Nova večer Skeptika u pubu na rasporedu je ovog četvrtka, 28. veljače u koprivničkom Kulturno-kreativnom centru Pixel, a mikrofon će preuzeti bivši voditelj kurikularne reforme, zaljubljenik u glazbu Boris Jokić.
Na predavanju koje će više sličiti punk-rock koncertu Boris Jokić pokušat će odgovoriti na pitanja: “Kako je obrazovanje prikazano u suvremenoj glazbi?”, “Zašto se više glazbenika ne odlučuje opisati to razdoblje svog života u svojim radovima?”, “Što o školi i ljubavi pjevaju Šveđanke, a što Hrvati?”, “Kako je Goran Bare završio u kurikulumu katoličkog vjeronauka?”, “Zašto je važno zvati se Johnny?”, “Zašto se u školi nužno mora pričati o turbofolku?”. Uoči predavanja Drava.info dobila je priliku ekskluzivno razgovarati s predavačem.
Koprivnica vas čeka! Publika se već priprema za vaše gostovanje i sigurni smo da će odaziv biti dobar. Veselite li se i vi? Jeste li već bili u Koprivnici? Što znate o našem gradu?
Jako se veselim dolasku u Koprivnicu u kojoj sam u zadnjih desetak godina nekoliko puta predavao u školama. O povijesti i znamenitostima Koprivnice, baš kao i onima drugih gradova možete znati sve, ali dok ne upoznate ljude zapravo ne znate ništa. Pa tako ja o Vašem gradu znam kroz osobe koje su rasle na tim ulicama, a one su redovito bile fer, iskrene i slobodomisleće.
Nećemo naravno davati “spoilere”, ali zašto će vaše gostovanje u Pixelu više nalikovati punk rock koncertu?
Zato što pokušava istovremeno potaknuti slušatelje da misle i udarati ohole, pokvarene i/ili zle u međunožje. To je duh punk-rocka koji uz pivo pokušavam osigurati i to kroz rezultate različitih istraživanja, ideje o tome što bi hrvatska škola mogla biti i brojne pjesme. Znam da zvuči pomalo ludo, ali ima tu puno smijeha i ostane nešto u glavi nakon tih sat vremena. A ovo za međunožje se odnosi i na Vaše ohole, pokvarene i zle ako ih ima u Koprivnici.
Veliki ste zaljubljenik u glazbu, već neko vrijeme vodite emisiju Glazbeni kurikulum na jednom zagrebačkom radiju, a o važnosti glazbe progovarate na raznim panelima i predavanjima. Odakle je došla ta ljubav prema glazbi?
Ja sam odrastao uz glazbu roditelja, sestre i brata. Sjećam se svoje prve kazete koju sam kupio od džeparca u Nami na trešnjevačkoj Remizi. Bio je to album Green grupe REM o kojem sam samo čitao u nekim novinama. Kada sam stavio tu kazetu u kazetofon ona me potpuno obuzela. Slična sam iskustva imao i s albumima grupa The Smiths, The Clash ili recimo Tom Waitsom. 30 godina poslije, eto me u Koprivnici. A suvremena glazba je važna jer može približiti mladim ljudima emociju, bunt, razum i kritičku misao. Sve ono što se u Hrvatskoj sustavno razara. Ovdje je suvremena glazba prepreka, umjesto da bude nositelj nekih novih ideja i perspektiva.
Znamo da smatrate da je glazba, ne samo klasična već i suvremena, važna za obrazovanje mladih generacija. Koliko se suvremena glazba uklapa u suvremeni hrvatski obrazovni sustav, ima li u njemu uopće prostora za nju?
Pa trebalo je biti, ali čini se da ništa od toga. O tome će baš biti i riječi…npr. je li bila ok ideja da mladi ljudi čitaju poeziju Branimira Štulića, što se dogodilo da 2016. Katolička Crkva pomisli da bi se na vjeronauku moglo gledati “Društvo mrtvih pjesnika”…Lude su i odvažne te ideje. Lude, odvažne i vrlo, vrlo opasne za neke.
Što bi onda današnji mladi trebali učiti na satu glazbene kulture u školi? Od “Pjesme berača kokosa” do “Beatlesa” ili i dalje? Je li možda upravo to “dalje” važnije?
Kako mislite “dalje”? Pa tek je 56 godina prošlo od prvog albuma Beatlesa. I to je za hrvatsku školu riskantno. Mnogi ne bi dozvolili ni to. U našoj se školi izbacuju svi suvremeni pisci, a gdje neće neki “čupavi drogeraši”, “klinci koji mixaju breakove i beatove”, “žene koje pjevaju o tome da nisu samo seksualni objekti”. Zezam se, bez tog “dalje” škola nema baš nikakve šanse u povezivanju sa životom mladih ljudi, s poticanjem njihove motivacije da uče.
Kad smo već kod toga, ima li mjesta u obrazovnom sustavu ili programu za lokalne autore? Primjerice, ovdje u Koprivnici imamo Gordanu i Miroslava Evačića koji promoviraju etno glazbu, “world music” na podravski način. Kako njih i slične glazbenike ubaciti u cijelu tu priču?
Odlični su Evačići, ali ne samo oni. Vaš grad je dao Overflow. Trenutno se kod Vas nalazi vrlo zanimljiva scena: Ogenj, Gentleman…To me jako raduje. A Etno zvukovi su trebali biti dio onoga što se uči i to baš kroz povezivanje i spajanje tradicionalnog i modernog.
Vjerojatno ste upoznati s gotovo svim postojećim glazbenim vrstama i žanrovima. Koji vam je osobno najdraži i zašto?
Nemam omiljeni žanr. Slušam vrlo raznoliku glazbu. Malo mi je žao da na dvije vrste glazbe nikada nemam emocionalnu reakciju, a to su metal i techno. Kažem žao jer se radi o vrlo demokratičnim žanrovima, koji su uključivi, u kojima se ne osuđuje druge i njihov glazbeni ukus. Turbofolk ne slušam, ali mislim da bi trebao biti dio hrvatske škole. U predavanju objašnjavam i zašto.
Kada biste u hrvatskom obrazovnom sustavu mogli promijeniti jednu jedinu stvar, koja bi to bila?
Probao bih utjecati da oni koji vode hrvatsku obrazovnu politiku budu iskreniji, strpljiviji i mudriji. To već godinama nisu i to je upravo razlog zašto nam obrazovni sustav zaostaje, a mogao bi toliko bolje.
I za kraj, koja je najbolja (pre)poruka za koprivničku publiku koja će idući četvrtak doći na vaše gostovanje na Skepticima u pubu?
Čudna je to forma u kojoj se kombiniraju empirijski podatci, teorije i pjesme od Ramonesa do Jelene Rozge. Siguran sam da većina onih koji će doći u Pixel nisu do sada imali prilike vidjeti takvo što. To ne znači da će svima biti dobro. To samo znači da će se oni dobri osjećati dobro, a za one ohole, pokvarene i zle preporučam štitnike za osjetljive dijelove. Bolje spriječiti nego liječiti.
Predavanje će početi u 20 sati.
