Dogodilo se preko noći. Frend je naišao na neku stranicu jeftinih putovanja i u roku odmah – karte za avion su bile kupljene. Mislim, povratna karta za 270 kuna. Pa s tim ne mogu ni do naše obale.
Ok, kaj sad? Idemo u Maroko, na sjever Afrike – gdje ćemo spavati, što sve ponijeti sa sobom, treba li nam kakva posebna dokumentacija? Bilo je tisuću pitanja, a samo jedan odgovor – Google!
Ukratko, ako se želite uputiti u Afriku, nemojte ići zimi, obavezno vam treba važeća putovnica, preporučuje se i inozemno zdravstveno osiguranje, njihovi dirhami za džeparac i eventualno cijepljenje protiv koje kakvih boleština. Piece of cake.
Očekivala sam od Maroka sve, nadala se ničemu. I dobro da sam imala takav stav jer bi možda ostala razočarana. Gledaš puno filmova, serija, dokumentaraca i misliš si: ‘ma sigurno napuhavaju dodatno sve to u svrhu gledanosti’, ali eto, začudo nije tako. Sve je istina.
Mi smo bili u Fezu. Smješteni u hostelu s dvije zvjezdice u samom centru njihovog starog grada koji je ujedno i jedna beskonačna tržnica. Medine – zvuči slatko, ha? Eeeeh… pa i nije baš. Njihovih pet zvjezdica bi bilo hrvatske tri. Dakle, naš smještaj tamo može se usporediti s hrvatskim hotelom s nula zvjezdica. TOČNIJE, ne može se usporediti. Zamislite hostel bez grijanja, temperatura u noći pada do nule, ako ne i ispod, ali srećom preko dana je išlo i iznad 20 u hladu. Soba hostela ne zna što je to sunce jer prozorčić gleda u drugu kuću pa teoretski nema šanse da se sunce probije. Ali… dobiješ deka koliko god ti treba. Meni su bile dovoljne tri.
A njihove ”madrace” možemo usporediti s daskom za peglanje. Da se razumijemo, sve je to nama bilo simpatično, ali je žalosno vidjeti da netko tako zaista živi i sretan je jer ne zna za bolje. O kupaoni, toaletu i higijeni nećemo ni pričati jer ih nismo koristili. Ne zato što smo ”picajzle” nego što je bilo prehladno. Poslužile su i vlažne maramice. Vjerujem da je u ljeti sasvim drugačija priča.
Ako se ne snalaziš dobro u prostoru i orijentacija ti nije jača strana ili ako nemaš Google maps instaliran na mobitelu, izgubit ćeš se. Premda ni google u većini slučajeva nije bio od pomoći jer nema šanse da polovi sve te uličice i tajnovita skretanja. Hodanje gradom po mraku, točnije nakon 20 sati, izbjegavajte. Nije nimalo ugodno, a čak ni sami mještani ne preporučuju.
Mještani nisu od neke pomoći ako trebaš pomoć oko lokacija ili savjeta vezanih za trgovinu, hranu ili ne daj Bože novac. Da, uputit će te u nekom smjeru i naplatiti ti informaciju, a ti se možeš samo nadati da nije zamka. I dobro je izbjegavati njihove poglede na ulici jer samo čekaju da ”uvale” neki proizvod sa svojeg štanda. Ja im se divim na upornosti, ali eto… na kraju krajeva, od toga i žive.
Nakon pola dana hodanja na tržnici (a nisi još obišao ni trećinu) gušt je sjesti u neki kafić i nešto popiti. U većini kafića Izbor na meniju je kava, čaj od mente, Sprite, Coca Cola i Fanta. To je to. Mogla bih na prste jedne ruke nabrojati iznimke, ali ako ima više ponude na meniju pića to su već mjesta koja se mogu smatrati restoranima. Mogu sa sigurnošću reći da nikad nisam lakše i brže donijela odluku što ću popiti. Možda to i nije toliko loše. U kafićima su od domaćih samo muškarci, ako sjedi koja žena – turistkinja je.
Cijene su općenito prihvatljive. Ovisi, neke stvari su smiješno skupe, a neke pak smiješno jeftine. Recimo, trgovine s mješovitom robom su skuplje nego kod nas. Jedna Milka Oreo koja kod nas košta 8 kuna pa čekamo akciju da bude pet, tamo košta 12 kuna. Jeftino možeš proći na tržnici gdje možeš kupiti prekrasne naušnice i ručno izrađen nakit od 2 kune na dalje. Jeftina im je odjeća, suveniri i hrana na ulici, kao i voće. Mislim da smo pojeli mandarina i banana više nego doma u zadnjih godinu dana.
Hranu na ulici treba izbjegavati, osim ako ne želiš riskirati probleme s probavom. Ali nije problem pojesti u restoranu gdje se tri osobe najedu za 150 kuna. Dobiješ salatu kao predjelo, glavno jelo (obilnu porciju), kavu ili čaj i eventualno desert. Nije rijetkost vidjeti ni glave mrtvih životinja za prodaju na štandovima. Od koza, deva i sl… Bog zna čije meso je sve to bilo, nisam imala ni najmanju želju znati. Ako ste ljubitelj životinja, definitivno nije lako gledati sve to. Magarce vuku na sve strane, po tržnici, uskim uličicama, koriste ih za prenašanje tereta, a mačke su na svakom koraku, pothranjene, mršave, bolesne… Nimalo ugodni prizori.
Grad kao grad je prekrasan. Njihove znamenitosti poput Plavih vrata ne ostavljaju te ravnodušnim, na brdu Feza se nalaze ostaci grobova dinastije Merinida, a pogled s brda oduzima dah jer se vidi cijeli grad i odlična je lokacija za gledanje zalaska sunca. Imaju i botanički vrt koji isto odskače svojim uređenjem i biljnim svijetom.
Sve u svemu, jedno jako zanimljivo iskustvo, sasvim drugi svijet i ono što sam ja izvukla iz svega toga je da više cijenim ono što imam.. pa čak i toplu vodu. Ako zbog ničega drugoga – zbog toga je vrijedilo.
