Lisica koje sve češće u potrazi za hranom šeću koprivničkim ulicama ne treba se bojati. Poručio je to svim zabrinutim građanima veterinar iz Veterinarske stanice Koprivnica Ratimir Juršetić.
Lisice nemaju predatora i pametne su životinje pa hranu traže tako da ne moraju trošiti previše energije. Iz tog razloga radije dolaze na otpad u našim dvorištima, umjesto da u ovakvim vremenskim uvjetima love sitne životinje i hrane se u prirodi.
— Vrlo su adaptivne i ne bi trebalo biti neke velike zabrinutosti zato što su manje-više sve divlje životinje, koje su nekad bile izvor šumske bjesnoće, unazad nekoliko godina procijepljene. U principu tu životinju, koja je naš okoliš prihvatila kao svoj životni okoliš, ne treba dirati. Treba ih pustiti da se same od sebe maknu, osim kad vidimo da je životinja bolesna ili kad pronađemo leš, onda treba nazvati nadležne službe — kaže Juršetić.
>> FOTO Lisica usred bijela dana šeće koprivničkom ulicom
Veterinarska stanica zbrinjava leševe, a što sa živim divljim životinjama zna Centar 112, kaže Juršetić.
— No, napominjem, bjesnoće više teoretski nema. Iskorijenjena je vakcinacijom i baš zato se u prirodi broj lisica, s kojima moramo imati suživot, povećao; virus šumske bjesnoće bio je jedini pravi “predator” u populaciji lisica — pojašnjava.
Međutim, naravno da postoji cijeli niz uzročnika koji mogu izazvati neke druge bolesti kod kako divljih, tako i domaćih životinja, pa i za lisice vrijedi staro pravilo:
— Bilo koju životinju koja je sumnjiva, nevoljnog ponašanja ili kod koje vidimo promjene na koži ne smijemo dirati, već ju moramo pustiti da se vrati natrag u prirodu.
Pravilo je to koje vrijedi i za čagljeve koji su, upozorava veterinar Juršetić, ponovno naselili naša područja.
— Problem je što s vremenom postaju domicilne divlje životinje. Prema informacijama od lovaca, počeli su se razmnožavati. Ako se pojave neki ozbiljniji čopori u našem okolišu imat ćemo problema jer će napadati manje domaće životinje.
Inače, sam čagalj je za čovjeka neopasna životinja, poručuje Juršetić.
