Koprivnica danas slavi 662. rođendan. Spomen je to na 1356. godinu kad je ‘celog sveta prestolnica’ dobila potvrdu da je slobodni kraljevski grad sa svim ovlastima i povlasticama koje ta titula donosi. I tako sve do danas.
Koprivnica danas ima status velikog grada, županijsko je sjedište, “najljepši” grad za kvalitetan život građana. Premda se do nje još uvijek “sporo” putuje, i premda joj je pod prozorima niklo brdo kojeg nema na geografskim kartama… Ali zato ima primjerice sveučilište, udareni su temelji inkubatora kreativnih industrija, i ima ono najvažnije – građane koji svaki na svoj način vole svoj grad i pridonose njegovu razvoju.
A ima i mladog gradonačelnika koji je imenovanjem “svojih” pročelnika javnosti poslao poruku da je politički odrastao, da ima viziju i da je sposoban voditi grad. Mišel Jakšić. Uz današnji praznik grada, Dravi.info je odgovorio na nekoliko pitanja.
Što je Koprivnica uspjela ostvariti u proteklih godinu dana?
— Protekla je godina bila godina velikih promjena i jedna od najizazovnijih godina za grad u proteklom desetljeću. Prije svega, proveli smo i vrlo smo blizu kraja jedne jake proračunske stabilizacije. Ovo je prva godina u kojoj ćemo moći prezentirati jako dobre poslovne rezultate. Ostvarili smo rekordnu godinu od 46 milijuna kuna europskih projekata, vrlo vidljivih i opipljivih EU projekata. I nakon 10 – 15 godina 45 milijuna kuna ulažemo u podizanje infrastukture – komunalne, obrazovne, poduzetničke.
Što od ovoga što ste pobrojali smatrate najvažnijim?
— Teško je izdvojiti jer sve projekte usmjeravamo kako bismo stvorili zadovoljstvo građana životom u ovom gradu. I svaki projekt je najvažniji onima na koje se odnosi. No, ove godine imamo i spojnu cestu Reka – Starigrad, i Bilogorsku ulicu u Bakovčicama, i spoj Ozmecove i Školske u Herešinu, pristup mrtvačnici u Herešinu… Uskoro počinju radovi na Voćarskom putu i Močilskom odvojku, slijedi novi asfalt na Čomborovom putu, novi Inkubator, tu je i 10 milijuna kuna vrijedna obnova Osnovne škole “Braća Radić”. Puno je toga, teško se fokusirati na samo jedan ili tek nekoliko projekata.
Za čim žalite? Što ste htjeli, a niste uspjeli ostvariti?
— Od mene bi bilo neozbiljno da velim da za nečim specijalno žalim, no sigurno je da bih volio da smo polovicom godine raspisali natječaj za radove na obnovi Zrinskog trga. S tim tek sad idemo van. Žao mi je i što nismo do kraja raščistili odnose s državom kad govorimo o izgradnji nove škole na Podolicama i investiranju u ostalim školama. Ali ova proračunska stabilizacija omogućava nam da samostalno krenemo u izgradnju.
Rekonstrukcija Zrinskog trga?
— S obzirom na to da su i Podolice i Zrinski trg investicije i zahvati kod kojih možemo očekivati žalbe na projekte i izvođače, trebat ćemo vremena za papirologiju. Stoga vjerujem da ćemo oba projekta moći javnosti pokazati 2020., a radove početi iduće, 2019. godine.
Kako Koprivnica financijski stoji?
— Kao što sam rekao, vrlo skoro ćemo objaviti poslovne rezultate za 2018. godinu. Mislim da u proteklih 10 godina nismo imali tako dobar i adekvatan financijski rezultat s kojim možemo dokazati da smo spremni otvoriti novi investicijski ciklus.
Tko je prosječan Koprivničanac ili Koprivničanka? Naravno ne po izgledu nego po profilu.
— Po profilu, to je osoba više stručne spreme. Naravno da je naš cilj da imamo sve više ljudi visoke stručne spreme. Još uvijek je to netko tko radi u velikim gospodarskim sustavima ovoga grada ili u javnoj upravi. Naša želja je da protokom vremena – no za to će sigurno trebati sigurno još ponešto godina – imamo sve veći zaokret prema malom i srednjem poduzetništvu, prema obrtništvu. Čekaju nas neki iskoraci u nekim apsolutno novim zanimanjima vezanima uz nove tehnologije i visoku stručnu spremu, ali i u strukovnom zanimanju. Nadam se da ćemo se uskoro moći pohvaliti sklapanjem dogovora oko izgradnje nove Obrtničke škole.
Kakvi su Koprivničanci po političkom opredjeljenju i političkom aktivizmu?
— Teško mi je svrstati cijeli grad u nekakav pol. No, mi smo prepoznati kao grad otvorenog duha s visokim stupnjem sloboda. Neka centristička, blago ulijevo priča.
Jesu li Koprivničanci ljudi slobodna duha? Usude li se javno izreći svoje mišljenje bez straha da će im se to obiti u glavu?
— Ovisi iz kojeg kuta gledate i o kojoj se osobi radi. Osobno vjerujem da u Koprivnici vlada duh slobode i otvorenosti. Tome u prilog govori i porast broja stanovnika koji je dijelom uzrokovan doseljavanjem. U posljednih 50 godina puno je ljudi u našu Koprivnicu doselilo iz svih krajeva Hrvatske pa i bivše države. Nisam do sad registrirao da je itko ikad rekao da je imao neki problem, bilo zbog svog podrijetla ili zbog svog uvjerenja. Ono što sami sebi možemo zamjeriti jest što smo pretihi, više jamramo sami sebi u bradu u svojim užim krugovima. Nekad nismo dovoljno glasni pa izgleda da se ne borimo dovoljno snažno za projekte koji su bitni za razvoj Koprivnice i Podravine.
Jesu li Koprivničanci zainteresirani za društvene procese ili su se zbog sveopće situacije ohladili od sudjelovanja, kreiranja i komentiranja pa tako i želje da aktivno sudjeluju u kreiranju javnog života?
— Mi smo više-manje obišli sve mjesne odbore. Uveli smo i Dan otvorenih vrata gradske uprave. Građani se stalno javljaju i s mog kuta gledanja i s kuta gradske uprave, ta komunikacija je stalna. Naravno da bismo bili radosniji da komunikacije ima još više i češće. No na nama kao donositeljima odluka i upravljačima gradom je da s našim istupima i otvorenošću još više potenciramo i motiviramo ljude da zajedno rješavamo probleme i da zajedno stvaramo još bolju Koprivnicu.
Jesu li Koprivničaci bogati, siromašni ili prosječno imućni građani?
— Teško mi je ulaziti u novčanike građana, no ono što pokazuju sva neovisna istraživanja, sve analize, u Koprivnici se i dalje bolje živi nego u ostatku Hrvatske.
Koliko i što radite na sebi? Što ste pročitali u proteklih godinu dana?
— Iskreno, čitam podosta puno i paleta toga što čitam je vrlo široka. U proteklih godinu dana pročitao sam jednu od posljednjih knjiga Henryja Kissingera. Pročitao sam i posljednju knjigu Rade Šerbedžije koji je nedavno bio dragi gost u našoj Koprivnici. Ima i ekonomskih i političkih knjiga koje analiziram. Našlo bi se svačega.
Posjećujete li koprivničko kino?
— Puno rjeđe nego prije.
Na koja ste mjesta izlazili u mladosti?
— Kad sam ja počeo izalziti bili su popularni Đinks i Papillon u Peterancu. Onda se to polako preselilo u Hollywood, Stars, Orinoco, Kaktus… Bilo je svega.
Kamo izlazite danas?
— Izlaske sam smanjio na minimum minimuma. Idem tamo gdje mi se okupi društvo i kamo me odnese situacija.
Najbolje mjesto za izlazak je?
— Ne mogu sad izabrati koje mi je mjesto u Koprivnici najbolje. Meni su svi naši ugostitelji, svi naši poduzetnici jednako dragi.
4. ili 7. studenoga?
— Četvrti studenoga.
Plan za narednih godinu dana?
— Značajno pokretanje gospodarskih aktivnosti, ali i demografskih mjera za naše mlade obitelji te novi veliki iskoraci na području obrazovne i komunalne infrastrukture.
