Petak, 17. svibnja 2024.

INTERVJU Profesoru Zoranu Pintariću iz koprivničke Gimnazije ‘Fran Galović’ pripala titula najprofesora

Piše Blanka Bunić za FRANzine.

Ove je godine titula najprofesora iz nastavničkih redova Gimnazije ‘Fran Galović’ Koprivnica pripala Zoranu Pintariću. U prijedlogu za dodjelu priznanja istaknuto je: predano i usredotočeno odrađuje svaki svoj sat u razredu, blagonaklon je i obziran prema učenicima, širi im vidike i priprema ih za život potičući kritičko mišljenje i toleranciju. Pored toga prema kolegama se odnosi prijateljski, s uvažavanjem i korektno, a kao intelektualac i građanin promiče humanističke vrijednosti i širi toliko nam potrebnu pozitivu.

Tome valja dodati i odlične rezultate na natjecanjima te silan angažman izvan učionice: u okviru međunarodnog projekta SEMEP (zaštita mediteranskih zemalja), u HPD-u “Bilo” i vođenje grupe “Mladi planinari”, sudjelovanje u projektu MICC WeB Europske unije, poučavanje o holokaustu u suradnji s AZOO-om, projekti Dvostruki teret i Vlak sjećanja…

Kako ste se odlučili za studij geografije?

Privukle su me različite teme, putovanja, također sam bio malo znatiželjan. Svi su nesigurni pri biranju studija, a mene je sveopća geografija zanimala kao predmet jer su ipak zanimanje i ljubav prema određenoj temi bitni za odabir u kojem smjeru se kreće nakon srednje škole.

Koliko dugo radite u školi?

Trinaest godina, u Gimnaziji “Fran Galović” već osam godina, a ostalo u osnovnoj školi.

Što vam je draže, povijest ili geografija?

To mi je jako teško reći, oba predmeta imaju jako zanimljive teme i podjednako me privlače.

Koji vam je najdraži dio gradiva geografije?

U svakom razredu nekoliko je tema meni osobno drago, ali ipak mi je najdraže kada je učenicima zanimljivo, a njima je uglavnom zanimljiva regionalna geografija i proučavanje različitih država.

Postoji li profesor kojeg biste pozvali i zahvalili mu?

Teško je izdvojiti jednog profesora jer svaki na svoj način ima utjecaj, ali što se tiče moje struke, bila bi to profesorica Vajdić, koja dan-danas predaje na Osnovnoj školi “Đuro Ester”. Od svih kolega mislim da nju treba izdvojiti jer me upoznala s geografijom, a kasnije mi je i bila mentor kao nastavniku te postavila visoke kriterije u poučavanju tog predmeta.

Ove ste godine putovali u Auschwitz, bili ste u Bosni i Hercegovini, angažirate se na temama kojima se testira naša ljudskost. Kakva ste iskustva donijeli s tih putovanja i susreta?

Na kraju uvijek prevlada osjećaj da se isplati ulagati u mlade ljude, da su oni najveći potencijal koji naše devastirano društvo ima. Kada vidite da su spremni razgovarati i surađivati sa sasvim nepoznatim osobama i prepoznaju one pozitivne smjernice, koliko god neka tema bila teška i/ili kontroverzna, tada mi je baš drago da se bavim radom s mladim ljudima. Nakon što odradite neku radionicu o zaštiti ljudskih prava, o temi stradanja u ratu ili obiđete Memorijalni kompleks Auschwitza, mislim da ipak postajemo barem malo bolji ljudi!

Koju biste geografsko-znanstvenu temu izdvojili kao najaktualniju? Mislite li da se dovoljno govori o geoinženjeringu?

U učionici često razgovaramo o energetici (nafta i dalje pokreće svijet) kao izvoru problema na globalnoj razini. Učenici dosta prate najnaprednije ideje (IT sektor im je vrlo drag) u svijetu pa diskutiramo je li moguće primijeniti ih u našoj sredini i sl. Ekologija je nažalost, kao i većina tema o kojima se u svijetu razmišlja dugoročno, u našem društvu na margini… Nadam se da će u našoj školi biti uskoro neka izvannastavna aktivnost koja će se kompleksnije baviti ekološkim temama i sl. Moram reći da je unatoč velikom trudu teta u vrtićima, učiteljica i nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi ekološka svijest kod naših učenika nedovoljno razvijena. Ne postoji sustavna edukacija o ekološkim temama.

Da niste profesor, koju biste struku odabrali?

Vjerojatno bih bio turistički vodič jer je to dosta povezano s povijesti i geografijom.

Da imate priliku otputovati kamo god želite, kamo biste krenuli?

Vratio bih se u Barcelonu. Njihov stil i tempo života dinamičniji su od našega, arhitektura je jako zanimljiva jer se koriste prirodnom svjetlošću i okruženjem. Također i zbog spoja kultura.

Što čitate u slobodno vrijeme?

Dosta čitam publicistiku, putopise i knjige vezane za geopolitičke teme. Donedavno sam istraživao Hemingwaya, a ovo ljeto odredio sam za povratak Krleži (ispričavam se svojim profesoricama hrvatskog jezika Nini Tadić i Sonji Delimar za lektiru u srednjoj školi, nije baš bilo vremena, ah taj nogomet :)).

A koji Vam je filmski žanr omiljen?

Što se tiče filmova, nema pravila, gledam sve, od omiljenih trilera do najjednostavnijih komedija. Volim pogledati i pravi starinski western, tzv. kaubojadu. Doduše, sve ovo više ne vrijedi, jer pravo prvenstva u jedino slobodno vrijeme za filmove ima sin Petar pa uglavnom zadnje četiri godine gledam Baby TV!

Kako usklađujete sve obveze u školi i oko škole s obiteljskim životom?

Što se tiče privatnog rasporeda i nastavničkog posla, moram priznati da kod mene sve skupa izgleda dosta kaotično, pogotovo što svaki dio godine možemo iskoristiti za neku sportsku aktivnost pa sam praktički stalno u pokretu. Ponosan sam član tri nogometne ekipe (!!!), volim i skijati, planinariti, voziti bicikl, igrati tenis pa nikad nije dosadno. Najdraže mi je ipak otići na izlet s obitelji, a da sve funkcionira, zaslužna je supruga Melita koja vodi brigu o svim važnim životnim stvarima.

Razgovor vodila Blanka Bunić, 2.e

Izvor: FRANzine.
zatvori