Ova vrlo zanimljiva i u narodu omiljena svetica rođena je u Asizu 1194. godine u uglednoj i imućnoj obitelji. Još kao djevojčica upoznala je Franju Asiškog koji ju je oduševio svojim idejama i načinom života, prije svega idealom siromaštva. U dobi od osamnaest godina, napustila je roditeljski dom i pridruživši se svetom Franji položila franjevački zavjet.
Zajedno sa sestrom Agnezom nastanila se u blizini crkve svetog Damjana kod Asiza i utemeljila red siromašnih sestara klarisa, kao drugi red franjevaca. Pripisuju joj se brojna čudesa i čudesna ozdravljenja, a najpoznatija legenda je ona o tome kako je svoj samostan obranila od Saracena uz pomoć pikside s posvećenom hostijom koju je stavila na prag. Vidjevši je, neprijateljski vojnici bacili su oružje i pobjegli.
Red klarisa svoje je djelovanje posvetio zbrinjavanju i odgoju siromašnih djevojaka, redovnice su živjele krajnje isposnički i u velikom siromaštvu. Klara kao utemeljiteljica reda, osim na siromaštvo i teške uvjete zavjetovala se na izolaciju od vanjskog svijeta. Zdravlja ozbiljno narušena zbog načina života, a osobito posta i gladovanja, posljednje godine života provela je u postelji. Umrla je 11. kolovoza 1253. godine i taj datum u katoličkom je kalendaru određen za njezin spomen dan.
Osim kao pomoćnicu pri groznici i bolesti očiju, smatraju je zaštitnicom vida u čemu se uočava veza s njezinim imenom Klara, što znači jasna. Uz to, vjernici diljem svijeta štuju je kao zaštitnicu pralja i vezilja, pozlatara, staklara i slikara na staklu. Zanimljivost iz njezina života vezana je uz vizije koje je imala tijekom sprovoda svetog Franje, a zahvaljujući legendi koja kaže kako je na zidu svoje ćelije vidjela prizore sa sprovoda proglasili su je i prvom “gledateljicom” te zaštitnicom televizije.
Klara je nedugo nakon smrti, 1255. godine proglašena svetom, a njezino mumificirano tijelo položeno je u crkvi S. Chiara gdje ga i danas posjećuju brojni vjernici moleći sveticu za zagovor.
