Piše: Paula Bračko.
Ne sjećam se točno kako ni kada je započela moja ljubav prema Italiji, ali ima tome već dosta godina. Volim njihov jezik, gastronomiju baziranu na tjestenini i siru, bogatu kulturu i povijest, a nekako najdraži period za istraživanje mi je uvijek bila renesansa koja je započela upravo u Firenci, prijestolnici Toskane. Želja je postojala odavno, samo su se neke druge stvari trebale posložiti da se konačno uputim u istraživanje te divne i zelene brežuljkaste regije, idealne za sve koji vole dobro pojesti i popiti.
Početak ljeta dočekala sam upravo u Toskani i zajedno s prijateljicom Ivanom ondje provela pet fantastičnih dana i stvorila nevjerojatne uspomene.
1. dan: Bologna
Toskanska turneja započela je u Bologni, gradu koji većina ljudi zna po umaku bolognese i po slavnom bolognskom sveučilištu. Međutim, ovaj grad nudi puno više od toga: za početak, sama arhitektura grada je jako topla zbog opeke koja dominira u gradnji, ali i fasada zemljanih tonova zbog čega grad izgleda rustikalno i misteriozno. Osim toga, Bologna je specifična i po porticima, odnosno trijemovima i terasama koje su međusobno povezane, a duž njih nanizane su arkade i stupovi te sve skupa čini gotovo 40 kilometara staze kojom možete obilaziti staru gradsku jezgru što će vam itekako biti korisno ako obilazite grad ljeti po suncu kao mi ili pak zimi kad se želite skloniti od kiše.
Od znamenitosti, u Bologni se isplati vidjeti Palazzo d’Accursio, prekrasni primjer toskanske arhitekture i zgradu koja danas služi kao gradska vijećnica, a nalazi se na glavnom bolognskom trgu – Piazza Maggiore. Sam grad obiluje crkvama, a najpoznatija je bazilika San Petronio za koju kažu da je najveća crkva u svijetu izgrađena od cigle. Također, kosi toranj ne nalazi se samo u Pisi. Ima ih nekoliko duž cijele Italije, a u Bologni su čak dva: viši, ali manje kosi toranj zove se Asinelli, a niži toranj koji je bolje nagnut nosi ime Garisenda.
2. dan: Firenca
Nakon doručka u hotelu u kojem smo bile smještene, uputile smo se iz Montecatini Terme, simpatičnog malog turističkog gradića u središtu Toskane, prema gradu koji sam najviše htjela vidjeti na ovom putovanju – Firencu. Na mene je ostavila dojam osebujnog grada s romantičnom aurom i apsolutno bi je preporučila kao destinaciju za parove kojima je Pariz predaleko ili su tamo već bili. U Firenci su svojedobno boravili neki od najvećih talijanskih umjetnika poput Michaelangela, Botticellija i da Vincija što se svakako vidi i osjeća u zraku. Renesansa dominira na svakom koraku, a svaka zgrada je poput malog umjetničkog djela za sebe.
Mi smo svoju šetnju počele pored rijeke Arno i uputile se do trga Piazza del Duomo na kojem se nalazi slavna firentinska katedrala i krstionica koju najčešće viđate na svim fotografijama i razglednicama Firence. Plan je bio da se popnemo do vrha kupole kako bi se divile pogledu, ali nismo se pripremile na ogroman red i rezervaciju ulaznica koje je potrebno napraviti online. Žena na blagajni nam je ponudila prve slobodne ulaznice – četiri dana kasnije. Odbile smo i umjesto toga se popele na glavno gradsko brdo do Piazzale Michelangelo, trga posvećenog tom renesansnom umjetniku odakle s ogromne gradske terase i vidikovca pogled puca na cijeli grad i širu okolicu.
Osim uživanja u impresivnom horizontu, svratile smo i do Gallerije degli Uffizi u kojoj možete vidjeti neke od radova Botticellija, da Vincija i Michaelangela. Za šoping, lutale smo duž mosta Ponte Vecchio gdje se nalazi velik izbor suvenira i razglednica. Usput smo sjele i popile talijanski espresso za koji, priznajem, nisam vidjela neku veliku razliku u odnosu na naš hrvatski espresso. Međutim, ono što me definitivno oduševilo je toskanski sladoled, odnosno gelato, koji je apsolutno drugačiji od kremastih sladoleda na koje smo navikli u Hrvatskoj.
3. dan: Siena & Sant Gimignano
Na polovici putovanja ostala sam osupnuta ljepotom Siene. Iskreno, od tog grada nisam imala velikih očekivanja, ali me osvojila na prvu. Puno je manja nego Firenca, ali toplim bojama koje dominiraju u arhitekturi te duhom renesanse koji izvire iz svake cigle, definitivno je posebna i šarmantna na neki svoj jedinstven način. Siena je poznata po svom glavnom trgu – Piazza del Campo, na kojem se održava utrka konjima na kojima se 17 sienskih kvartova međusobno natječe u srpnju i kolovozu, a zove se Palio di Siena ili Carriera. Ako odlučite posjetiti Firencu baš u to vrijeme, uzmite u obzir da će biti krcata turistima iz cijeloga svijeta te da možda nećete moći doživjeti grad jer se u vrijeme te utrke, sve u Sieni podređuje njoj.
Sam trg se itekako isplati vidjeti dok tamo nije utrka jer svojim izgledom podsjeća na školjku, a okružen je sa svih strana restoranima i slastičarnama tako da nećete imati problema pronaći stol da ručate s pogledom direktno na predivnu gradsku vijećnicu Palazzo Pubblico te poznati toranj Torre del Mangia koji je treći najviši toranj u Italiji.
Nakon Siene, uputile smo se prema simpatičnom malom gradiću na vrhu brežuljka koji je nekoć bio poznat po tome što se u gradu nalazilo desetke tornjeva od kojih je do današnjeg dana očuvano tek trinaest. Grad inače iznimno podsjeća na naše istarske dragulje poput Motovuna ili Grožnjana, a mi smo ga iskoristile za šetnju ulicama popločenim kamenom, kušanje lokalnih sireva s tartufima i degustaciju Chianti vina koja su ponos toskanske regije, iako se nas i nisu posebno dojmila jer su izuzetno kisela.
4. dan: Cinque Terre
Cinque Terre ili Pet zemalja naziv je za pet gradića smještenih na klisurama uz Ligursko more. Radi se o talijanskom nacionalnom parku koji je pod UNESCO-vom zaštitom, a svaki gradić nudi drugačiji doživljaj pa ih se isplati obići svih pet. Do tamo ćete teško doći autom jer čak ni lokalci ih ne voze koliko su ceste uske, draži su im bicikli i skuteri. Turisti pak imaju mogućnost ukrcati se na trajekt u gradiću La Spezia pa doći do Cinque Terre preko mora ili kupiti dnevnu kartu za lokalni vlak koja košta 16 eura te se sljedećih 24 sata neometano voziti koliko god želite unutar nacionalnog parka. Vlak vozi od jednog do drugog gradića svakih 15-20 minuta što znači da nema predugog čekanja, vlakovi su niskopodni, novi i klimatizirani. Mi smo se odlučile za vlak te smo krenule od najudaljenijeg gradića kako bismo u svakom provele određeni dio dana i polako se približavale natrag La Speziji.
Monterosso je najturističkiji od ovih pet gradića jer se na njemu nalaze dvije najveće plaže te čim smo izašle sa željezničke postaje, zakoračile smo na pješčanu plažu na kojoj su nazirane ležaljke i suncobrani dokle god nam je pogled sezao.
Vernazza je bila sljedeća postaja gdje smo nakon šetnje gradom zaključile da su nas uske ulice na uzbrdici umorile pa smo pronašle sjenovitu terasu i odmorile uz velike hladne salate od hobotnice i brancina. Pogled smo kroz sunčane naočale usmjerile prema plavoj boji mora, a u odrazu bistre vode nazirale su se šarene fasade kućica po kojima je Cinque Terre toliko poznat.
Corniglia je srednji i najmanji grad u nacionalnom parku, a nalazi se na vrhu brda što znači da imate opciju doći do vrha uspinjačom ili ići pješice kamenom stazom i usput uživati u pogledu. Mi smo se odlučile za planinarenje do vrha, ali samo zato što smo tek na cilju saznale da postoji uspinjača – zbog toga vam i napominjem odmah na početku da postoji žičara i ne morate se znojiti kao prijateljica i ja. Na koji god se uspon odlučili, obećajem da će pogled s vrha itekako biti vrijedan toga.
Manarola je bila naša predzadnja postaja i nakon istraživanja ovog šarenog grada, gledanja izloga u kojima možete kupiti domaću i ručno rađenu pastu, marmelade od tartufa te toskanski sir, ponovno smo se malo penjale, ali ovog puta je uspon bio daleko lakši i niži. Na vrhu smo zatekle fantastičan kafić smješten uz sam rub litice: ne brinite, postavljena je zaštitna ograda i ne možete pasti, ali ćete zato imati veličanstven pogled na plažu, more i sam gradić iz ptičje perspektive, a usput možete naručiti voćnu salatu, neki lokalni talijanski kolač ili popiti kavu dok u pozadini svira romantična talijanska glazba.
Dan smo završile u Riomaggiore, najpoznatijem od pet gradića u Cinque Terreu. Ima predivnu uvalu okruženu šarenim kućicama, a pogled s rubnih zidina gradića, tik uz more, najpopularnije je mjesto za okinuti fotku tako da je uvijek gužva i morale smo stajati u redu da bi konačno dobile svojih 5 sekundi na zidiću. No, isplatilo se jer kućice djeluju kao da su uklesane u brdo na kojem se nalaze, a odmah podno njih je more i gola pučina na kojoj se plavetnilo vode spaja s beskrajnim svodom neba iznad.
5. dan: Pisa & Lucca
Ako želite kosi toranj u Pisi doživjeti bez mase turista oko njega, dođite što ranije. Mi smo imale sreću što je ljeti dan dulji pa smo već u 7 sati pojele doručak te se uputile prema Pisi. Nešto iza 9 nalazile smo se kod slavnog kosog tornja i divile mu se izbliza. Nismo se htjele penjati na vrh jer smo čule da pogled sam po sebi nije nešto posebno budući da Pisa kao grad nije prepuna crkva i tornjeva kao ostali gradovi Toskane koje smo obišli. Nalazi se u nizini i nema neke impresivne gigantske građevine koje bi tvorile dojmljiviji pogled pa smo odustale, a pritom smo i uštedjele jer se ulaz plaća. Umjesto toga, iskoristile smo priliku što u blizini nije bilo puno turista i okinule par fotki. Trebalo je proći samo pola sata da dođe nekoliko buseva s organiziranim obilaskom i toranj je začas bio okružen ljudima iz cijeloga svijeta koji se naslikavaju oko njega u poznatoj pozi nastojanja da ga isprave.
Iz Pise smo se dalje uputile u Luccu, rodni grad Giacoma Puccinija, talijanskog opernog skladatelja u kojem imaju čak i festival posvećen upravo njemu. Osim toga, grad je najpoznatiji po svojim očuvanim gradskim zidinama koje su uspjele kroz sva ova stoljeća ostati u potpunosti očuvane i pretvorene su u šetnicu. Ondje smo nakon obilaska uočile da se sprema ljetni pljusak pa smo se brzo sklonile u najbliži restoran na Piazza dell’Anfiteatro, eliptični gradski trg, te smo posljednji put uživale u talijanskoj tjestenini, vinu, lokalnom parmezanu i sve to uz zvukove kiše koji su nas ispratili natrag prema Hrvatskoj dok smo pregledavale fotografije od proteklih pet dana i nabrajale po čemu ćemo sve pamtiti Toskanu.
