O karakteristikama mjeseca svibnja dovoljno govore već i stari podravski nazivi: “rožnjak” – mjesec u kojem je sve puno ruža, odnosno cvijeća, te “filipovčak” – u čast spomendana svetog Filipa kojemu su posvećeni zanimljivi običaji.
Vrlo bliski jurjevskim, ne samo po datumu, već i po srodnosti, ovi običaji vezivani su uz blagdan svetog Filipa i Jakova koji se u prošlosti obilježavao prvoga svibnja. Iako im je u novije vrijeme spomendan premješten na dan treći svibnja, običaji su provođeni prema starom kalendaru, a po svom karakteru spadaju u krug proljetnih običaja u kojima se nazire trag nekim starim pretkršćanskim vjerovanjima i kultovima.
Početkom dvadesetog stoljeća ovaj dan bio je pastirski blagdan kojim se slavio početak ljetne dugodnevnice. Proslavljao se održavanjem pastirskih igara i ukrašavanjem stoke, kola, ograda i vratnica zelenilom. Uz navedeni dan vezivao se još jedan zanimljiv običaj (doduše nešto mlađi od prijašnjih) postavljanja majskog drva “majbana”, “majpana” (od njemačkog der Maibaum) ili “majuša”. Radi se o posječenom, ogoljelom mladom stablu kojemu su se zelene grane ostavljale samo na vrhu i često ukrašavale trakama od papira te cvijećem. Ovo stablo postavljalo se na početku sela ili na glavnom raskrižju, a sam čin postavljanja često su pratile čitave male svečanosti koje su uključivale okupljanje mladeži te pokazivanje spretnosti i snage mladića penjanjem na “majuš”.
Zanimljivo je da je ovaj običaj ostao sačuvan do danas u samom središtu grada Koprivnice, (križanje Potočne i Ulice novi Brežanec), gdje se postavljanje majskog drva održava kao i početkom stoljeća, ali se veže uz prvi svibanj kao dan kojim se obilježava Praznik rada, a ne spomendan Filipa i Jakova.
Uz navode o običajima, valja svakako pružiti i nekoliko informacija o životu navedenih svetaca. Sveti Filip je bio jedan od dvanaestorice apostola, a pretpostavlja se da je djelovao u Palestini i Frigiji, gdje je vjerojatno raspet. U evanđeoskim izvještajima se rijetko pojavljuje, a povezan je uglavnom uz prizor čudesnog umnažanja kruha te okupljanje Isusovih učenika nakon uzašašća. O njegovu životu sačuvane su brojne legende o čudesima. Jakov Mlađi, bio je isto tako apostol i mučenik, sin Marije koja je stajala pod Isusovim križem. Bio je prvi jeruzalemski biskup, a zbog pokorničkog života zvali su ga pravednim. Pavao ga ubraja među “stupove Crkve”, a poznat je po “Jakovljevoj poslanici” kršćanima koji su se obratili sa židovstva.
U navedenom spisu koji se smatra najsocijalnijim novozavjetnim dokumentom govori se o djelotvornoj vjeri, o brizi za siromašne i bolesne. Zbog navedenih uvjerenja i djelatnosti, židovski veliki svećenih Hannah II. osudio ga je na smrt bacanjem s vrha jeruzalemskog Hrama.
