Petak, 26. travnja 2024.

FOTO Snježana Tišljarić vodi vas u Svetu Zemlju: Pustimo ovog Uskrsa Isusa za svoj stol, u našem srcu sagradimo Mu prijestolje

Katolici danas slave svoj najveći blagdan – Uskrs. Potvrda je to istine o Kristovoj pobjedi nad smrću. Radujemo se, sretni smo, jer znamo da kraj ovozemaljskog života nije stvarni kraj. Isus nam je to pokazao svojim primjerom –  čeka nas život vječni.

A kako danas izgleda Jeruzalem, sveto mjesto za svakog kršćana, pogledajte na fotografijama koje je tijekom posjeta Svetoj Zemlji snimila Snježana Tišljarić. Uz njezin tekst kojim prenosi svoj doživljaj susreta s Kristom u samom Jeruzalemu, Drava.info vam želi sretan Uskrs.


Piše Snježana Tišljarić.

Marana tha
Putem križa, Sveta Zemlja

Samo sam stajala. U tišini srca. Ustiju nijemih od riječi. Suzama, duša oprana. Iza zatvorenih kapaka kao u kaleidoskopu nizao se život koji sam ostavila minulim godinama. Slike, kao tapiserija života. Cvjetovi dobrote i tragovi sive. S čvorićima na izlazu puta kojeg prohodamo u tami, sve do puta novih svjetlosti iza kojih te opet i opet dočekaju Njegove raširene ruke. Milosrđe i ljubav. Zarasle rane tek jače ili slabije vidljivih ožiljaka ovdje ostavljam. Kleknuh. Otpočinuh s tišinom. Riječi nisu potrebne. Ovdje kraj Svetog groba, Kalvarije, vrijeme staje.

Srce govori tek kad usta sasvim ušute. Sve miriše na miomirise ka’da i narda. Milošću se duša siti. Kao da k nebu leti.

Neću Te pustiti samog na putu do Golgote. Tako Ti želim pomoći nositi Tvoj križ. Bar jednom, Gospodine, o bar samo jednom neću Te pribiti čavlima, nanijeti Ti bol. Bar jednom, o bar samo jednom neću Ti probosti bok, na usne pritisnuti ocat. I znam, o, dobro znam da sve Ti to činimo svaki puta kada povrijedimo ljude. Kada im u srcu ne oprostimo. Kada svoju ljudsku taštinu hranimo tuđim pohvalama, ne misleć da već smo plaću primili.

A bilo bi dobro, dobro bi bilo samo druge ljubiti, kao što Ti si nas ljubio. Kakav bi to novi i bolji svijet nastao.

Gledaj! Milosrđe i ljubav. Na križu raspete! Zovu nas, danas, da Mu se vratimo .

Pod Njegovim križem da isplačemo i ostavimo sve naše zloće. Naše krive pute, naša otvrdnula srca, naše dane bez ljubavi za bližnje, naše sumnje i strahove. Ostavimo. U Tjednu praštanja. U Tjednu nade. U Tjednu kada još možemo pomoći Isusu nositi Križ. U Tjednu kada Mu možemo kosom otrti noge. Ne zanijekati Ga kao Petar. Ne izdati kao Juda. U Tjednu najvećem, Velikom, još možemo raširiti ruke kao Krist. On od nas ne traži da na njeg budemo pribiti do boli. Samo nas gledajuć’ odozgo moli – da oprostimo, skrušimo srca, prignemo koljena, ostavimo sve svoje boli Njemu i krenemo u sutrašnji dan uskrsnula srca, ljubeći bližnjeg kao sebe sama.

Još možemo, kao On, raširiti svoje ruke ovdje, na svom radnom mjestu, u svom domu, svojem selu, gradu, u svojoj domovini. Dlanovi su naši ionako stvoreni da daruju dobrotu i ljubav. Nisu nam dani za stisnute pesnice od kojih drugi strepe. Pogledaj svoje ruke. Od čega li su umorne? Jesu li od davanja?

Ne, nećemo Te pustiti Isuse sama do Golgote. Ovo su milosni dani rođenja našeg drugačijeg i boljeg srca. Ovo je Tvoj dar nama s Križa. A tko se daru ne veseli, prijatelji moji! Tko, kad primi dar ne obraduje se iskreno, ne zagrli svog darivatelja, ne poljubi ga i zahvali mu, te ustupi najljepše mjesto za svojim obiteljskim stolom.

Pustimo ovog Uskrsa Isusa za svoj stol. A u našem srcu sagradimo Mu prijestolje. Sve može srce koje voli. Sve može duša koja moli.

Sve je jednom počelo s ljubavi. Iz Ljubavi je stvoren svijet i sve na njemu. Ljubav na Križu je spasila svijet. Ljubav je na Križu sve otkupila. Oprostila. Sve počinje i sve završava s ljubavi. Po ljubavi ćemo biti i suđeni. Ne po stvorenom. Suđeni jedino po djelima ljubavi. Mjerom kojom drugima mjerimo nama će se mjeriti. Oprosti! Ljubi! Samo raskajano srce jedini je pravi Put. “Razderite srca, a ne halje svoje! (Jl 2,12-18) Prestanite kopati po svojim grijesima. Okajali ste ih. Prestanite se njima mučiti. Ispovjedili ste ih već, zar ne? Ako niste, evo, vrijeme je milosno. Vrijeme za pomirenje. Razderite srca da bi se iz njih mogla izliti ljubav Božja koja je u nama”, rekao je fra Vučković.

Nećemo Te pustiti Isuse sama do Golgote. Nosit ćemo zajedno Tvoj bol.

A kad u ovo Uskrsno jutro pohitimo našem hramu, susrest ćemo na oltaru Ljubav uskrslu,

Tebe živa.

Čeka nas! Zove nas! Pođimo – k njoj!

Shalom!

zatvori