Danijela Šimunec, rodom iz Novigrada Podravskog, s rovinjskom adresom od 1993. godine, svoju je ljubav prema šivanju pretvorila u posao. Svojim platnenim kreacijama oduševljava sve – i male i velike.
– Još malo pa u Rovinju živim jednako dugo koliko i u Podravini, ali ja sam Podravka jer tu sam rođena, a najljepše su uspomene iz djetinjstva i mladosti. Obožavam i Rovinj, jednako kao i Podravinu – rekla je Šimunec koja je završila srednju ekonomsku školu u Koprivnici, radila je u nekadašnjem Izvoru u knjigovodstvu, a jedno vrijeme i kao aranžerka.
Prvo je šivala za lutkice, zatim za sebe, a kasnije za prijateljice i kolegice
Dodala je da šiva otkad zna za sebe, a prve uspomene veže uz svoju baku koja joj je, kad je imala četiri godine, sašila platnenu torbicu za lješnjake jer tada nije bilo najlonskih vrećica. Isto tako i mama je njoj i sestri šivala spavaćice, ljetne suknje s volanima.
– Prvo sam šivala za lutkice, a u petom razredu počela sam prekrojavati svoju odjeću i to poskrivečki kad roditelja nije bilo kod kuće. Voljela sam i plesti i heklati pa sam imala jedinstvene veste i šalove. U srednjoj školi sam si sašila torbu od trapera i ručno izvezla imena i znakove rock grupa koje sam slušala, prijateljicama se dopalo pa sam i njima počela šivati torbe i suknje od starih traperica – prisjetila se Šimunec.
Istaknula je da kad je radila u Izvoru, njezinim kolegicama su sviđale njene kreacije pa je šivala i za njih. S obzirom na to da su je oduvijek zanimali kreativni poslovi, jedno je vrijeme radila i kao aranžerka u Izvoru. Dodala je da voli i slikanje pa je završila tečajeve slikanja u Zagrebu i u Puli, no za ovu aktivnost treba joj puno vremena.
– Kad sam došla u Rovinj, radila sam jedno vrijeme u banci, uglavnom preko sezone. Onda je došao mlađi sin Ivan, a s obzirom na to da mi je suprug radio na kruzerima, do Ivanovog prvog razreda puno smo putovali s njim po svijetu. Vidjela sam svakojakih suvenira koji su se ustvari svugdje ponavljali, samo su imena bila drugačija. Torbe s istim uzorkom ili plastični delfini, samo s različitim imenom mjesta “Croatia”, “Mexico”, “Hawaii”… – kazala je Šimunec.
Tu se vjerojatno i počela rađati ideja da se ozbiljnije pozabavi svojim hobijem.
Ideja o obrtu došla je kad je izradila platnenu torbu za bicikl
– Stalno se vozim na biciklu pa sam si izradila platnenu torbu za košaricu koja se dopala mojim prijateljicama i tako sam došla na ideju da otvorim obrt i izrađujem torbe, torbice za mobitele, naočale, kozmetiku, jastučiće. Kako u Rovinju ima puno apartmana i turista, izrađujem i dekorativnu opremu, prekrivače, navlake za stolice, jastučiće, stolnjake, košarice za kruh, vezene sličice ili što god nekome padne na pamet – objasnila je.
Osim toga, kaže da na jastučiće i torbe može vesti imena, poruke i sličice po želji.
– Sve izrađujem od tkanina i sve je perivo. Proizvodi malo djeluju retro ili vintage, ali izrađujem i moderan dizajn. Torbe su vrlo praktične jer su dosta velike, podstavljene su, s dva džepa iznutra, perive i nepoderive, mogu se nositi kao ukras, za slobodno vrijeme, za školu, ali mogu poslužiti i za donijeti puno namirnica bez straha da će se isparati ručka ili da će propasti dno. Pogotovo ako želimo izbjeći plastične vrećice i doprinijeti očuvanju prirode. Mogu se naručiti i s tregerima pa se nose kao ruksaci – objašnjava ova kreativka.
U njenoj ponudi može se naći primjerice i platneni etui ili kozmetička torbica, ali i prigodni jastučići za Valentinovo, rođendane, Uskrs, Božić, Novu godinu, vjenčanja i slično.
Njene platnene kreacije mogu se pronaći na službenoj Facebook stranici obrta ELA ADRIA creation, a tijekom ljeta mogu se vidjeti u rovinjskim buticima. Osim toga, u Rovinju sudjeluje na sajmu Artistico, zatim na Festivalu nekonvencionalne umjetničke produkcije i dizajna u Puli te na Sajmu rukotvorina.
Šivanje ju ispunjava srećom
– Volim taj posao, kad izradim neki predmet osjećam se zadovoljno i sretno, a pogotovo kad vidim da je stranka sretna. Posebno su sretna djeca kad dobiju jastučić s imenom, recimo od baka, pa idu s jastučićem spavati. Isto tako djeca vole dobiti jastučiće sa svojim imenom i nekim likom iz crtića – naglasila je Šimunec koja voli živjeti u Rovinju, a pogotovo zimi, jer nema gužvi.
Napominje da u Rovinju nikad nije dosadno jer nudi mnogo mogućnosti.
– Ako dođete u Rovinj kao turisti, obiđite stari grad, ali moja preporuka je da unajmite ili dovezete svoje bicikle jer plaže i priroda oko Rovinja su prekrasne i šteta je ne vidjeti ih – zaključila je.
