Poklade i maskiranje spadaju među rijetke običaje u hrvatskoj tradicijskoj kulturi koji ne samo da nisu nestali, već posljednjih nekoliko godina u nešto izmijenjenom obliku postaju sve popularnijima. Stoga koprivnički muzealci u utorak s početkom u 17 sati u Galeriji Mijo Kovačić pripremaju Fašnik u Galeriji.
Predavačica Vesna Peršić Kovač istaknula je da je riječ o predavanju o maskama i maskiranju, a program će završiti radionicom.
– Za uvod ćemo napraviti jedno kraće predavanje uz prezentaciju gdje ću posjetitelje upoznati s osnovnim običajima fašnika i maskiranja u Podravini. Prikazat ćemo i stare originalne fotografije fašnika i fašničkih povorki na našem području i nakon toga ćemo svi zajedno prionuti izradi tradicijskih maski od materijala koje će posjetitelji donijeti sa sobom, a nešto ćemo pripremiti i mi u Muzeju – rekla je Peršić Kovač.
Dodala je da je cilj ovog događaja vratiti se u prošlost: podsjetiti one koji su u takvom načinu maskiranja sudjelovali, a onima koji nisu, podijeliti informacije i upoznati ih s time kako je to nekad bilo.
Objasnila je da se početak pokladnih običaja određuje prema crkvenom kalendaru jer pokladni utorak, kao vrhunac maskiranja, prethodi Čistoj srijedi ili Pepelnici kojom počinje korizmeni post i koja spada među pomične svetkovine što se vežu uz blagdan Uskrsa.
– Jedna od osnovnih funkcija maske je izazivanje smijeha ili zastrašivanje, no u prošlosti je često imala i ulogu zaštite od nekih viših sila. Najraširenije maske u hrvatskoj tradicijskoj kulturi bile su zoomorfne: maska konja, krave, koze, medvjeda, magarca, ali i neki ljudski likovi koji se pojavljuju gotovo u svim krajevima poput maske “baba i djed”, odnosno “baba nosi djeda”. Za područje Podravine osobito je karakteristično bilo maskiranje preoblačenjem muškaraca u žene i obrnuto te oblačenje odjeće s obrnute strane uz obvezno skrivanje lica. Vrlo je popularna bila i maska kojom se lice prikazivalo na zatiljku osobe koja je nosi dok se ono pravo prekrivalo maramom – kazala je.
Napomenula je da su maske izrađivane kod kuće uz korištenje materijala dostupnih u svakom domaćinstvu i prekrajanje starih odjevnih predmeta.
– Prema naravi navedenih maski može se zaključiti kako je osnovna težnja sudionika ovog običaja bila prikriti vlastiti identitet, ali i zavarati zle sile. Oblik u kojem se najčešće ovaj običaj izvodio bilo je formiranje maskiranih grupa koje obilaze mjesto izbjegavajući susret s drugim skupinama. Običaj maskiranih povorki i spaljivanje lutke na središnjem gradskom trgu novijeg je podrijetla i nastao je kao aktivnost organizirana u okviru lokalne zajednice, a ne spontano – zaključila je.
