Muškom dijelu obitelji Mešnjak iz Legrada nogomet je najvažnija sporedna stvar. Slavko Mešnjak svoje je sinove Želimira i Brunu od malih nogu vodio na utakmice i tako im usadio ljubav prema nogometu.
Otac Slavko rođen je 1961. godine, a prve nogometne korake napravio je u Graničaru iz Legrada. Sa 16 godina seli u NK Slaven Belupo na poziv trenera Stanka Nemeta. Već sa 17 godina počinje igrati za seniorski sastav u generaciji legendi Slavena kao što su Radotović, Slukić, Jagečić, Jagec, Sabolić, Celiščak te Markulin, koji su mu uvelike pomogli i imali utjecaj na njega kroz daljnju igračku i trenersku karijeru. U Slavenu se zadržao punih osam godina nakon čega se vraća u matični Graničar gdje završava karijeru nakon teške nesreće u 30. godini života. Slavko je u oba kluba nizao brojne uspjehe, sa Slavenom je igrao u tadašnjem drugom i trećem razredu Jugoslavenske nogometne lige, a nastupao je i u 1/16 finala kupa bivše države. S Graničarom je izborio ulazak u regionalnu ligu, a još za vrijeme igračke karijere krenuo je sa školovanjem za trenera, te preko fakulteta i akademije Hrvatskog nogometnog saveza dogurao do UEFA A diplome. Trenersku karijeru započeo je u Graničaru gdje je vodio školu nogometa i seniorski sastav. Nakon brušenja zanata u Legradu, Slavko je trenersku karijeru nastavio u Mladosti iz Koprivničkih Bregi. Od 2000. godine radi u školi nogometa Slaven Belupa, a svojedobno je pola godine vodio NK Koprivnicu u Trećoj HNL Istok.
Kao iznimno uspješan trener, Slavko je s voljenim Graničarom izborio ulazak u Treću HNL, a jednako uspješan bio je i sa bregovskom Mladosti, koju je uveo u Prvu ŽNL Koprivničko-križevačke županije. S kadetima Slaven Belupa izborio je finale kupa Hrvatske te sedmo mjesto u HNL-u, a broji veliki broj osvojenih međunarodnih i nacionalnih turnira. Kao izvrstan bivši nogometaš i trener, svoje je sinove Želimira i Brunu od malih nogu poticao na bavljenje nogometom.
Stariji brat Želimir rođen je 1984. godine i prve je nogometne korake, po uzoru na oca, napravio u rodnom Legradu. S 13 godina odlazi u školu nogometa Slaven Belupa gdje je prošao sve uzraste, a posebno se istaknuo u juniorskom sastavu kao kapetan iznimno talentirane generacije. Dobre igre donijele su mu i poziv u kamp hrvatske reprezentacije do 15 godina, gdje je igrao s Nikom Kranjčarom, Dragom Papom te Krunoslavom Jambrušićem. U sezoni 2002./03. priključen je seniorskom sastavu kod trenera Magića u generaciji Zdravka Međimorca, Igora Gala, Krunoslava Jurčića, braće Bošnjak te Marija Dodika. S prvom ekipom ostaje jednu polusezonu, a učestale ozljede spriječile su da se nametne kao jedan od konkurenata za prvi sastav. Slaven Belupo šalje ga na posudbu u NK Koprivnicu, a nakon odrađene sezone u redovima Zelenih, seli u redove drugoligaša Čakovca. U Čakovcu se Želimir zadržao tri godine, a okušao se i u Križevcima te Podravini iz Ludbrega. Nakon godina izbivanja Želimir se ponovno vraća u Graničar. Sjajne igre u Legradu omogućile su mu inozemni transfer u austrijske klubove Sv. St Johann, SC Kroatisch Minihof te ASKO Oberdorf. U Austriji se zadržao punih pet godina, a posljednje dvije sezone nastupa u redovima matičnog Graničara gdje namjerava i završiti karijeru. Po uzoru na oca, Želimir je položio trenerske ispite na akademiji HNS-a, tečajeve, te je ponosni vlasnik UEFA A i UEFA B licence, a namjerava upisati i UEFA PRO tečaj.
Kao trener radi od 2009. godine, a vodio je školu nogometa Graničara iz Legrada, u dva navrata i seniorski sastav, tri godine bio je na klupi juniora i seniora u Dravi iz Novigrada Podravskog, godinu dana bio je trener Mladosti iz Malog Otoka, a vodio je i NK Koprivnicu. Posljednjih godinu dana radi u školi nogometa Slaven Belupa, gdje trenutno vodi pionire. Kao igrač osvojio je nekoliko naslova pobjednika županijskih kupova, plasirao se u više rangove natjecanja, a kao pouzdani stoper zabio je preko 70 golova u seniorskoj karijeri. Iako mu je trenerska karijera tek u početku, najveći uspjeh svakako mu je ulazak u finale Županijskog kupa s Koprivnicom i novigradskom Dravom.
Deset godina mlađi brat Bruno nogometom se počeo baviti kao limač u školi nogometa Slaven Belupa i prošao je sve mlađe dobne kategorije. Kao izlazni junior odlazi u četvrti stupanj natjecanja u Mladost iz Malog Otoka, gdje ga trenira brat Želimir. Iz Mladosti je prešao u redove Graničara iz Legrada, a nakon godinu dana zaputio se kod istoimenog kluba iz Kotoribe. Bruno se okušao i u redovima NK Koprivnice gdje je osvojio naslov pobjednika Županijskog nogometnog kupa. Na bratovu preporuku, Bruno se odlučio na transfer u austrijski SC Kroatisch Minihof, ali ubrzo se vratio u legradski Graničar gdje igra i danas, rame uz rame s bratom Želimirom. Bruno posjeduje UEFA C licencu i radio je s pionirima Graničara.
Cijela obitelj Mešnjak vezana je uz dva kluba – Graničar i Slaven Belupo. Ljubav i poštovanje koje osjećaju prema tim klubovima te ljudima koji su ostavili trag djelujući u njima je nemjerljiva od 70-ih godina kada je otac Slavko napravio prve nogometne korake. Slavko je tu ljubav prenio na Želimira i Brunu, koji će zasigurno još godinama igrati u redovima Graničara. Želimirov sin Niko sljedeći je nasljednik ljubavi prema nogometu u obitelj Mešnjak, a otac ga već upoznaje sa svim dobrim vrijednostima koje sport nosi, jednako kako je i Slavko utjecao na Želimira i Brunu.
