Prije dva dana završila je klimatološka zima 2017./2018.* Pamtit ćemo ju kao razmjerno toplu i blagu s iznimkom njenog samog kraja kada nas je zadesio pravi ledeni udar. No, često čujemo kako su zime u prošlosti Podravine bile znatno oštrije. U usporedbi s nekima od njih, val hladnoće koji nas upravo napušta ne čini se tako strašnim.
Za početak, prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, Koprivnica godišnje u prosjeku ima oko 40 dana sa snježnim pokrivačem. Taj je podatak, kao i većina drugih, dobiven na temelju mjerenja koja su počela 1949. godine. Za usporedbu, ove smo zime dosad imali 29 dana sa snijegom na tlu, uključujući i današnji: tri dana u prosincu, dva u siječnju, 22 u veljači i 2 u ožujku. Najveća visina snijega bila je 26 centimetara, izmjereno upravo jutros, 2. ožujka.
Najveća službeno izmjerena visina snijega u Koprivnici iznosi 85 centimetara, a izmjerena je 17. veljače 1942. One zloglasne zime 1929. bilo je ipak manje, 80 centimetara. Pa ipak, meteorološka opažanja u Koprivnici su počela i ranije, početkom 20. stoljeća, stoga se može pronaći i (neslužbeni) podatak da je u zimi 1912./1913. izmjereno čak 100 centimetara snijega – ravno metar. Puno je snijega bilo i 30. studenog 1993., točnije 62 centimetra; mnogi će se sjetiti da toga jutra nisu išli u školu. Susjedni Križevci i Bjelovar s visinama snijega od 75, odnosno 79 centimetra tada su postavili svoje snježne rekorde.
Što se tiče hladnoće, u Koprivnici je najniža službeno izmjerena temperatura -26,1°C koliko je bilo 16. veljače 1956. No, posegnemo li za starijim podacima, doznajemo da je legendarne 1929. ipak bilo hladnije: -28°C. Naravno, nije važno samo koliko je nisko živa potonula već i koliko je dugo ta hladnoća trajala, a zima u veljači 1929. s pravom se naziva “zimom stoljeća”. Ipak, s obzirom na to da su neka ne tako daleka mjesta poput Čakovca tada mjerila i ispod -30 stupnjeva (točnije -35,5°C), možemo reći da je Podravina još dobro i prošla.
Jake zime u Podravini
Ta je zima 1928./1929., inače, počela blago. Studeni i prosinac bili su razmjerno topli, a oko Nove godine zapuhala je južina zbog koje su, kažu povijesni zapisi, poljoprivrednici već počeli s pripremama za proljetne radove. No, tada je uslijedio prvi sibirski udar, pa nakon kratkotrajnog zatopljenja u veljači i drugi. Ovako je to za portal Podravske širine opisao povjesničar Nikola Cik:
Na više je mjesta zabilježeno da je u siječnju i veljači 1929. godine vladala jaka i duga zima, a da se debeli snijeg zadržao sve do ožujka. Spomenica škole u Đurđevcu svjedoči da se te zime nije 5 dana održavala nastava čemu je bio uzrok upravo velika hladnoća. Naime, tijekom siječnja i veljače u nekim je danima zabilježena temperatura od -26 Celzijevih stupnjeva što je neuobičajeno za ove krajeve. Zapisivač svjedoči da su od hladnoće stradale mnoge životinje, pogotovo ptice koje su se nalazile smrznute po putevima i oko kuća. Noći i dani su bili vedri što je pojačavalo hladnoću, a debeli sloj snijega zadržao se do kraja ožujka. Ni najstariji žitelji Đurđevca nisu se sjećali oštrije zime.
Jaka je bila zima i 1867. godine:
Mijo Slamić pisao je 14. prosinca 1867. godine o velikom snijegu koji je zameo Virje i neprilikama koje je zadao Virovcima. Tada je u Virju napadao debeo snijeg i nastali su veliki zapusi koje su mještani teškom mukom probili i prokrčili prolaze po naselju. Uz to, doznajemo da su tada u Virju imali ralicu za snijeg koju su vukli najjači volovi koji su se našli u Virju. Tih se je dana do gorica i klijeti moglo dospjeti samo s četom muškaraca oboružanih vejačama koji su proprtili puteve.
Zapisa o brutalnim zimama ima i iz ranijih razdoblja. Povjesničar okoliša dr. sc. Hrvoje Petrić uputio nas je na kajkavsku pjesmu “Jur turobna i žalosna zima prohodi” zapisanu u Drnjanskoj pjesmarici iz 1683.
Župnik iz Đelekovca 1852. je godine zapisao:
Godina 1852. ni bila zločesta: bilo je više sušno, kak mokro. Počemši od 22. septembra do 25. oktobra bilo je zima kajti i merzli vetri su puhali, i mraz po jutrah bil, i zkoro malo koji dan prez dežgya. Celo ovo vreme bilo je jako dežgyovno i zima.
Okrutnih zima bilo je i u vrijeme tzv. “malog ledenog doba” koje je trajalo otprilike između 1400. i 1850. godine, piše dr. sc. Petrić u svojoj knjizi “Pogranična društva i okoliš. Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću”. Hladnoća je zaprijetila i koprivničkoj utvrdi:
U izvješću graditelja Franza Marbla (Francesca Marmora) iz 1590. vidi se utjecaj niskih temperatura na utvrdu što je smanjivalo obrambenu snagu Koprivnice. On piše da su se bastioni snizili odnosno utonuli u tvrđavne jarke. Uzrok tome je vidio u previsokoj razini vode u jarcima. Voda je plavila i potkopavala temelje bedema, a jake smrzavice zimi su razarale njihove kosine.
Dr. sc. Petrić spominje još jedan slučaj iz vremena turskih prodora:
Koprivnicu je u jednom napadu 1601. spasila jaka zima. Zapovjednik koprivničke utvrde Alban Grasswein je opisao ovaj napad: “Velika osmanska vojska stigla je do utvrde, koja je bila okovana ledom. Jarci s vodom su bili potpuno zamrznuti. Pristup utvrdi je bio olakšan. Osmanlije su se sklonili u staje i kućerke koje su našli izvan utvrde, ali zima je bila toliko jaka da su, nakon kraćeg zadržavanja, odustali od opsade i napada na utvrdu.”
Jaka zima u Podravini bila je i ona 1726./27., piše poznati meteorolog Milan Sijerković u svojoj knjizi “Koprivnica: uzbudljiva vremenska pozornica”. Snijeg je pao 7. prosinca i zadržao se sve do 4. svibnja, a led na Dravi navodno je bio toliko debeo da su preko njega mogla proći kola natovarena drvima koja je vuklo osam volova.
Oštre zime 1829. u košnicama su se smrznule pčele, a 1864. Drava je bila zaleđena puna dva mjeseca. 15 godina kasnije, zimi 1879./80. led na Dravi potrajao je još i dulje, a bio je debeo dva metra. Kažu da je u Podravini tada bilo i vukova – od kojih su neki pronađeni smrznuti!
Jake su zime bile i 1939./40. i 1955./56. Ove potonje organizirane su i radne akcije čišćenja snijega sa željezničke pruge: snijeg se vagonima prevozio do Botova i bacao u Dravu.
A bilo je u povijesti i suprotnih primjera. Tako su se 2. siječnja 1975., i to za okladu, neki rano ujutro kupali u potoku u Ždali! Mogli su to zahvaljujući izuzetno blagoj zimi.
* Klimatolozi i meteorolozi, naime, za početak i kraj zime ne uzimaju prosinački suncostaj i ožujsku ravnodnevicu već prvi dan prosinca i posljednji dan veljače, radi lakše obrade statističkih podataka.
