Bukurešt? Rumunjska? Ovaj puta si stvarno pretjerala! Ali kao i kritičarima, tako sam i sebi srušila stereotipe o ovoj zemlji.
Rumunjska je najveća država jugoistočne Europe koja ima 21,5 milijuna stanovnika. Graniči s Mađarskom, Srbijom, Ukrajinom, Moldavijom i Bugarskom, a kroz nju protječe rijeka Dunav. Iako bogata prirodnim resursima i s jakom industrijom, uz Bugarsku, najsiromašnija je zemlja EU. Ta nerazvijenost vidljiva je na svakom koraku što se više udaljavate od glavnog grada Bukurešta.
Nakon što iz zračne luke krenete put centra grada, prvo što uočavate je činjenica kako se u Bukurešt slilo dosta, dosta novca – iz Europske unije, naravno. Na gotovo svakom koraku, nešto se novo i veće gradi.
S obzirom na to da Rumunjska još nije u eurozoni, najvažnije vam je zamijeniti eure u rumunjski lei (1 lei je cca. 1,60 kn, što olakšava preračunavanje cijena). Zanimljivost ove valute je u tome što je novac plastificiran, nepoderiv i ne gužva se.
Bukurešt je najveći grad Rumunjske s oko 2 milijuna stanovnika. Rijeka Dambovita dijeli ga na dva dijela, ispresijecan je velikim avenijama koje podsjećaju na zapadnoeuropske metropole. Najpoznatije su građevine Palača parlamenta (druga najveća zgrada na svijetu nakon Pentagona), Pantheon, Athenaum, Palača pravde, Narodna banka, Predsjednička palača, Glavna sveučilišna knjižnica i više od stotinu muzeja. Bukurešt je cvjetao između dva svjetska rata kada je i dobio nadimak Pariz istoka, a u onom drugom su ga bombardiranjem razorili saveznici.
Smještaj u samom centru grada neposredno uz glavni gradski trg Uniiri bio je odličan za početi istraživati Bukurešt. Puno je kružnih tokova, promet je prilično kaotičan, ali javni promet u ovom gradu odlično funkcionira i uistinu je jeftin (2-4 kn karta) pa je savršen za kretanje po gradu. Središte grada prepuno je zanimljivih uličica, kafića, restorančića, modernih zgrada, gradilišta dok su se između njih smjestile pravoslavne crkvice jer je vjera važan segment života u Rumunjskoj.
Zasigurno najstrašnije, najbolnije i najpoznatije razdoblje rumunjske povijesti vladavina je diktatora Nicolaea Ceausescua, rumunjskog komunističkog predsjednika od 1965. do 1989. Ceausescu je stvorio kult ličnosti i sebi dodijelio titulu vođe i Karpatskog genija, čak si je napravio i žezlo poput onoga koje su imali rumunjski kraljevi. Pod njegovom vlašću Rumunjska je bila četvrti izvoznik oružja u Europi, voljele su ga i zapadne sile smatrajući ga antisovjetskim vođom i izdašno mu davale kredite. Nakon krvavih događaja u Temišvaru i Bukureštu tijekom prosinca 1989. režim je srušen, a Vojni sud ga je osudio na smrt strijeljanjem. S njim je u smrt dobrovoljno otišla i supruga Elena pa je njihova priča na neki morbidan način rumunjska verzija Romea i Julije.
Posjet njihovoj rezidenciji Palatul Primaverii iznimna je prilika za izbliza vidjeti sav glamur u kojem je uživala obitelj Ceausescu – od zlatom obloženih kupaonica, zimskog vrta, sauna, bazena, privatnog kina, dok su istovremeno njegovi sunarodnjaci živjeli na rubu egzistencije.
Kruna njegove vladavine je izgradnja druge najveće po površini zgrade u svijetu, danas znane pod imenom Palatul Parlamentului. Izgradnja zgrade započela je 1984., a završena šest godina nakon njegove smrti i za gradnju su korišteni isključivo materijali iz Rumunjske. Sa svojih 12 katova, 1.100 soba, velebnim predvorjem i četiri podzemna nivoa, ovaj megalomanski spomenik komunizmu i moći jednog stravičnog čovjeka rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Tijekom razgledanja, od turističkog vodiča saznat ćete i mnoge pojedinosti vezane za izgradnju ove građevine.
Nemojte zaboraviti telefonom rezervirati termin posjeta minimalno 24 sata ranije kako ne biste propustili priliku vidjeti ove veličanstvene građevine.
Ako se nađete u ovoj zemlji obavezno iskoristite priliku i posjetite Transilvaniju. Iako postoje organizirane ture, vlakovi i autobusi, kako bismo se što slobodnije osjećale istražujući unutrašnjost Rumunjske odlučile smo iznajmiti auto i krenuti u samostalnu avanturu. Rumunjska vam je prilično “neobična” zemlja puna pomalo čudnih pravila. Jedno od njih je i obavezna vožnja s vinjetom rumunjskim cestama iako gotovo da nema autocesta u zemlji i ceste su u prilično lošem stanju.
Prva stanica na ovom putovanju bio nam je dvorac Peleš. Sagrađen je na obroncima Južnih Karpata kao ljetna rezidencija prvog kraljevskog para Kraljevine Rumunjske, Karla I i Elizabete. Dvorac Peleš osim što je veličanstven izvana, unutrašnjost će vas ostaviti bez teksta. Već krajem 19. stoljeća ovaj dvorac imao je struju, sustav za ventilaciju, centralno grijanje i lift. Dvorac krije puno zanimljivih iznenađenja i pričica, obilazak je moguć samo sa službenim vodičem, a cijena obilaska je 30 leja (oko 50 kn).
Nastavak putovanja vodio nas je lokalnim cestama s pogledom na prekrasni krajolik ruralne Rumunjske, a cilj, zasigurno najveća atrakcija Transilvanije, Drakulin dvorac – Bran. Godišnje ovaj dvorac posjeti više od pola milijuna turista i obožavatelja vampira u potrazi za mitovima i legendama vezanim uz slavnog grofa Drakulu.
Rumunji ne vole priču o Drakuli niti su za njega znali sve do 1990. g. kada je knjiga Brama Stokera prvi put prevedena na rumunjski. Vlad Tepeš kojeg je Stoker iskoristio za ovu priču Rumunjima je važna povijesna ličnost, osoba koja je ujedinila rumunjske pokrajine i borio se protiv turske okupacije pa ih posebno vrijeđa njegov negativan kontekst kroz priču o Drakuli. Zanimljivo je kako je dvorac Bran danas u privatnom vlasništvu obitelji von Habsburg koji su ga nedavno stavili na prodaju i za njega traže 80 milijuna dolara. Cijena ulaznice je 25 leja (oko 40 kn) i uistinu vrijedi posjetiti ovo mjesto.
Ako vas put kao i mene dovede u Transilvaniju putovima grofa Drakule, grad Brašov nikako nemojte zaobići, zato što biste propustili vidjeti vjerojatno najslađi grad Rumunjske. Brašov je kulturno, obrazovno i gospodarsko središte južne Transilvanije, ali i važno turističko odredište zahvaljujući dobro očuvanoj i veoma vrijednoj gradskoj jezgri te skijalištima u okolici. Svojom arhitekturom Brašov podsjeća na njemačke gradiće sa mnoštvom kafića i restorana, suvenirnica te puno mladih na ulicama i trgovima.
Povratak u glavni grad značio je lagani oproštaj s Rumunjskom. Kontrasti su na svakom koraku u Bukureštu. Neobična kombinacija zgrada s oronulim fasadama socrealizma i modernih staklenih zgrada u koje su se uselile poznate banke i skupi hoteli, trgovine poznatih svjetskih brandova. Ispred mnogih zgrada, ali i na klupama po gradu spavaju beskućnici i zasigurno su najcrnja strana grada. Većina tih ljudi odrasli su na ulici kao posljedica dugogodišnje zabrane pobačaja zbog koje su djecu mnogi ostavljali u sirotištu.
Ali, na kraju ono što me oborilo s nogu – rumunjska gastronomija. Stara rumunjska poslovica kaže: Najbolja riba će uvijek biti svinjetina – Pestele cel mai bun, tot porcul ramane!
Njihova je kuhinja dosta pod utjecajem susjeda, ponajviše srpske, mađarske i njemačke kuhinje. Cijene u restoranima su zaista povoljne, tako se može ručati u nekom domaćem restoranu za 20 leja (30 kn). Rumunji obožavaju čorbe – jušna jela s povrćem i mesom, ali i nama poznata jela kao što su Sarmale (sarma), zatim Mici (ćevapi), Mamaliga (palenta), Ardei umpluti – punjene paprike, frigarui – ražnjići, kofta – mesne okruglice od svinjetine ili ovčjeg mesa i riže. Obavezno probajte najpoznatiji rumunjski desert Panapasi – rumunjsku krafnu punjenu slatkim vrhnjem i prelivenu džemom. Za potpuni doživljaj autohtone atmosfere posjetite poznate restorane Caru’ cu Bere ili Hanul Berarilor i sigurno nećete požaliti. Isprobajte i odlična rumunjska piva Ursus ili Timisoreana, vina ili rakije koja su jako kvalitetna.
I tako kad s odmakom vremena prebirem po dojmovima o Bukureštu i Rumunjskoj, oni su uistinu duboko podijeljeni. Rumunjska nije preskupa zemlja, cijene su slične onima našima, Bukurešt je velik i razvijen grad koji zaista nudi baš sve za svačiji ukus. Elitni restorani, kazališta, muzeji, galerije, noćni klubovi samo su mali dio njegove turističke ponude koja, sigurna sam, može zadovoljiti baš svakoga tko mu da šansu, a moja je preporuka – svakako to napravite.
Srela sam simpatične ljude, upoznala krasnu arhitekturu i uživala u lijepim parkovima, odličnoj hrani, još ljepšim dvorcima, ali istovremeno vidjela beskućnike, pse lutalice, loše ceste, siromaštvo. Ova zemlja posljednjih godina bitno gospodarski napreduje, uhvatili su se u koštac s korupcijom i rezultati su više nego vidljivi.
Rumunjska je zemlja koja ipak ima dušu koja je dugo mučena, sličnu tranzicijsku prošlost kao i Hrvatska. Potrebno je još puno novca i vremena kako bi rane iz prošlosti zacijelile i kako bi ova zemlja i njezini stanovnici dobili priliku koju zaslužuju, ali zasigurno su na pravom putu.
Nekoliko činjenica o Rumunjskoj
GLAVNI GRAD: Bukurešt
BROJ STANOVNIKA: 21,5 milijuna
PROSJEČNA PLAĆA: oko 320 eura
EUROZONA: NE, SCHENGEN: NE
VJEROISPOVIJEST: oko 81% pravoslavci, 4% katolici, 3% protestanti i dr.
VREMENSKA ZONA: EET (CET+1)
NAJPOVOLJNIJA OPCIJA PUTOVANJA: WIZZ AIR iz Budimpešte (kartu možete kupiti čak iz 35 EUR), a iz Koprivnice do Budimpešte možete jednostavno vlakom ili automobilom
GASTRONOMIJA: sarmale (sarma), mici (ćevapi), mamaliga (palenta), ardei umpluti – punjene paprike, mămăliga (palenta), pörkölt (verzija gulaša), kofta (mesne okruglice od svinjetine ili ovčjeg mesa i riže), salata od patlidžana, desert Panapasi
NACIONALNO PIĆE: tuica (šljivovica), socată (sok od bazge)
SLAVNI RUMUNJI: grof Drakula, pisac Eugene Ionesco, gimnastičarka Nadia Comăneci i glazbenik George Enescu.
