Ansambl Lado večeras će nastupiti u gimnazijskoj dvorani povodom Dana grada Koprivnice. Bit će to posebno emotivan nastup za jednu njegovu članicu, Koprivničanku Doroteju Juratović.
– Jako mi je drago da napokon nastupamo u Koprivnici. Najljepše je biti doma, tada je to posebno emotivno, stati i izvoditi ono što voliš ispred svoje publike – rekla nam je Doroteja.
Koncertom Ansambla Lado Grad Koprivnica časti svoje građane povodom 663. rođendana, a Doroteja se prisjetila da je svoj prvi folklorni nastup imala sa samo četiri godine, upravo na Dan grada.
Mlada Doroteja Juratović folklorom se bavi od svoje četvrte godine. Slobodno se može reći da je njezina ljubav za očuvanjem narodne baštine i tradicije nasljedna.
– Ljubav prema folkloru prenijela mi je mama Đurđica. Ona je bila dugogodišnja voditeljica folklora koja je istraživala narodne običaje, plesove i napjeve Novigrada Podravskog i od malih nogu me poticala da plešem. Provele smo sate i sate pjevajući i tako se rodila ljubav koja je u konačnici dovela do objave mog CD-a narodnih napjeva koje je sakupila moja mama.
Doroteja je završila i Osnovnu glazbenu školu “Fortunat Pintarić” – odjel violine. Iz Koprivnice u Zagreb seli nakon završene osnovne škole. Već tada je znala da želi ostati vezana uz folklor.
– Dvoumila sam se između glazbene i plesne škole. Audicija za plesnu školu je bila prva na redu, rezultat je bio prvo mjesto na listi i tako sam upisala Školu za klasični balet – Odjel narodnog plesa. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja otišla sam na svoju prvu audiciju u Lado, ali nisam prošla. Nisam odustajala nego sam još više radila, trudila se, ali kada je čovjek iskren i kada radi čistog srca za ono što želi, onda je uspjeh neizbježan. Tako sam nakon nekog vremena postala plesačica/pjevačica Ansambla Lado i velika mi je čast da mogu plesati uz bok plesačima koje sam nekoć gledala iz publike i divila im se.
Iako je Doroteja prilikom ulaska u Lado već bila vrsni folklorni znalac, morala je puno učiti kako bi postala profesionalni plesač – pjevač ansambla.
– Kontinuirano iz dana u dan učim nešto novo. Hrvatski folklor je bogat pjesmama i plesovima i ne postoji čovjek koji sve zna. Tako da je bavljenje folklorom zapravo cjeloživotno učenje. Plešemo plesove s područja cijele Hrvatske kao i plesove Hrvata u dijaspori i zapravo sve što mi se nađe na repertoaru moram učiti i savladati u određenom kratkom vremenskom roku jer godišnje je na programu dvadesetak koreografija.
Kako onda izgleda Dorotejin radni dan?
– Radno vrijeme započinje mi ujutro u 9 sati, radne obaveze ovise o rasporedu, ali uglavnom krećemo s vokalnom probom, nakon čega slijedi zagrijavanje odnosno aerobni trening te potom uvježbavanje koreografija. Naš radni dan završava s obaveznim istezanjem.
Svi ćemo večeras uživati u koncertu Ansambla Lado koji u gimnazijskoj dvorani počinje u 19 sati, ali Doroteji će priprema za koncert početi puno ranije jer osim tonske probe i zagrijavanja, sama je svoja frizerka, kozmetičarka i mora se pobrinuti za nošnje. Otkrila nam je i što se događa iza pozornice kod izmjene koreografija:
– Na dan koncerta dolazimo otprilike tri sata ranije u dvoranu i prvo se rade tonske probe, nakon kojih slijede naša uređivanja. U ansamblu svaka žena sama radi svoju frizuru i sama se šminka. Kroz program svatko od nas odradi pet do šest koreografija. Podijeljeni smo na nisku i visoku ekipu i kada su jedni na sceni, drugi se brzo presvlače iza scene, tako da koncert kontinuirano teče. To je jako zahtjevno jer kada otplešemo na sceni moramo trčati do garderobe da bismo se presvukli i onda opet natrag. Kod nas je sve na minutu i točno se zna tko kada i kamo mora ići. Nema vremena za predah da bi publika mogla uživati u koncertu.
Svaki plesač u Ladu je i pjevač pa osim plesnih pokreta Doroteja s kolegama uči i vježba vokalno-instrumentalne programe te božićne i korizmene napjeve.
– Lado sada pleše antologijski program i to su koreografije koje su dugi niz godina dio našeg repertoara. Mojim starijim kolegama plesačima poznatije su jer ih plešu godinama, a mi mladi plesači ih tek moramo svladati.
Lado u prvom dijelu godine pleše i neke nove koreografije. Ipak, nisam mogla odoljeti da Doroteju ne pitam koja koreografija joj je najdraža:
– “Podravski svati” koreografa dr. Ivana Ivančana moja su omiljena koreografija. Obožavam ju, ali sam uvijek jako emotivna kada ju izvodim. Vezana sam za nju jer sam i ja sa samo 14 godina otišla na školovanje i odvojila se od obitelji pa me uvijek preplave emocije.
Na kraju našeg razgovora Doroteja mi je otkrila koliko zapravo uživa u svojem poslu:
– Kada izađem na scenu uvijek pokušavam točku izvesti iskreno, da publika osjeti emociju i da uživa. Najveće zadovoljstvo je priuštiti gledateljima da za vrijeme koncerta zaborave na sve vlatite brige i probleme i da kroz tih dva sata programa stvarno uživaju.
Za kraj, Doroteja je sve Koprivničance pozvala na večerašnji koncert kako bi uživali u divnim scenskim koreografijama ansambla Lado iza kojih stoji nesebičan trud te sati i sati vježbe i rada. A prije svega stoje i velika srca ljudi koji žive za foklor i čuvanje našeg kulturnog nasljeđa i tradicije.
