Pred nama je 25. po redu Galovićeva jesen, međunarodni festival književnosti pod medijskim pokroviteljstvom Radio Drave i portala Drava.info. Održava se u Koprivnici od 23. do 28. listopada, a uoči samog festivala predstavljamo vam autore koji ove godine na njemu gostuju. Na redu je Myriam Diocaretz.
Razgovarala: Slavica Trgovac Martan
Bavite se utjecajem novih tehnologija na društvo. Kako je digitalizacija utjecala na književnost i umjetnost općenito?
Digitalizacija i usvajanje informatičkih i komunikacijskih mrežnih sustava te Interneta, općenito su promijenili način komunikacije, ali i način stvaranja, pisanja, ispravljanja, objavljivanja; stvaranje teksta je ubrzano. Nekada smo pisali rukom ili nalivperom a zatim prepisivali pisaćim strojem. Ako se dogodila kakva pogreška, morali smo sve stranice iznova prepisivati. Vezano uz objavljivanje teksta, danas je sve puno brže bez obzira radi li se o objavljenom djelu ili o blogu. U minuti pošalješ svoj rad svijetu i postaneš „globalan“. Danas ima novih, dostupnih aplikacija za vizualne umjetnosti; koreografija se u današnje doba često rađa na ekranu. Postoje novi umjetnički oblici nastali na temelju algoritama i formata koji se automatski kombiniraju, što je, primjerice, „umjetnost bez ljudi“, ali tko programira kodove? Multimedijski dokumenti u umjetnosti i književnosti nameću nova iskustva u percepciji i interpretaciji; digitalni knjižnični katalozi mogu se pretraživati od kuće. Na svome tabletu čovjek može nositi sa sobom osobnu knjižnicu sa stotinama knjiga. Postoje veliki izazovi ne samo za književnost samu po sebi, nego i za autore. E-knjiga izlazi u virtualnom prostoru, netko može iskoristiti njene dijelove, prisvojiti ih i čovjek nestane kao autor. Osim toga, moguće je da osim komercijalizacije nečijih knjiga, knjižnica digitalizira i nečija djela bez dopuštenja autora itd. I, zaključno, zanimaju me nove tehnologije: primjerice, streaming knjiga.
Kao glavna tajnica European Writer’s Councila vjerojatno ste stekli dojam o trenutnim europskim književnim potencijalima. Kakvi su oni? Koliko je snažno književno stvaralaštvo u Europi i kako u moru rukopisa koji su postali dostupni razvojem modernih tehnologija prepoznati „prave“?
European Writer’s Council bavi se zaštitom i promicanjem autorskih prava. Napominjem da ovaj intervju dajem kao privatna osoba, ali ipak mogu reći da je jedan od načina priznanja iznimne kvalitete nekog djela dodjela EU Prize for Literature, koja se dodjeljuje već deset godina. Vezano uz tu nagradu, EWC je dio konzorcija europskih izdavača i knjižara. Ta se europska nagrada dodjeljuje suvremenim autorima (na to ne utječu njihove godine) za djelo fikcije. U dodjeli nagrade sudjeluje 37 europskih zemalja koje predlažu svoga suvremenog autora za nagradu. U moru djela moguće je otkriti nove talente koji pišu na materinjim jezicima i čija se djela prevode nakon što dobiju nagradu. Već je otkriveno stotinjak autora, a svaka se zemlja natječe u vremenskom razdoblju od tri godine. Nedostaje slična nagrada za poeziju. O nagradi EU Prize for Literature više se može saznati na stranici http://www.euprizeliterature.eu/.
Koliko je poezija danas zastupljena u svjetskoj književnosti, koliko je zanimljiva autorima? Koje od njih ste prepoznali kao kvalitetne pisce, vrijedne preporuke za čitanje?
Poezija je i dalje živa zahvaljujući pjesnicima. No, u suvremenom se društvu sve manje čitaju pjesme. Izdavači obično kažu: „knjige poezije se ne prodaju“. Poezija i pjesnici izgubili su važnu ulogu koji su imali u prošlosti. Danas više nema bardova. Među tolikom količinom informacija i zbog brzih vizualnih promjena mi bismo danas trebali obnoviti vizionarsku i meditativnu ulogu poezije.
Koliko poznajete hrvatsku književnost, s kojim ste se ovdašnjim autorima susretali?
Prije svega želim spomenuti vaše suvremene književnike koji su dobili EU Prize for Literature namijenjenu Hrvatskoj: Ladu Žigo (2012.), Luku Bekavca (2015.) i Milu Pavićević (2009.). Za vrijeme svojih putovanja u Dubrovnik između 1986.-1990., upoznala sam puno vaših književnica i književnika. Isto tako, kao su-organizatorica književnih susreta, nedavno u Zagrebu i također prigodom čitanja svojih djela. Ne bih mogla sve nabrojiti jer bi to bila podugačka lista i sigurno bi mi neko ime promaklo. Ograničit ću se na spominjanje autora koje sam upoznala osobno ili preko pjesama. To su Ružica Cindori, Ante Stamać i Nikola Petković. Osim toga, pročitala sam djela mnogobrojnih pjesnika u antologijama prevedenim na španjolski jezik kao što je primjerice „El roce de la mariposa: Poesía Croata Contemporánea”, koju je priredila i prevela Željka Lovrenčić, kao i neke dvojezične antologije na engleskome i hrvatskom. Zanimaju me tanka i haiku poezija. Oba načina imaju složenu i kratku strukturu u kojoj su razvidne senzualnost i vizualnost; uživala sam čitajući izbore djela hrvatskih pjesnika. Dakako, treba se prisjetiti haiku pjesama Vladimira Devidéa. Hrvatska je književnost bogata i raznovrsna. Važno je da je se promiče u svijetu.
Na kakvim projektima trenutno radite?
Kad završim poslove vezane uz autorska prava u digitalnom dobu i novi zakon o copyright, na filozofskom i društveno-tehnološkom planu nastavit ću razmišljati o temama vezanim uz tehnološku budućnost čovječanstva s posebnim osvrtom na humanizam u digitalnom društvu i stvarnosti, te o stvarnosti i svijesti u digitalnom dobu. O tome sam predavala na izvanrednoj Katedri Sokrat od 2007.-2013.
Postoji generacijska razlika u percepciji stvarnosti kod današnjih mladih ljudi (naraštaj “Post-PC”) i ostalih; pitamo se koje su razlike između „ja“ i digitalnog
bića, i u drugom kontekstu, one između razvoja umjetne inteligencije koja uključuju i društvenu robotiku u osobnim vezama ljudi i humanoidnih robota, i etike. Godine 2010. ukazala sam na društvene izazove vezane uz zaštitu ljudi: ranjivi smo, bespomoćni, koriste nas kao robu na tržištu globalnih platformi; privatnosti je sve manje, digitalno biće napreduje i koriste ga kroz nevidljivu silu programiranu u algoritmima. Vrijeme je da se kao građani osposobimo izazvati pozornost političara kako bismo dobili neku ulogu u europskom zakonodavstvu. Ima i drugih tema koje za sada ne želim spominjati.
Razgovori s gostima Galovićeve jeseni pisaca u suradnji sa Sveučilištem Sjever, pod vodstom prof. Lidije Dujić.
Myriam DIOCARETZ
Poštovani Bože
***
budni kondor
i bijesni orao
sa svojim plamenim krilima
klize
iznad doline krajnosti
***
narkolepsija grada:
svojim obojenim noktima
zbunjuje turista
O anđelima i perju
Neki ljudi zamišljaju
anđele
s labavim krilima
Drugi
kod anđela
vide samo perje
***
na mračnoj plaži
pješčani zbor
pjeva na blistavim tragovima
hodočasničkih duša
mi smo izgubljeni galebovi
očekuje se da budemo ponizni
Poštovani Bože, I.
Pogledaj ovamo:
nebo sa statičnim oblacima, polja sa suhom prljavom laganom prašinom.
Kamo vodi taj otvoreni put, tako dugačak i divlji?
Kamo idu tolike okrnjene obitelji?
Korak po korak, nasuprot kopreni sljepila, napreduju stotine, tisuće,
napreduju korak po korak, nasuprot zraku punom pijeska koji im prodire u pluća
napreduju
bez jasnoga cilja: u ravnodušnome bijegu
napreduju
napreduju osakaćene duše
u njihovim krikovima nema zlobe
II.
Uz sve moje poštovanje
ako si prisutan posvuda kao što kažu, pretpostavljam da si vječno nezadovoljan
zbog tolikih pogrješaka
pogledaj ovamo, na prostore s avetima iz svih onih ratova
(zasebno prilažem popis naroda i nacija jer je vrlo opsežan)
prihvati činjenicu da ti ovdje nedostaje vode, kruha svagdanjega i suosjećanja, i da tamo
postoji vječna glad,
pogledaj nasilje i oholost što vrebaju,
proračunati ledeni pogled usmjeren prema bjelini srdžbe
budi pošten i napiši u putopisima s ove zemlje da je život ovdje neizvjestan
prihvati činjenicu da ti je čitavo tijelo bolesno;
svake sekunde, svakoga dana, sve je vidljivija tvoja nesavršenost
Kako možeš živjeti znajući sve to?
III.
Pogledaj ovamo:
uz sve moje poštovanje
nebo s nepomičnim oblacima, polja sa suhom, prljavom, ljepljivom prašinom
ako si posvuda kao što kažu, zamišljam da živiš u vječnome nezadovoljstvu
zbog krivice za tolike pogrješke.
Kamo vodi taj otvoreni put, tako dugačak i tako divlji?
Pogledaj ovamo, na područje puno aveti iz svih tih ratova,
kamo idu tolike okrnjene obitelji?
Korak po korak, usprkos kopreni sljepila, napreduju stotine, tisuće.
Prihvati činjenicu da ti ovdje nedostaje vode, kruha svagdanjega i suosjećanja, i da tamo
postoji vječna glad;
napreduju korak po korak, usprkos zraku punome pijeska
koji ih ranjava prodirući im u pluća;
pogledaj nasilje i oholost što vrebaju,
proračunati hladni pogled usmjeren prema bjelini srdžbe
napreduju
budi pošten i u zapisima s ove zemlje napiši da je život ovdje neizvjestan,
bez jasnoga cilja:
u ravnodušnome bijegu prihvati činjenicu
da ti je čitavo tijelo bolesno
napreduju
svake sekunde, danju, noću
sve je vidljivija nesavršenost tvojega bića.
Napreduju osakaćene duše.
A ti, kako možeš živjeti znajući za sve to?
Bez mržnje – njihovi krici.
Iskreno,
Sa španjolskog prevela Željka Lovrenčić
Myriam Diocaretz (Čile) pjesnikinja je, urednica, prevoditeljica i teoretičarka književnosti, poetike i dijaloške kritike (Bakhtin). Dobrovoljno je izbjegla u Kaliforniju i New York da bi zatim iselila u Nizozemsku i dobila nizozemsko državljanstvo. Studirala je i diplomirala na Sveučilištu u Concepcionu (Čile) i na Sveučilištu Irvine u Kaliforniji. Englesku književnost magistrirala je na Sveučilištu u Stanfordu, a doktorat iz komparativne književnosti stekla je na Državnome sveučilištu u New Yorku na fakultetu u Stony Brooku. Bila je istraživačica na sveučilištima u Utrechtu i Amsterdamu. Održala je niz recitala i predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Poezija joj je prevedena na engleski, hrvatski, rumunjski, portugalski i nizozemski, i objavljena u brojnim antologijama i časopisima. Također je čitana na Hrvatskome radiju 1991. godine. Autorica je brojnih eseja na engleskome i španjolskome o poetici, teoriji prevoditeljstva, dijaloškoj kritici, nastajanju novih tehnologija, digitalnome dobu i društvenim robotima. Na Sveučilištu u Maastrichtu je kao izvanredna profesorica 2007.-2008. godine na Katedri Sokrat predavala kolegij Humanizam i digitalno doba. Također je predavala na Sveučilištu u Tilburgu (2009.-2013.). Kao urednica pokrenula je pet sveučilišnih časopisa, a među njima i Critical Studies (Rodopi, Amsterdam/New York, 1989.) koji uređuje i danas. Također se ističu Cultura y Diferencia (Anthropos, Barcelona) i Critical Theory (John Benjamins Publishing Co.) Od 2006. glavna je tajnica European Writers’ Councila sa sjedištem u Bruxellesu gdje predstavlja književnike i književne prevoditelje iz 34 zemlje.
