Piše Jadranka Lakuš.
Poslovica ‘Svi putevi vode u Rim’ za mene dugo nije vrijedila. Taj grad se nekako nije uklapao u moje planove, iako sam ga godinama priželjkivala obići. I onda iznenadni poziv moje prijateljice koja živi u Istri da joj se pridružim na putovanju vlakom iz Trsta do Rima!
Nije me trebala dugo nagovarati i bez nekih opsežnijih priprema koje inače radim za svoja putovanja krenula sam u glavni grad Italije. Poslušala sam savjet da se Rimom što više krećem pješice, ne samo zato kako bih što bolje upoznala skrovite romantične uličice, uživala u bliskim pogledima na fontane, živopisne trgove i tipične talijanske restorančiće, nego i zato što je baš za moj prvi dan u Vječnom gradu bio zakazan štrajk u javnom prijevozu. Tipično za Italiju u kojoj praktički stalno netko štrajka!
I tako sam hodajući satima otkrivala jednu za drugom povijesnu znamenitost, ali i onu ružniju stranu višemilijunskog grada. Prosjaci, beskućnici, hrpe smeća uz zidove kuća s kojih opada fasada, pločnici s rupama na kojima možete lako uganuti gležanj… Ali sve se to zaboravi pri pogledu na veličanstveni spomenik Vittoriu Emanuelu II., prvom kralju ujedinjene Italije, napravljen od bijelog mramora na kojem se nalazi i grob Nepoznatog vojnika u spomen na oko 600 tisuća poginulih Talijana u Prvom svjetskom ratu. Na spomeniku, kojeg zovu i Oltar domovine, gori vječna vatra, a pogled s najviše terasa puca na jedan od najpoznatijih i najljepših rimskih trgova Piazzu di Venezia, te na brojna povijesna zdanja.
Šetnja od Oltara domovine do Colosseuma otkriva dugu i bogatu povijest starog Rima, tu je poznati Forum i Palatinum s antičkim iskopinama, kipovi slavnih Rimljana, poput Julija Cezara s kojim se fotografira valjda svaki turist u vječnom gradu. Kroz glavu mi prolaze brojni filmovi i knjige o starom Rimu i sve očekujem nekog senatora ili gladijatora, ali toga u glavnom gradu Italije uopće nema. Tu i tamo na nekim trgovima likovi obučeni u Kip slobode, Aladina ili klauna bez glave čekaju da im dobacite koji euro za fotkanje, ali nitko se nije sjetio navući togu ili odoru rimskog vojnika. Neshvatljivo! Kao i to da nema nekih festivala ili manifestacija koje bi oživljavale antičko doba. No, novac u Rim ionako uredno pritječe od milijuna turista koji hrle u negdašnje središte svijeta i bez pogovora plaćaju poprilično skupe ulaznice obavezne za sve muzeje i važnija zdanja, osim crkvi. Ja sam mudro prošetala oko Colosseuma, izbjegavajući dvosatno stajanje u redu, zaključivši da je pulska Arena ljepša i veličanstvenija!
Izvana sam odgledala i prelijepi Castel del Angelo, jer mi se čini da je 18,5 eura previše za jedan sat hodanja po utvrdi s koje najviše vrijedi pogled na Vatikan. Tim više što sam prije toga otkrila da se bogatstvo rimske arhitekture i dojmljiva slika Vatikana najbolje vide s Napoleonovog trga na brdu Pincio. To brdo nije jedan od sedam rimskih brežuljaka, ali je prelijepa uzvisina na kojoj su bogataši podigli svoje vile, najpoznatija je Borgheze, i gdje je uređen raskošni park s brojnim skulpturama, Hadrijanovim obeliskom i raskošnim drvenim metero stupom. Ispod brda je ogromni Narodni trg (Piazza di Popolo) s kojeg je jednostavno doći do vjerojatno najpoznatijeg trga u Rimu – Piazze di Spagna. Ja sam ipak izabrala malu šetnju do renesansne crkve Trinita dei Monti – Crkve svetog trojstva s malim trgom i obeliksom s kojeg se pruža najljepši pogled na jedan od najpoznatijih svjetskih trgova – Španjolski trg.
Spustila sam se španjolskim stepenicama pažljivo stajući na svaku od njih 137 zamišljajući da sam neka od filmskih diva koje su njima koračale ili bar jedna od mladenki koje svakodnevno na ovom mjestu poziraju za svoje vjenčane albume. I onda Fontana di Trevi bez Anite Ekberg koja se u Felinijevom filmu kupala u njoj dajući joj svjetsku slavu i na sreću bez horde posjetitelja koji u ljetnim mjesecima zakrčuju sve prilaze. Sredina listopada i 26 stupnjeva bili su idealni za mali odmor uz žubor vode, fotografiranje i naravno nisam odoljela legendi koja govori da svatko onaj tko popije vodu s Fontane di Trevi barem još jednom dolazi u Rim. Za svaki slučaj bacila sam i novčić znajući da činim dobro djelo jer Caritas skuplja sve kovanice – to je oko 1,5 milijuna eura godišnje i daruje se siromašnim ljudima u Italiji.
Probuđene osjećaje i ushićenost još je zagrijao posjet Piazzi di Navone s tri fontane od kojih je najkompleksnija ona Berninijeva Četiri rijeke koja simbolizira Dunav, Ganges, Rio de Platu i Nil, te obilazak Panteona. Nezaboravnu atmosferu zaokružila je najbolja kava na svijetu ispijena u restoranu na trgu.
Nedjelju u Rimu posvetila sam posjeti Vatikanu. Malo sam bila tužna što su njihovi poznati muzeji bili zatvoreni, ali sve to nadomjestila je misa koju je predvodio Papa Franjo. Njegove riječi poput onih “Ako je na prvom mjestu novac tu nema mjesta za Boga” i “Srce je kao magnet pa treba i davati, a ne samo primati” svakom čovjeku moraju se urezati u srce. Baš kao i posebna atmosfera koja vlada među ljudima, kako vjernicima, tako i turistima. Više od dva sata stajala sam pored mladih sjemeništaraca iz Meksika, Amerike i Portugala uživajući u njihovoj zanosnoj pjesmi. Naučila sam ih reći Mir s tobom i izmamila im veliki osmijeh na licu. Upravo to je najvažnije u Vatikanu, osjetiti mir i jednakost svih nas bez obzira na boju kože, dob, spol, nacionalnost.
Posjet Rimu zaokružila sam odlaskom na njihovu plažu – u Lido di Ostia što je zapravo vrlo jednostavno. Za 1,5 euro najprije metro s glavne željezničke stanice Termini, pa onda vlak uz istu kartu i za 40-tak minuta već ste na obali Tirenskog mora. Za razliku od ljetnih mjeseci kada na plaže nahrupe stotine tisuća Rimljana i turista, sada nije bilo gužvi. Kilometarske pješčane plaže i valovi, more toplo, idealno za kupanje. U malim kafićima na plaži odlična kava, a sve jeftinije nego u Rimu. Šteta samo što veliko arheološko nalazište i park u Ostia Antica ne rade ponedjeljkom, pa sam samo izdaleka dobila uvid u prošlost. I tako shvatila zašto je Rim vječni grad.
Nekoliko savjeta za putovanje u Rim
Smještaj potražite u blizini glavnog kolodvora Termini jer je odlično povezan autobusima i metroom s ostalim dijelovima grada, a u blizini su i mali restorani s povoljnom ponudom talijanskih jela.
Ponesite praznu bočicu za vodu i napunite ju na svakoj česmi u gradu – ima ih oko 2000 i sva voda je pitka i odlične kvalitete.
Ne tražite javne WC-e, oni su u Rimu rijetki, svaki restoran ili kafić vam po zakonu mora omogućiti korištenje WC-a. No oprez, nisu svi baš uredni, a često je isti za muškarce i žene pa su gužve poprilične.
Pogledajte pažljivo jelovnike istaknute na ulazu u restorane, neka jela na prvi pogled izgledaju jeftino, a onda posebno naplaćuju serviranje i podvorbu. Taj podatak mora biti istaknut, ali ga negdje kamufliraju presitnim slovima.
Napasne ulične prodavače otjerajte ozbiljnim izrazom lica i riječima “No thanks”.
Svakako pođite u noćnu vožnju ili šetnju jer ulice, trgovi i povijesna zdanja poprimaju čarobni izgled.
