Pjesma Koprivničanke Ankice Bistrović ‘Stišavam krik duše’ osvojila je treće mjesto na Festivalu domoljubne poezije ‘Grad u školjci’ za najljepšu neobjavljenu domoljubnu pjesmu o Vukovaru.
Finalna večer Festivala, na kojoj su proglašeni pobjednici, održana je prošlog petka u rodnoj kući nobelovca Lavoslava Ružičke, u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, a pokroviteljica Festivala bila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.
Inače, riječ je o natječaju kojim se želi kroz stih i riječ očuvati vrijednosti Domovinskog rata i sjećanje na sve poginule i nestale braniteljice i branitelje i našoj pjesnikinji je nedvojbeno najdraži na kojemu sudjeluje. Stoga joj i sama nagrada, kaže, puno znači.
– To je jako veliki ponos, prekrasno ispunjenje jer Vukovar sam po sebi, kada se izgovori ime grada, svim ljudima koji imaju empatiju prema tom gradu, izaziva pozitivne i burne emocije – rekla je Ankica Dravi.info.
Ankica Bistrović iza sebe ima četiri zbirke poezije, a treću je u potpunosti posvetila Domovinskom ratu. Njezini radovi objavljivani su u više od trideset zbornika širom Hrvatske i u Crnoj Gori.
Stišavam krik duše
Duboka bol u majčin plač uronjena
drhti u njedrima, dozivlje te noćima,
daleka jeka izgubljena u tišinama
uspavljuje žamor podmuklih koraka sudbine
dok hodim krvlju zalivenim stazama
i utiskujem stopala u dubine zametenih tragova
uvjerena da će me odvesti k tebi, gdje god da si.
Ako se moj trag izgubi u lutanjima
po stratištima i neobilježenim grobovima
gdje se miris jauka miješa s mirisom crvenog predvečerja,
kriknut će moja duša umorna, nespremna za umiranja.
U tišinama jesenskih noći kad zazebu prvi mrazovi
bijeli križevi na vukovarskom groblju istiskuju bol iz rana…
Rane prekrivene gustim maglama nikako da zacijele.
Crne vrane dolijeću, grakću, lome moć tišinama,
odzvanjaju u mislima. U njihova gnijezda polažem patnju,
učvršćujem je ožiljcima kao svjedocima težine križa koji nosim
i nemam snage zarinuti ga u suhu zemlju praznog groba.
Tajne, u čvorove zapletene i dalje su šutljive…
Suze rastačem po putima na kojima je izgubljena utjeha.
Misli od tuge pročišćavam zagledana u sjaj tvojih očiju.
Stišavam krik duše da mognem čuti poruke
kako odzvanjaju utkane u ponos Domovine.
