Koprivničanka Sara Glavinić prošle se godine odvažila na avanturu života. Nakon teških dilema, ova bivša učenica koprivničke Gimnazije ‘Fran Galović’ nastavila je svoje fakultetsko obrazovanje u Danskoj na Sveučilištu Roskilde gdje studira društvene znanosti.
Odluku joj, kaže, nije bilo lako donijeti:
– Krajem trećeg razreda počela sam razmišljati o tome koji bih fakultet htjela upisati i nekako mi je na pamet pala ideja da studiram vani. Malo sam istraživala o mogućnostima i smjerovima, iako tada nisam bila sto posto sigurna u to. Na početku četvrtog razreda odlučila sam da želim ići izvan Hrvatske, ali čuvala sam tu tajnu jer nisam htjela da drugi utječu na moju odluku. Kad su moji roditelji saznali za moje želje, istog trena su me podržali u tome i počeli smo istraživati i nabavljati sve potrebne dokumente za upis – objasnila je Sara.
Na pitanje kako to da se odvažila na ovako veliku životnu odluku Sara kaže da su je uvijek zanimale druge kulture i imala je želju vidjeti i iskusiti svijet. Osim toga, kaže da voli ići po svome i ne pratiti druge, nego sama sebi stvarati put.
Zašto baš Danska?
– Svi me to pitaju, ali nisam sto posto sigurna u svoj odgovor. Imala sam u igri još neke europske države, ali nisam htjela otići predaleko i studirati na drugom kontinentu jer bi mi to ipak bilo malo previše odjednom – istaknula je.
U svojoj odluci o preseljenju Sara je imala veliku podršku svojih roditelja, a kao studentica dobiva i stipendiju Grada Koprivnice. Otkrila nam je i da planira pronaći još neki studentski posao jer Danci to posebno nagrađuju:
– U Danskoj zasad ne dobivam nikakvu stipendiju, ali internacionalni studenti imaju priliku dobivati stipendiju ako rade minimalno 43 sata mjesečno. Prije se u Danskoj samo za studiranje dobivala stipendija, no promijenili su taj zakon zbog njegove zlouporabe. Ja ne radim, ali planiram naći neki posao uskoro.
Predavanja koja Sara pohađa su na engleskom jeziku, a Danci imaju i malo drugačije koncipiranu nastavu od one na hrvatskim fakultetima.
– U jednom danu mogu imati samo jedno predavanje, a sva su predavanja na engleskom jeziku jer je to internacionalni smjer. Predavanja nam traju po četiri sata i za svako predavanje potrebno je pripremiti se tako da lakše pohvatamo gradivo. Jedan od ciljeva mog fakulteta je grupni rad tako da često dobivamo zadatke o kojima trebamo raspravljati u grupi. Isto tako, cilj je i razvijanje kritičkog razmišljanja i stvaranje novog znanja tako da se od nas traži razumijevanje, a ne štrebanje definicija i njihovo recitiranje.
Sara se vrlo brzo prilagodila novom načinu života i, kako sama kaže: – Mislim da sam pohvatala kako većina toga funkcionira nakon tri tjedna, ali i dalje ima nekih novina.
A po čemu se život u Danskoj razlikuje od života u Hrvatskoj?
– Po mojem mišljenju Danska se od Hrvatske razlikuje posebice u kulinarstvu i funkcioniranju javnog prijevoza. Hrana je prilično drugačija od onoga što sam ja navikla jesti, okusi su isto tako različiti i meni neobični. Što se tiče javnog prijevoza, on je stvarno odličan. Vlakovi najčešće ne kasne. Ako i kasne to su minutice u pitanju, a kad ih otkažu nema potrebe za stresiranjem jer za desetak minuta, ako ne i prije, dolazi novi vlak koji ide u istom smjeru. Metro nikad ne kasni, a busevi kasne u vrijeme špice.
Na studiju je Sara u prvom semestru upoznala jako puno ljudi koji na njezinom internacionalnom smjeru dolaze iz različitih zemalja i s drugih kontinenata, ali najviše su je iznenadili Danci.
– Meni su Danci baš dragi ljudi. Super mi je što svi govore engleski tako da kad sam došla i bila zbunjena te se nisam snalazila, uvijek sam mogla pitati nekoga za upute ili pomoć i uvijek bih dobila odgovor, i to na savršenom engleskom. Osim toga, moram priznati da se Danci vole puno grliti. Čak i kad ste samo poznanici, oni će vas bez problema zagrliti kad se vidite ili rastajete. To je meni na početku malo teže palo, ali sad sam se već navikla i ne smeta mi.
Sara je koprivničkim gimnazijalcima i geografskoj grupi nedavno održala predavanje o iskustvima studiranja u Danskoj.
– Bila sam užasno uzbuđena vratiti se doma jer mi je jako nedostajala obitelj, prijatelji, naša hrana i način života. Predstavljanje gimnazijalcima bilo mi je zabavno jer sam prije bila član geografske grupe pa sam prepoznala neke od njih i bilo je skroz opušteno. Fokus prezentacije nisam toliko stavila na formalnosti jer im to ne bi bilo toliko zanimljivo slušati, već na svakodnevni život. Koga zanimaju formalnosti i kako to sve funkcionira, uvijek mi se može javiti.
Još jedna prednost studiranja koju Sara ističe je ta da neke pismene ispite može polagati preko interneta. Tako je Sara svoje praznike provela u Koprivnici zajedno sa svojom obitelji i prijateljima, ali uz odmaranje i opuštanje uspješno je položila i svoje ispite.
