Foto: privatna arhiva.
Toni Karuza rođen je u Splitu 2. lipnja 1975. godine. Od rođenja je živio u Komiži na nama dalekom otoku Visu. U Komiži je, kaže, ‘pohađa’ osnovnu, a u Visu Srednju ekonomsku školu. ‘Odrasta’ je na otoku, u maloj sredini, u peteročlanoj obitelji s roditeljima i mlađim bratom i sestrom. Odgojen je u kršćanskom duhu. Danas živi u Delovima, seocetu u Općini Novigrad Podravski.

Delove je za svoj život, kako nam je rekao, izabrao sasvim slučajno. Naime, cijeli život mu ni u primisli nije bilo da bi živio igdje drugdje osim na Visu. No sve je promijenila jedna Nataša… I ovo je još jedan od primjera koji dokazuju da je točna ona izreka da si odonud otkud ti je žena.

Toni i Nataša. Foto: privatna arhiva.

Naime, kad sretnete ovog simpatičnog i komunikativnog čovjeka, ne možete zaključiti da je Dalmatinac. Izvrsno se uklopio u sredinu koju je izabrao za svoj život. Kajkavštinu je, kaže, brzo usvojio iako ju nije u potpunosti svladao. Živi sa suprugom Natašom, koprivničkom matičarkom, u njenim Delovima. Imaju dvoje djece, 15-godišnju kći Doru i dvije godine mlađeg sina Niku.

– U Delove me privukla moja supruga Nataša. Upoznao sam je 2000. godine u jednim svatovima u Koprivnici. U Podravinu, upravo u Delove, preselio sam 2001. Kako sam bio zaposlen u pošti u Komiži, nije bio problem da dobijem preseljenje u Koprivnicu. Danas radim kao osobni bankar u HPB-u. Čitav radni vijek radim s klijentima.

Obitelj Karuza. Foto: privatna arhiva.

Često mu upućuju pitanja poput “Je li bilo teško priviknuti se na novu sredinu? Kako si odlučio s otoka doći upravo tu? Nedostaje li ti more?” Preseljenje u Podravinu bilo je, kaže, pravi put u nepoznato:

– Bila je ovo teška životna odluka. Činjenica je da su ekonomske prilike, zaposlenje i stambeno pitanje bili presudni kod donošenja odluke o mjestu gdje ćemo Nataša i ja zajedno živjeti. Odlučili smo da ću ja preseliti s Visa u Podravinu. Nisam znao kako će funkcionirati zajednički život, kako ću se snaći s novim kolegama na poslu… Sve je to bio put u nepoznato. Ali hvala Bogu, ni jednog trenutka nisam pomislio da sam pogriješio.

Toni sa sinom Nikom na Visu. Foto: privatna arhiva.

O kakvoj i kolikoj životnoj promjeni je riječ, teško je objasniti nekome tko nije iskusio život i na otoku i na kopnu, dodaje Toni. A nije bilo lako ni odvojiti se od obitelji. Roditelji su, kaže, u prvom trenutku bili zatečeni odlukom svoga sina, ali su je prihvatili:

– Nisu bili spremni na to, ali ni u jednom trenutku nisu me odgovarali od moje odluke, niti su mi radi toga prigovarali. Znam da im je bilo teško. Prvih godinu dana svakodnevni telefonski razgovori trajali su i po sat vremena, a u glasu se često čula “knedla” u grlu na rubu plača, koja se pokušavala suspregnuti. Emocije su bile velike. S vremenom je to postajalo sve lakše. Sada se viđamo minimalno dva puta godišnje. Ljeti mi idemo na Vis, a za Božić oni dolaze k nama.

Toni Karuza. Foto: privatna arhiva.

Toniju nije bilo teško priviknuti se na život u Delovima jer je i njegova Komiža malo mjesto. Čari malih sredina su što se svi međusobno poznaju i “misle” da o svima sve znaju. A razlike su prednosti koje su i njega i njegovu obitelj, ali i životnu sredinu, dodatno obogatile:

– Naravno da postoje velike razlike između rodne mi Komiže i Delova koje sam izabrao za novi zavičaj. Riječ je o sasvim različitim životnim sredinama. Komiža je malo mjesto na otoku, Delovi su u pitomoj Podravini. Velike su razlike u klimi i mentalitetu ljudi, prehrani, jeziku… No razlike nove životne sredine ipak mi nisu pričinjale nikakve probleme. Kajkavštinu sam brzo usvojio, iako ne mogu reći da sam je u potpunosti svladao. No za razliku od mnogih Dalmatinaca, u mom se govoru ne čuje materinji mi naglasak. Osim kad razgovaram s mojim Dalmatincima.

Toni je omiljen član delovske zajednice. U rodnoj Komiži je bio aktivan u društvenom životu, pjevao je u crkvenom zboru i komiškim klapama, svirao je mandolinu… Dolaskom u Delove isprva nije pokazivao svoje talente, no sve se promijenilo osnivanjem folklora. A prije pet godina započela je i njegova nova životna avantura – došao je u doticaj sa svijetom likovne umjetnosti.

Toni Karuza s članicama KUD-a Delovi.

– Prvo me privukla pirografija. Negdje 2014. godine počinje moje eksperimentiranje s ovom vještinom. Za one koji ne znaju, pirografija je vrsta umjetničkog ukrasa od drveta ili kože, nastaje izgaranjem vrućim, zagrijanim predmetima. Obično je riječ o lemilici ili posebno dizajniranom uređaju zvanom pirograf. Pirografija znači pisanje vatrom i tradicionalni je oblik umjetnosti. Moje prve radove na drvu prvo su zapazili članovi obitelji i moji prijatelji. Vrlo brzo moji radovi su se našli na mnogim zidovima od Delova do Komiže, čak i u dalekoj Americi, u Kaliforniji. Na nagovor Štefanije Vulić (amaterske slikarice i jedne od pokretačica društvenog života u Delovima, op. a.) pridružio sam se Likovnoj sekciji “Likresa” u Novigradu Podravskom. Tako je počelo moje druženje s prijateljima amaterskim slikarima uz koje sam polako otkrivao svoj slikarski talent, za kojega do tad uopće nisam znao da ga imam.

Toni Karuza: Gospin plač.

Od onda je sve išlo samo po sebi. Već iduće godine, za Dan općine Novigrad u srpnju imao je svoju prvu samostalnu izložbu pirografskih radova.

Toni se te godine upisao i na tečaj slikarstva koji je u Novigradu u organizaciji Likovne sekcije Likresa vodio koprivnički slikar Ivan Lovreković. On mu je otkrio tajne slikarstva i uveo ga u jedan novi svijet. Od tada, Toni se orijentirao na slikanje na platnu, tehnikama s uljanim i akrilnim bojama.

Delovljani su potom, 2016. godine, osnovali svoju Likovno-kreativnu sekciju u sklopu delovskog KUD-a. Toni se aktivirao od samog početka pa zajedno s ostalim članovima redovno sudjeluje na skupnim izložbama u Hrvatskoj i susjednoj Mađarskoj, te na likovnim kolonijama koje organiziraju druge likovne udruge u Koprivničko-križevačkoj županiji i bližoj okolici. Na naš upit kakvi su mu životni planovi, Toni nam je jednostavno odgovorio:

– Nemam posebnih planova i želja. No ljubav i sjećanja na rodno mjesto i dalje su jako ukorijenjeni u meni što se može vidjeti u mojim radovima. Stoga bih želio organizirati izložbu svojih slika u rodnoj Komiži, naravno dok budem imao dovoljno radova.

Vjerujemo da na tu izložbu neće trebati dugo čekati. I dok neki u Hrvatskoj godinama govore o spajanju zelene i plave brazde, Komižanin Toni i Delovčica Nataša pokazali su kako to izgleda u stvarnom, svakodnevnom životu. I dobro im ide.

 

2. Virtualna izložba slika – “Mrtve prirode, portreti, pejsaži, …”

Objavljuje Toni Karuza u Četvrtak, 21. veljače 2019.