‘Medijsko mentalna mini retrospektiva’ – izložba slika, crteža, asemblaža,samizdata i piktograma Vlade Marteka, jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika postavangarde i postkonceptualističke umjetničke prakse, prvi je ovogodišnji izložbeni program u AK galeriji u koprivničkom Kampusu.
Otvorenje izložbe na rasporedu je u subotu, 17. ožujka u 18 sati.
Martek je bio osnivač i član Grupe šestorice autora, uz Željka Jermana, Svena Stilinovića, Mladena Stilinovića, Borisa Demura i Fedora Vučemilovića. Martekov primarni medij su jezik i književnost, odnosno (pred)poezija, a sredinom osamdesetih godina zalazi u područje vizualnih medija. U Koprivnici će Martek predstaviti presjek radova nastalih od 70-ih godina pa sve do danas, a nakon otvorenja održat će se i razgovor s umjetnikom koji će nam ispričati sve o kontekstu nastanka i značenju pojedinih djela.
Vlado Martek potječe iz svijeta pisane riječi: diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost, njegov je prvi materijal jezik, a Šuvaković ga naziva „umjetnikom nomadom“ čiji je identitet nemoguće uhvatiti: on je i slikar i pjesnik i filozof i skulptor i fotograf (ili kako sam sebe naziva predpjesnik, predslikar, predfotograf), njegove strategije nemaju središnji medij no svi su postojeći kao redukcija elementarne pojavnosti i stvarnosti, predsimboličko, otklon od forme.
Jedan od otklona je pisana riječ: agitacije, pjesničke i etičke, zapisi, pozivi, krikovi, parole s kojima je počeo kao član „Grupe šestorice“ sredinom 70-ih godina, neformalne grupe koja je svojim izložbama-akcijama propitivala isprepletenost ideologije i umjetnosti, apsurd i besmisao, zagovarala izlazak na ulicu, među ljude, sa željom za neposrednom komunikacijom. Nije ih toliko zanimala kritika svijeta i sistema umjetnosti već je ta umjetnost bila „kritička u smislu prodiranja (subverzije) u tkanje umetnosti, kulture i ideologije svakodnevice“. Martek svojim iskazima stavlja naglaske, čini stvari očiglednima – i to postupcima koji su analitički i tautološki (daleko od puke dosjetke) – dekonstruira, provocira, izvodi, ukazuje, iskazuje. Glas umjetnika je glas performativa, čin iskaza je važan i uvijek ima svoj učinak ili kako je Stilinović govorio: ne postoji umjetnost bez posljedica. Kad kaže „Čitajte pjesme Majakovskog“ Martek se nada da će njegovi performativi prodrijeti u realno, prizivajući pritom svijest i odgovornost svakog bića.
— iz teksta predgovora Tanje Špoljar.
Izložba je jednodnevnog karaktera, a sufinancirana je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
O AUTORU: Vlado Martek (Zagreb, 1951.) diplomirao je književnost i filozofiju. Sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, zajedno s Mladenom i Svenom Stilinovićem, Fedorom Vučemilovićem, Borisom Demurom i Željkom Jermanom, u Zagrebu je osnovao Grupu šestorice autora koja putem izložbi-akcija izlazi u javni prostor. Martek je za sebe i svoj rad skovao termin predpjesnik i predpoezija koji se uvriježio kao određenje njegove umjetničke prakse. Stvara djela i antidjela, agitacije, asamblaže, tekstove-dijagrame pisane i crtane rukom. Temeljno obilježje njegova rada je transmedijalno povezivanje jezika i likovnih umjetnosti u crtežima, fotografijama, objektima, slikama, akcijama, performansima i instalacijama. Martek je ostao aktivan na matičnom području filozofije i književnosti i objavio je niz knjiga umjetnika, samizdata i knjiga tekstova, koje smatra svojevrsnim oblikom društvenog aktivizma. Osim samog pisanja u tradicionalnom smislu, Martek stvara i poetske objekte, u kojima povezuje medije književnosti, filozofije i likovnih umjetnosti.
