Blagdani u kojima vjernici slave rođenje Isusa Krista su iza nas, a posljednja petarda je ispucana. U Koprivnici je završilo ratno stanje i život će se uskoro vratiti u normalu. Ulicama ‘celog sveta prestolnice’ još uvijek prevladava miris baruta, paljevine i dima. Prijatelj mi je nedavno u šali rekao kako ‘tih dana slavimo Boga tako da pucamo na njega.’
Brojni običaji tih dana za cilj imaju želju za blagostanjem, napretkom i dobrim zdravljem, stoga kako i priliči običajima, najbolje je te dane provesti pucajući eksplozivnim sredstvima što teže kategorije te tako uznemiravati i dovoditi u opasnost sebe ali i druge ljude i životinje.
Najteže je normalnim ljudima bilo u prigradskim naseljima i širem pasivnom području podravske metropole gdje borbe pirotehnikom svih razreda nisu prestajale dan i noć. U jednom od naselja tih dana organizirano je natjecanje u pucanju pirotehnikom i ostalim eksplozivnim sredstvima, a stručni žiri sastavljen od ratnih veterana muku je mučio s proglašenjem pobjednika. Na kraju je odlučeno da pobjedu odnosi Zdenko (47) koji je u kontroliranoj eksploziji karabitom raznio svoju obiteljsku kuću u kojoj živi s majkom, dva popratna gospodarska objekta s domaćim životinjama i traktor. Kao glavnu nagradu, Zdenko je osvojio glavnu nagradu – poklon bon u vrijednosti 200,00 kuna u dućanu pirotehničke opreme. Čestitamo!
Rubni dijelovi grada također su bili pod neprekidnom paljbom. Lokalni mediji redovito su izvještavali o situaciji na terenu i okupiranim područjima te se nisu savjetovala putovanja južnije od potoka Koprivnice ili zapadnije od pruge. Isto tako, postojale su naznake kako će tih dana u neprijateljske ruke ‘pasti’ i uži centar grada s obzirom na čestu pucnjavu, no srećom, ispostavilo se da je bilo riječ o izoliranim slučajevima. U jednom od njih, lokalni pijanac umjesto cigarete slučajno je zapalio u ustima petardu. I tada je odbio vodu.
Božić i božićne blagdane najbolje je proslaviti eksplozijom i bukom pucajući na Boga, baš kako su to radili naši prastari. U razdobljima oskudice, redovito su se okupljali oko blagdanskog stola na kojem su se nalazili kruh, pogača, voće, meso i petarde minimalno drugog razreda koje bi djeca nakon valjanja po slamici, obavezno morala ispucati do polnoćke.
Taj običaj da djeca pucaju u svako doba dana, zadržao se do danas. Svake godine, ponosni roditelji potroše stotine i stotine kuna na raznorazna pirotehnička sredstva koja budu ispucana neovisno o periodu dana dok ih sa sigurne udaljenosti promatraju ponosni očevi i uplašeni kućni ljubimci.
Stanovnici grada i prigradskih naselja ovih dana još uvijek zbrajaju štetu. Dosad je prijavljeno 7 potpuno uništenih poštanskih sandučića, razbijena stakla na obiteljskoj kući i vikendici te uništen auspuh na osobnom automobilu, uglavnom u prigradskim naseljima, no posljedice pucnjave zasigurno će dugo pamtiti i ostali inteligentni stanovnici podravske metropole i njenog šireg područja.
No, šalu na stranu.
Razbacivanje okolo petardama ne treba osuđivati nego sprdati. Jer sprdanje je očito jedini način kako da se čak i oni s minimalnom količinom zdrave inteligencije prije ili kasnije odvoje od nezrelih mikroumnika kojima to predstavlja uzbuđenje.
Mogu razumjeti vatromet na dočeku Nove godine jer je paljenje neba, uz odbrojavanje, šampanjac i valcer, uobičajen dio folklora dočeka u cijelom svijetu.
Mogu razumjeti djecu ili klince koji su u godinama u kojima im pucanje predstavlja uzbuđenje. Međutim ako imaš više od 20 godina i novac trošiš na petarde umjesto na alkohol i travu kao svatko normalan u dvadesetima, nešto s tobom očito nije u redu.
Stavovi izrečeni u kolumnama i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala Drava.info.
