Iako mu je domovina Australija i Azija, ova se vrsta strška ljudskom aktivnošću naselila i na druge kontinente pa tako i u Europu.
U Europi su joj nalazi vrlo rijetki, no pojavila se i na jednom staništu u Hrvatskoj još 2007. godine u blizini Velike Gorice, a 16. lipnja 2018. i kod nas u Podravini. Točnije, u dvorištu obitelji Bauman u Glogovcu, u travi uz spremište za kukuruz.
– Ukupno sam evidentirao tri primjerka ove iznimno rijetke gljive vrlo neobičnog izgleda. To je tek drugi službeno zabilježeni nalaz Lysurusa cruciatusa u Hrvatskoj. Možemo samo nagađati kako su spore ove gljive završile u Glogovcu. Jedno od njih bi bilo da su prenijete sa sjemenom kukuruza koji je uvezen iz neke daleke zemlje – govori nam učitelj Danijel Balaško.
Iako za ovu rijetku gljivu ne postoji hrvatski naziv, postoji engleski naziv – Lizard’s claw (kako ga zovu u Sjevernoj Americi) što bi u prijevodu značilo gušterova kandža. Naravno, aludira se na gornji dio koji je fertilan (plodan) i sastoji se od pet ili šest stršećih krakova koji liče na gušterovu kandžu. Najčešće je taj plodni dio gljive narančaste ili krem boje u odraslih primjeraka. U mlađih je gljiva gornji dio presvučen crnkastom sluzi (gleba) koja polako nestaje, tj. suši se i pretvara u spore.
– Ta je sluz jako odbojnog i odvratnog mirisa (po strvini), ali s razlogom. Naime, privlači insekte (muhe) koji se njome hrane i tako oni prenose spore na veće ili manje udaljenosti što je zapravo način na koji se gljiva razmnožava ako spore padnu na plodno tlo gdje će plodišta uspjeti izrasti. Donji dio gljive je zapravo stručak koji je bijele boje i šupalj iznutra, sterilan (neplodan). Na samom dnu iz kojega stručak izlazi je malo bjelkasto jaje (ostatak ovoja). Zapravo, ova gljiva započinje svoj razvoj iz malog jajeta koje na vrhu napukne i onda se rastući razvija prepoznatljivo plodište ove gljive – pojašnjava učitelj Balaško.
U Hrvatskoj raste još nekoliko vrsta stršaka iz porodice Phallaceae u koju spada i Lysurus cruciatus. Svima je zajedničko da jako zaudaraju i na taj način privlače insekte kako bi se razmnožili. To su rodovi Phallus i Mutinus. Svi oni nisu otrovni, no nisu ni jestivi zbog odvratnog mirisa plodišta.
Latinsko ime vrste cruciatus u prijevodu bi značilo muka, mučenje, bol što vjerojatno proizlazi iz izgleda gornjeg dijela gljive koji podsjeća na bodljikavu krunu koja asocira na Kristovu patnju i mučenje.
Tekst i fotografije Danijel Balaško.
