Gorana Morić, studentica četvrte godine na Pravnom fakultetu u Rijeci, dobila je nagradu dekanice Vesne Crnić Grotić za vrijedan rad jer je godinu završila s odličnim uspjehom.
Ova mlada Koprivničanka završila je Gimnaziju Fran Galović, koja joj je, kaže, dala odlične temelje za studij.
– Sredinom trećeg razreda počela sam intenzivnije razmišljati o tome što dalje. Prirodni predmeti – matematika, kemija, fizika i biologija – uvijek su mi bili nekako odbojni pa sam ih rijetko učila. No, mislim da taj revolt prema njima nije bio opravdan jer, kada sam ih učila, ipak su mi bili zanimljivi. Ali to je bilo stvarno rijetko, pa sam fakultete vezane uz ta područja odmah odbacila sa svoje liste želja. Ostali društveni i humanistički fakulteti, osim prava, činili su mi se nepotpuni za mene. Shvatila sam da mi pravo pruža najopsežniju podlogu za daljnji život. Ja sam, kad nisam u potpunosti sigurna što želim, sklona takvim izborima koji mi dugoročno otvaraju najviše mogućnosti. Isto je bilo i kod izbora srednje škole. Tada sam izabrala opću gimnaziju, jer sam ju smatrala najboljom podlogom za dalje. I nisam pogriješila. Isto je i s Pravom. To je grana koja se bavi svim područjima, odnosno praktički svim društvenim odnosima.
Da je Gorana dobro izabrala, potvrđuje i nagrada koju je primila za postignuti uspjeh na godini. No to nije došlo samo po sebi. Kao i svugdje, ima i težih i lakših predmeta, što naravno ovisi o svakom studentu. Našoj je Gorani najlakše bilo Europsko javno pravo. Od svega dosad joj je, kaže, nedvojbeno najteža bila Upravna znanost. Riječ je o jako složenom i iscrpnom kolegiju koji zahtijeva hrpu štrebanja jer je, pojašnjava, apstraktan. Ali zato joj je od svega najzanimljivije međunarodno pravo. Vjerojatno bi zato na petoj godini željela dodatno proširiti svoje znanje negdje izvan Hrvatske:
– Voljela bih ići na Erasmus. To je projekt Europske unije za povezivanje i razmjenu studenata iz država članica. Voljela bih iskoristiti tu mogućnost koja mi se pruža. A nakon fakulteta? To ću tek odlučiti. Prvo moram diplomirati, onda ću vidjeti koje će mi se mogućnosti pružiti.
Gorana o životu u Rijeci
Goranu smo pitali kako je, nakon Koprivnice, živjeti u Rijeci?
– Većinu vremena mi je dobro i zadovoljna sam. No ponekad, pogotovo pred ispite kada imam puno učenja, teško mi padne što sam toliko udaljena od doma. A i rijetko dolazim u Koprivnicu jer sa sobom nosim dvije zamorčice pa mi to malo otežava putovanje.
No sve u svemu, u Rijeci mi je dobro. U slobodno vrijeme uvijek mogu naći nešto za sebe u bogatstvu sadržaja koje nudi taj grad.
Gorana u Rijeci živi u stanu s dvije cimerice. To su joj ujedno i najbolje prijateljice:
– Ema je moja najbolja prijateljica još iz srednje škole, a u Rijeci studira medicinu. Druga je Marija iz Zagreba koju sam upoznala na fakultetu na prvoj godini i koja je s Emom i sa mnom u stanu od prošle godine. Osim njih, imam i super ekipu na fakultetu. Uglavnom se družimo u knjižnici, ali naravno da zajedno i izlazimo. No to, s obzirom na obveze koje imamo na faksu, nije toliko često.
Gorana je gotovo cijele dane zauzeta na fakultetu, bilo da je riječ o predavanjima, vježbama ili učenju. No specifičnim volontiranjem uspjela je spojiti “posao i zadovoljstvo”.
– Prošle sam godine postala volonter na Županijskom sudu u Rijeci, na Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima. Pokušavam jednom do dva puta tjedno otići tamo na tri sata. Voljela bih i više, jer me to stvarno čini sretnom, ispuni mi dan i promijeni mi rutinu, ali si to ipak ne mogu često priuštiti.
A premda je još studentica, Gorana ima još jednu svakodnevnu obvezu:
– Hranim se doma, odnosno kuham doma i nosim jelo na faks. To zna biti naporno, ali već sam navikla. Uglavnom kuham jednostavna jela koja su brzo gotova. Hranu spremam sama jer ne jedem hranu životinjskog podrijetla, a to je gotovo nemoguće pronaći u našim menzama. Osim eventualno nekih priloga, tako da sam osuđena na svoju kuhinju.
Osim što vrijedno studira, Gorana svako ljeto – radi. Tako si sama zarađuje svoj džeparac. Inače ne dobiva nikakvu stipendiju, financira ju obitelj a na potpori i ljubavi posebno je, osim naravno mami, tati i bratu, zahvalna i strini, stricu, bratiću i baki.
