Danas je blagdan Male Gospe.
Vjernici ga zovu i Mala Marija jer je, za razliku od Velike Gospe – blagdana Marijina uznesenja na nebo, ovo spomendan Marijina rođenja.
Ovaj blagdan posebno se slavi u koprivničkoj župi Močile. Prije više od tri stoljeća, na ulazu u Koprivnicu od strane Varaždina izgrađena je starodrevna zavjetna crkva Majke Božje od Močila.
Njoj se vjernički puk tijekom cijele povijesti zagovarao. Kad nitko nije pomogao, ljudi su odlazili u Marijina svetišta gdje su plakali, smijali se, donosili odluke i skupljali hrabrost. Uvijek je bila pri ruci ispaćenom čovjeku. Tako je bilo i proteklih 320 godina u Močilama. Za to se vrijeme izmijenilo pet-šest generacija, i Marija je svima iznimno mnogo značila. Nije bez razloga nazvana nebeskom Kraljicom Hrvata.
A iako je Majka Božja Močilska stoljećima zaštitnica i zagovornica grada Koprivnice, Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije osnovana je prije 35 godina. Dekretom nadbiskupa Franje Kuharića 1983. godine osniva se Župa te tadašnja zavjetna kapela postaje župnom crkvom. Njezinim prvim upraviteljem postaje sadašnji župnik mons. Leonard Markač. Stoga upravo danas, na dan osnivanja, Župa Močile i njen prvi i zasad jedini župnik slave zajedničku obljetnicu.
Bez velike svjetovne pompe, ovu obljetnicu odlučili su proslaviti “crkveno”, svetim misama. Nakon jutarnje u 8, glavna svečana misa bila je u 11 sati, a predvodio ju je biskup varaždinski, monsinjor Josip Mrzljak. Jer kako se kaže “Ubi episcopus, ibi ecclesia” – “Gdje je biskup, tu je i crkva”, Močilani su se htjeli radovati zajedno sa svojim pastirom, i skupa s njim zahvaliti Bogu na udijeljenim im milostima.
Sve smo to doznali od močilskog župnika, monsinjora Leonarda Markača. Naš Lenči, kako ga od milja zovu ne samo u njegovoj župi već i u cijeloj Koprivnici, u Močilama se našao po potrebi službe:
– Ja nisam tražio Močile. Budući da sam četiri i pol godine bio kapelan u župi sv. Nikole, kardinal Kuharić me pitao bih li htio prihvatiti osnivanje nove župe. Lakonski sam mu odgovorio da sam mu kod ređenja obećao poštovanje i poslušnost. Ostalo je njegova stvar. On se nasmijao i potom je stigao dekret. Poslije toga puno se toga promijenilo u Koprivnici i Močilama, a mene nisu nikad “dirnuli”. Ja sam sve to vrijeme ostao ovdje. Nikad nisam tražio ni da dođem, ni da odem. Naprosto sam ovdje.
Što je sve učinio, teško je pobrojati. No dovoljno je samo reći da je preuzeo crkvu u ruševnom stanju, te župu u kojoj nije bilo ni župnog dvora. Kako je danas u župi u materijalnom, svjetovnom – većina vidi i zna. A i župa Močile ima svoje mjesto i svoj značaj. Župa trenutno broji oko 3000 župljana, a prije osam godina “rodila” je župu svetog Leopolda Bodgana Mandića kojoj je pripalo također oko 3000 župljana. Na upit kako ocjenjuje svoj rad u župi, monsinjor Markač kaže:
– Mene bi daleko više obradovalo da onaj koji ima pravorijek na kraju i moga puta, da dadne ocjenu moga rada, i stanja u našoj župi.
Na upit što mu nakon svih ovih godina znače Močile i Koprivnica, monsinjor Markač kaže:
– Jednostavno, ne razmišljam o tome. Ja sam ovdje i ne vidim se izvan ovoga kraja. Jednostavno živim život Koprivnice i Močila i ne vidim se izvan njih. Možda to drugi mogu bolje procijeniti nego ja, ali ja samo ovdje dušom i tijelom.
