkinja i jako mekana i topla duša. U poslu izrazito brza, maštovita, s vizijom i idejom, u druženju pomaknutog smisla za humor, iskrena i izravna. Jedna od par osoba u životu s kojima vodim duboke i smislene razgovore. Prijateljica.
PETRA: Bojan je osoba koja brzo uči, nevjerojatno kreativan u svemu što radi. On je onaj u timu koji uvijek nađe rješenje ako negdje zapnemo, brzo radi, razmišlja i definitivno ima najviše hrabrosti od svih nas u ekipi. Privatno se on i ja najbolje znamo, tako da bi se tu moglo još svašta nadodati, ipak živimo zajedno. Jasno je da je on meni najdraža osoba koju krasi puno pozitivnih vrlina. Dobri smo si.
Bez Tanje ne bi ni bilo ovog tima niti galerije kakvu danas imamo. Ona je najviše zaslužna za program i smjer u kojem ide galerija, te za njenu uspješnost. Kreativna je u svom poslu, prati scenu već godinama, pazi na sve detalje i uvijek gleda širu sliku. Osoba na koju se uvijek možemo osloniti (privatno i poslovno) i za koju znamo da će uvijek napraviti posao kako treba. Osim galerije, veže nas i prijateljstvo tako da za nju imam samo riječi hvale. Jedna od najdražih osoba koje znam.
BOJAN: Tanja je osoba koja je prije svega puna razumijevanja za probleme i patnje drugih (i Drugih), zbog čega često bude brinula više o drugima nego o sebi. Zbog toga ima jednu veliku kvalitetu (ne samo kao čovjek, već i kao kustosica), a to je senzibilitet za ono što bismo nazvali Lijepim. Krleža je jednom napisao da sve što je lijepo, mora biti i pametno, tako da Tanja radi jako pametne i bitne stvari u ovom gradu, iako nisam siguran koliko ljudi to kuži.
Petra je osoba koja me naučila puno toga u emotivnom smislu, moja muza, najbolja kritičarka i osoba koja smiruje moje opsesije. Moja partnerica i najbolja prijateljica. Osoba koja ne podnosi zlobu, licemjerje i glupost drugih, ali uvijek spremna slušati i pomoći drugima, kao i Tanja, nekad prije nego sebi. Možda jedina osoba koja voli ravne linije više od mene. Ima najbolje fotografsko oko koje znam, jer može izvući najtananiju emociju iz ljudi.
Što nam sve pripremate u ovoj godini?
TANJA: Ove nas godine čeka 11 izložbi koje karakterizira kritičko preispitivanje kulturnog, društvenog, ekonomskog i političkog okruženja, odmak od tradicionalnih pristupa umjetnosti, korištenje novih medija u izlagačkoj praksi te angažirani pristup problematiziranju javnih i neiskorištenih prostora kroz umjetničke koncepte.
Novost u odnosu na prošle godine jest da smo, po prvi puta, umjetnike koji će izlagati odabrali putem javnog poziva. Umjetnički savjet AK odabrao je šest autora/autorica: Nikolinu Butorac, Jasminku Končić, Arijanu Lekić Fridrih i Andreu Kaštelan, Marija Matokovića, Katu Mijatović, Dinu Zrneca.
U redovni izložbeni program uvrstit ćemo i umjetnicu Akiko Sato, izložbu fotografkinje Maše Bajc kao nastavak suradnje sa zagrebačkom Galerijom Spot, izložbu Marijana Molnara u suradnji sa zagrebačkom Galerijom Vladimir Bužančić i skupnu izložbu Slovo po slovo nastalu u suradnji s Udrugom Roma Korak po korak. Tu su po sedmi puta i Dani otvorenih vrata Ateliera Koprivnica.
Uz izložbeni program tu je teorijsko-edukativni dio koji obuhvaća predavanje kustoskog kolektiva BLOK i niz radionica u suradnji s Atelierima Žitnjak i Galerijom K2 iz Križevaca. Treći dio programa je jedan veliki projekt koji se nadamo pokrenuti no o tome još s razlogom šutimo. Od ove smo godine i dio trogodišnjeg istraživačkog projekta „Zajednički fotografski narativi“ s još sedam hrvatskih galerija, muzeja i organizacija. Uglavnom, puno toga lijepog, novog i izazovnog.
