Alma Yasin, djevojka iz Novigrada Podravskog, prošla je dalek put kako bi ostvarila svoj san i postala odvjetnica.
Nakon srednje škole u Koprivnici završila je Pravni fakultet u Zagrebu. Potom je obrazovanje nastavila u Njemačkoj te na prestižnom Sveučilištu Georgetown u dalekim Sjedinjenim Američkim Državama.
Kako se nedavno iz Amerike vratila u Hrvatsku, Almu smo ugostili u našoj redakciji. U ugodnom razgovoru otkrila nam je kako je izgledao njezin put od rodne Podravine pa sve do SAD-a.
Kako je ukratko izgledao tvoj put od Koprivnice do Amerike?
Završila sam Srednju školu u Koprivnici, hotelijersko-turistički smjer. Zatim sam upisala Pravni fakultet u Zagrebu gdje sam studirala pet godina. Uz to sam pohađala studij u Njemačkoj na Goethe fakultetu u Frankfurtu gdje sam u sklopu Erasmus razmjene studirala šest mjeseci. Nakon što sam diplomirala u Zagrebu, odlučila sam raditi u Frankfurtu dvije godine. Tamo mi je zapravo proizašla želja za studiranjem u Americi.
Naime, tamo sam od kolega koji su već studirali u Americi saznala kako je tamošnji sustav studiranja kvalitetan. Uz to, često sam se – radeći u Odjelu za bankarsko pravo i financije, susretala s pravnim terminima koji pripadaju tzv. “common law” sustavu, dakle američkom i engleskom pravu. Iz tog razloga odlučila sam produbiti svoje znanje i vještine na tom području.
Zašto pravo?
Sve je krenulo dosta spontano. U srednjoj školi probudila se u meni znatiželja i svojevrstan osjećaj za pravdu. Moj tetak je pravnik i on mi je bio inspiracija da doprinesem promjeni u društvu. Naposljetku sam donijela odluku koja je možda najbolja za mene, a to je bio studij prava.
Kako je došla odluka da otputuješ u SAD?
Radila sam u jednom međunarodnom odvjetničkom uredu u Frankfurtu gdje sam upoznala mnoge ljude koji su mi dali preporuku za studij u Americi. Već sam u Njemačkoj upoznala mnoge ljude iz cijelog svijeta, i kako volim strane jezike i upoznavanje drugačijih kultura, odvažila sam se i krenula s prijavama.
Prijave su trajale ukupno šest mjeseci i obuhvaćale pisanje motivacijskog pisma, dobivanje preporuka od profesora s pravnog fakulteta, ali i poslodavaca. Prijavila sam se na nekoliko američkih sveučilišta, uključujući Harvard, New York University i Georgetown. Upala sam na sva tri sveučilišta, ali sam se na kraju odlučila za Georgetown jer su mi ponudili stipendiju, tako da sam na kraju i otišla u Washington.
Kako bi opisala život u Washingtonu?
Išla sam s malo očekivanja i iskreno, s malom dozom straha. Nisam znala što me očekuje, kako ću se uklopiti u novu sredinu, i to potpuno sama, bez obitelji, prijatelja i rodbine. Uz to, bila sam i jedina studentica iz Hrvatske na pravu. Na kraju sam se iznimno pozitivno iznenadila. Hrvati u Americi su mi uvijek bili spremni pomoći, a Amerikanci su zaista uvijek bili topla srca, sami su mi nudili pomoć kada sam se jednom izgubila u njihovom glavnom gradu, što me stvarno iznenadilo.
Isto tako, profesori na fakultetu su iznimno divni i susretljivi, uvijek željni pomoći. U sklopu studija sam radila za jednog dugogodišnjeg profesora na Georgetownu s kojim sam organizirala razne konferencije u Dohi, Londonu, Španjolskoj i Izraelu. Cijelokupni studij mi je proširio pravnu perspektivu i pokazao kako na novi način kritički razmišljati o pravnim problemima. No, jedno od najljepših iskustva je upoznavanje ljudi iz 70-ak zemalja. S njima sam bila gotovo 24 sata dnevno, tamo smo svi bili bez obitelji i rodbine i zajedno se povezali u vrlo kratkom periodu.
Jesi li imala prilike raditi i steći i radno iskustvo u Americi?
U sklopu studija bila sam na praksi u Svjetskoj banci četiri mjeseca. Radili smo na “fintech” projektima za zemlje u razvoju, posebice afričkim zemljama. Rad u Svjetskoj banci me se također posebno dojmio jer sam tu imala priliku steći uvid u rad međunarodne organizacije i implementirati svoje znanje i vještine koje sam stekla studirajući.
Kakva je razlika između rada u Hrvatskoj i SAD-u?
U SAD-u sam radila u jednoj međunarodnoj organizaciji na projektima koji se po prirodi posla razlikuju od projekata na kojima sam radila u odvjetničkim uredima u Zagrebu i Frankfurtu. Tempo u odvjetništvu je dinamičan i uglavnom sam zastupala banke i razne privatne institucije. U Svjetskoj banci sam radila na projektima gdje smo “zastupali” zemlje u razvoju koje nemaju razvijen financijski sustav. Bilo je zanimljivo istraživati pravne sustave i raditi na kreativnim projektima koji su omogućili pristup kapitalu stanovnicima zemalja u razvoju.
Što si sve posjetila u SAD-u?
Bila sam u New Yorku tri puta, Chicagu i Philadelphiji. Jednako sam voljela provoditi vrijeme i u New Yorku i Washingtonu koji se dosta razlikuju. Mislim da su u DC-u ljudi svakako ljubazniji i pristupačni. No, New York je dinamičniji grad, stalno se nešto događa, zaista je grad “koji ne spava”. Washington je, s druge strane, centar političkih zbivanja i nije toliko napučen.
Amerika mi se svidjela i najviše su me se dojmili ljudi. No, nedostajala mi je domaća kuhinja, mamina i bakina. Što se tiče ostalih stvari, nemam nekih primjedbi. Ponekad se nisam osjećala sigurno, pogotovo noću. Ali, mislim da je to karakteristika svakog velikog grada.
Što te se najviše dojmilo za vrijeme boravka u SAD-u?
Tri su stvari koje su me se najviše dojmile i koje će mi uvijek ostati u sjećanju. Prije svega moja cimerica, jedna prekrasna djevojka iz Južne Koreje. S njom sam živjela devet mjeseci i vidjela koliko se razlikujemo, ali i koliko toga imamo sličnog. Ona me zapravo uvijek znala obradovati malim stvarima, od čokoladica prije ispita, riječima podrške, uvijek je bila tu za mene. Bile smo kao sestre i kao da se znamo sto godina. Jako će mi nedostajati.
Druga uspomena je putovanje u Puerto Rico koji sam imala priliku posjetiti zajedno s prijateljima iz poslijediplomskog programa. Tamo smo proveli četiri dana zajedno u jednoj prekrasnoj zemlji. To je bilo za vrijeme ljetnih praznika.
Treća je uspomena pjevanje djeci i pacijentima u bolnici za Božić. Pjevali smo prigodne božićne pjesme. Tamo smo vidjeli i tu drugu stranu Amerike koja nije toliko bogata, gdje vidiš koliko se ljudi bori za život, koliko djece treba pomoć. Mislim da smo ih tim pjesmama zaista obradovali i to ću definitivno uvijek nositi u srcu.
Što dalje nakon SAD-a?
Nastavit ću raditi za odvjetnički ured u Zagrebu za koji sam radila šest mjeseci prije nego što sam otišla u Ameriku. Također, želja mi je pomoći mladima koji imaju jednake ambicije za studiranjem u Njemačkoj ili Americi.
Želiš li nešto poručiti za kraj?
Neizmjerno sam zahvalna svojoj obitelji, prijateljima, rodbini, kolegama, profesorima i svojem dečku koji su me podupirali cijelo to vrijeme i bili uz mene, slali poruke podrške. Jako puno to znači, pogotovo kad sam u tih godinu dana bila tako daleko od kuće bez ikog od njih.
