Toni Karuza rođen je u Splitu 2. lipnja 1975. godine. Od rođenja je živio u Komiži na nama dalekom otoku Visu. U Komiži je, kaže, ‘pohađa’ osnovnu, a u Visu Srednju ekonomsku školu. ‘Odrasta’ je na otoku, u maloj sredini, u peteročlanoj obitelji s roditeljima i mlađim bratom i sestrom. Odgojen je u kršćanskom duhu. Danas živi u Delovima, seocetu u Općini Novigrad Podravski.
Delove je za svoj život, kako nam je rekao, izabrao sasvim slučajno. Naime, cijeli život mu ni u primisli nije bilo da bi živio igdje drugdje osim na Visu. No sve je promijenila jedna Nataša… I ovo je još jedan od primjera koji dokazuju da je točna ona izreka da si odonud otkud ti je žena.
Naime, kad sretnete ovog simpatičnog i komunikativnog čovjeka, ne možete zaključiti da je Dalmatinac. Izvrsno se uklopio u sredinu koju je izabrao za svoj život. Kajkavštinu je, kaže, brzo usvojio iako ju nije u potpunosti svladao. Živi sa suprugom Natašom, koprivničkom matičarkom, u njenim Delovima. Imaju dvoje djece, 15-godišnju kći Doru i dvije godine mlađeg sina Niku.
– U Delove me privukla moja supruga Nataša. Upoznao sam je 2000. godine u jednim svatovima u Koprivnici. U Podravinu, upravo u Delove, preselio sam 2001. Kako sam bio zaposlen u pošti u Komiži, nije bio problem da dobijem preseljenje u Koprivnicu. Danas radim kao osobni bankar u HPB-u. Čitav radni vijek radim s klijentima.
Često mu upućuju pitanja poput “Je li bilo teško priviknuti se na novu sredinu? Kako si odlučio s otoka doći upravo tu? Nedostaje li ti more?” Preseljenje u Podravinu bilo je, kaže, pravi put u nepoznato:
– Bila je ovo teška životna odluka. Činjenica je da su ekonomske prilike, zaposlenje i stambeno pitanje bili presudni kod donošenja odluke o mjestu gdje ćemo Nataša i ja zajedno živjeti. Odlučili smo da ću ja preseliti s Visa u Podravinu. Nisam znao kako će funkcionirati zajednički život, kako ću se snaći s novim kolegama na poslu… Sve je to bio put u nepoznato. Ali hvala Bogu, ni jednog trenutka nisam pomislio da sam pogriješio.
O kakvoj i kolikoj životnoj promjeni je riječ, teško je objasniti nekome tko nije iskusio život i na otoku i na kopnu, dodaje Toni. A nije bilo lako ni odvojiti se od obitelji. Roditelji su, kaže, u prvom trenutku bili zatečeni odlukom svoga sina, ali su je prihvatili:
– Nisu bili spremni na to, ali ni u jednom trenutku nisu me odgovarali od moje odluke, niti su mi radi toga prigovarali. Znam da im je bilo teško. Prvih godinu dana svakodnevni telefonski razgovori trajali su i po sat vremena, a u glasu se često čula “knedla” u grlu na rubu plača, koja se pokušavala suspregnuti. Emocije su bile velike. S vremenom je to postajalo sve lakše. Sada se viđamo minimalno dva puta godišnje. Ljeti mi idemo na Vis, a za Božić oni dolaze k nama.
Toniju nije bilo teško priviknuti se na život u Delovima jer je i njegova Komiža malo mjesto. Čari malih sredina su što se svi međusobno poznaju i “misle” da o svima sve znaju. A razlike su prednosti koje su i njega i njegovu obitelj, ali i životnu sredinu, dodatno obogatile:
– Naravno da postoje velike razlike između rodne mi Komiže i Delova koje sam izabrao za novi zavičaj. Riječ je o sasvim različitim životnim sredinama. Komiža je malo mjesto na otoku, Delovi su u pitomoj Podravini. Velike su razlike u klimi i mentalitetu ljudi, prehrani, jeziku… No razlike nove životne sredine ipak mi nisu pričinjale nikakve probleme. Kajkavštinu sam brzo usvojio, iako ne mogu reći da sam je u potpunosti svladao. No za razliku od mnogih Dalmatinaca, u mom se govoru ne čuje materinji mi naglasak. Osim kad razgovaram s mojim Dalmatincima.
Toni je omiljen član delovske zajednice. U rodnoj Komiži je bio aktivan u društvenom životu, pjevao je u crkvenom zboru i komiškim klapama, svirao je mandolinu… Dolaskom u Delove isprva nije pokazivao svoje talente, no sve se promijenilo osnivanjem folklora. A prije pet godina započela je i njegova nova životna avantura – došao je u doticaj sa svijetom likovne umjetnosti.
– Prvo me privukla pirografija. Negdje 2014. godine počinje moje eksperimentiranje s ovom vještinom. Za one koji ne znaju, pirografija je vrsta umjetničkog ukrasa od drveta ili kože, nastaje izgaranjem vrućim, zagrijanim predmetima. Obično je riječ o lemilici ili posebno dizajniranom uređaju zvanom pirograf. Pirografija znači pisanje vatrom i tradicionalni je oblik umjetnosti. Moje prve radove na drvu prvo su zapazili članovi obitelji i moji prijatelji. Vrlo brzo moji radovi su se našli na mnogim zidovima od Delova do Komiže, čak i u dalekoj Americi, u Kaliforniji. Na nagovor Štefanije Vulić (amaterske slikarice i jedne od pokretačica društvenog života u Delovima, op. a.) pridružio sam se Likovnoj sekciji “Likresa” u Novigradu Podravskom. Tako je počelo moje druženje s prijateljima amaterskim slikarima uz koje sam polako otkrivao svoj slikarski talent, za kojega do tad uopće nisam znao da ga imam.
Od onda je sve išlo samo po sebi. Već iduće godine, za Dan općine Novigrad u srpnju imao je svoju prvu samostalnu izložbu pirografskih radova.
Toni se te godine upisao i na tečaj slikarstva koji je u Novigradu u organizaciji Likovne sekcije Likresa vodio koprivnički slikar Ivan Lovreković. On mu je otkrio tajne slikarstva i uveo ga u jedan novi svijet. Od tada, Toni se orijentirao na slikanje na platnu, tehnikama s uljanim i akrilnim bojama.
Delovljani su potom, 2016. godine, osnovali svoju Likovno-kreativnu sekciju u sklopu delovskog KUD-a. Toni se aktivirao od samog početka pa zajedno s ostalim članovima redovno sudjeluje na skupnim izložbama u Hrvatskoj i susjednoj Mađarskoj, te na likovnim kolonijama koje organiziraju druge likovne udruge u Koprivničko-križevačkoj županiji i bližoj okolici. Na naš upit kakvi su mu životni planovi, Toni nam je jednostavno odgovorio:
– Nemam posebnih planova i želja. No ljubav i sjećanja na rodno mjesto i dalje su jako ukorijenjeni u meni što se može vidjeti u mojim radovima. Stoga bih želio organizirati izložbu svojih slika u rodnoj Komiži, naravno dok budem imao dovoljno radova.
Vjerujemo da na tu izložbu neće trebati dugo čekati. I dok neki u Hrvatskoj godinama govore o spajanju zelene i plave brazde, Komižanin Toni i Delovčica Nataša pokazali su kako to izgleda u stvarnom, svakodnevnom životu. I dobro im ide.
2. Virtualna izložba slika – “Mrtve prirode, portreti, pejsaži, …”
Objavljuje Toni Karuza u Četvrtak, 21. veljače 2019.
