Šesteročlana koprivnička ekipa iskoristila je divno proljetno vrijeme na Uskrsni ponedjeljak te se otputila u Austriju u planinarsku avanturu. Cilj im je bila nešto manje od dva kilometra visoka Svačica – Bielschitza.
Kako im je bilo, Dravi.info ispričala je Bojana Balog.
– Okupili smo se u tri sata u noći – Ranko Gregurek, Roman Horvatić, Mario Kočmar, Zoran Švenda, Davor Matoničkin i ja – i kombijem krenuli ispenjati vrh Svačicu ili Bielschitzu. U 7 ujutro, naravno uz kavicu uz put, stigli smo na odredište: Gasthaus Bodenbauer u austrijskom Bodentalu, i započeli uspon već u 7:10.
– Dan je od jutra bio sunčan i znali smo da nas čeka još jedan dan u prekrasnom zimskom planinskom ugođaju!
– Snijeg je bio u početku mekan, dosta smo propadali i nije baš bilo jednostavno prtiti, no uz dobru ekipu sve se može. Kako smo se uspinjali snijeg je postajao sve tvrđi i tvrđi, a put sve strmiji i strmiji pa smo morali staviti dereze.
– Kako to kod nas uvijek biva, odlučili smo se za neku neoznačenu stazu te ju još začinili malom grapom da unesemo malo adrenalina u uspon.
– Nakon tri i pol sata hoda stigli smo pod vrh gdje nas je do samog cilja dijelio još samo lijep uzak greben koji je dolio još malo adrenalina i izmamio osmijehe na naša lica!
– Na vrhu smo bili nešto prije 11 sati i jedva je nas šestero stalo na njega da se poslikamo pod križem koji je više od polovine visine bio pod snijegom.
– Spustili smo se na sedlo gdje smo odlučili da siđemo na drugu stranu, a ne u dolinu iz koje smo krenuli jer smo sa sedla ugledali Klagenfurter Hutte / Celovšku koču koja je na 1664 mnv; od uspona smo ožednjeli i ogladnjeli, a vremena smo imali.
– Silazak do kuće je bio kako naporan zbog propadanja u snijegu tako i zabavan jer su se neki spuštali na stražnjici pošto nam se nije dalo gacati po snijegu.
– Pivica i gulaš su nam baš sjeli, pogotovo kada jedeš i piješ s pogledom koji nitko ne može platiti! Uživali smo vani na suncu okruženi vrhovima Stola, Vajneža, Svačice, Kozjaka, Vrtače, Košute…
– Tada nam je opet kako to biva, kad si obuzet tom svom čarolijom, sinula ideja da bismo mogli još ispenjati i 2024 metra visok Geissberg / Kozjak koji nas je izazivao samom svojom pojavom u blizini nas.
– Oko 13:15 krenuli smo na Kozjak; iako je izgledao lagan, dosta nas je iscrpio zbog propadanja u snijeg koji je sada zbog sunca već bio poprilično mokar, pa smo propadali skoro i do prepona mjestimice, a sam uspon je bio dosta strm. Oko 14:30 smo bili konačno na vrhu i bili smo ponosni na nas što smo mimo plana ispenjali još jedan vrh, ono: “ajd još ovaj kad smo već tu!”
– Uslijedio je spust na sedlo s druge strane Svačice tako da smo imali polukružnu turu jer ne volimo ići istim putem i gore i dolje. Spust je isto bio dosta strm i pun lavine od prije, naravno da smo i propadali, ali nije nam ništa smetalo jer smo bili sretni zbog svega što smo danas doživjeli! Nikad dosta avanture i adrenalina! Novi planovi su već tu!
