Treća je nedjelja došašća. Na adventskim vijencima zapalili smo treću svijeću. Nazivamo je ‘pastirska nedjelja’, a predstavlja radost i veselje. Zato je još zovemo gaudeate što prevedeno s latinskog znači radujte se, odnosno nedjelja – veselite se.
Poruku današnje, treće adventske nedjelje, za čitatelje Drave.info pobliže je pojasnio župnik Župe sv. Leopolda Mandića u Koprivnici, vlč. Dominik Vukalović.
Možemo se pitati što je to radost, sreća, veselje. Današnji čovjek misli da sve to zajedno objedinjuje materijalno blagostanje – da imamo sreće i da smo materijalno i na svaki drugi način osigurani. No kao vjernici, pitamo se je li to doista tako. Ovih dana, kad ćemo ljudima poželjeti sreću, zdravlje i Božji blagoslov, možemo se zapitati i što je to sreća. Može čovjek obilovati svime, sretan je što mu ništa ne nedostaje, što ima sve što mu treba, što je bogat, što ima dobru društvenu poziciju i što mu ljudi iskazuju čast. No pitanje je – je li s duhovne strane ispunjen, je li ispunjen u samome sebi.
Upravo nam današnje evanđelje preko Ivana Krstitelja daje odgovor na pitanje kako se radovati. K njemu, kao novozavjetnom proroku i preteči Isusa Krista, dolazili su mnogi po savjete. Možda su imali sve u životu, ali nisu bili sretni i ispunjeni, kao ni mnogi od nas danas. Na upit što im je činiti, jednostavno im je odgovorio:
– Vi vojnici, odložite oružje, nemojte činiti pljačke i razvratnosti.
Običnim ljudima je govorio da se obrate i očiste svoje srce od grijeha i onoga što nas zarobljava.
Slično je i danas. Bogu hvala, živimo u podneblju gdje ljudi nisu ni gladni,ni žedni. Ja sam u Varaždinskoj biskupiji zadužen za misije, pa često surađujem s misionarima koji djeluju u trećem svijetu, napose u Africi. Naša će djeca ovih dana dobiti darove za Nikolinje i pod bor od Malog Isusa. A njihovi vršnjaci tamo umiru od neishranjenosti. Zato mnogi svećenici u našim crkvama motiviraju djecu da kroz vrijeme došašća odvajaju nešto od sebe i da se to pošalje djeci u Afriku.
A i mi odrasli danas nismo ničega željni, ali mnogi osjećaju duhovnu ispraznost, duhovnu prazninu. A gdje ćemo je ispuniti? – Upravo obraćenjem u ovo vrijeme došašća, da čovjek očisti svoje srce, da ga očisti od grijeha. Za susret s Bogom čovjek se mora pripremiti, mora se krstiti vodom što predstavlja čin označenja, nutarnje čišćenje. Nema istinskog susreta s Bogom, a niti prave radosti bez moralne čistoće. Grešnost čovjeka naprosto onesposobljava doživljaj prave radosti. Grešnost možemo opisati kao korov koji ne da vrtu da rodi pravim rodom. A preobrazbom vlastitog bića iznutra, mi se otvaramo Božjoj radosti, stvaramo u svom srcu plodno tlo da se ono tu može nastaniti i izrasti do punine. Upravo je to ta sreća i radost. Može nas usrećiti šetnja po adventu u gradu i blagdanska kupnja, popularni šoping, no opet u svojoj nutrini ostajemo sami sa svojim Bogom ili obitelji.
Ima jedna priča po kojoj su roditelji pitali dijete što želi da mu kupe za Božić. I u svemu obilju ono je reklo da želi – Malog Isusa jer samo njega nije bilo u toj obitelji.
Ne dajte da ovih blagdana kod vas ima svega, i hrane i slatkiša i igračaka, a da se u vašim srcima i obiteljima ne rodi Isus.
A upravo u posljednjem tjednu došašća pozivam vas da ne posustanete u svojim nakanama odlaska na mise zornice, prigrlimo još više sveto pismo i molitvu, uđimo u nutrinu svoga srca da izdržimo do kraja jer će rezultat biti radostan i ispunjen Božić.
