S Koprivničankom Evom Pavlović dogovorila sam susret u jednom kafiću. Konobar me uputio na gospođu koja me čeka s dvoje male djece. Našle smo se kako bismo popričale o njezinom neobičnom hobiju kojim se u Hrvatskoj, uz nju, bave još samo dvije žene.
U trenutku kad sam ju fotografirala čule smo komešanje iza naših leđa. Svo troje konobara skupilo se iza šanka i gledalo u našem smjeru. Jedan od njih odvažio se upitati nas: “Pa dobro, jel se vi to tak’ pohitavate s pravom djecom ili su to nekakve lutke?”
To “dvoje male djece” zapravo su bile reborn lutke – realno izrađene bebe koje su popularne najviše među kolekcionarima, a koriste se i za potrebe filmske industrije te u liječenju autizma.
Napravljene su od vinila i bojaju se nekoliko puta ne bi li im koža bila što sličnija onoj novorođenčadi. Reborn bebe teške su kao prava novorođenčad, a kosa i trepavice izgledaju nevjerojatno prirodno.
Eva ih je počela izrađivati prije nekoliko godina. Svojoj kćeri koja je tada ima tri godine kupovala je lutku i na eBayu slučajno naletjela na ove realne lutke. – Cijena im je bila boli glava, od tisuću kuna na više, stoga sam se odlučila sama okušati u izradi. Sve sam učila sama, a materijal naručujem preko interneta – ispričala nam je.
– Ruke, noge i glava dijelovi su za sebe. Svi su u bež boji, ali različitih tonova. Svaka lutka ima oko trideset slojeva i svaki se peče po osam minuta. Zadnji sloj je matiranje nakon čega dijelovi idu na hlađenje. Sljedeći korak je nanošenje sjaja na noktiće, uši, oči, usta i tako dalje. Posebno se crtaju vene i kapilare, no najduže traje ugradnja kose, las po las, jednom sitnom iglicom – upoznaje nas sa samim procesom izrade realne lutke.
Uz to, u lutke se mogu ugraditi posebne mirisne kartice koje mirišu po baby puderu ili još zanimljivije, mehanizmi za “kucanje srca” i “disanje”.
Evi je izrada reborn lutaka način opuštanja kojemu se posvećuje koliko stigne, najčešće u kasnim večernjim satima, kad završi sa svim majčinskim obvezama.
– Koliko mogu, toliko radim. Navečer, iza osam – devet izrađujem lutke, koliko mi ostane snage. Kad će mi djeca biti malo samostalnija, još ću se više tome posvetiti – priča nam uz osmijeh.
Za sada nema nikakvih ozbiljnijih planova, dovoljno joj je, kaže, što ima “ispušni ventil” koju ju smiruje, a veseli ju i što ju je ljubav prema reborn lutkama spojila s mnogim joj dragim ljudima iz cijelog svijeta gdje su ovakve lutke mnogo popularnije.
