Piše Robert Čimin, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice.
Prije 3,5 godine na povratku iz Latvije, gdje sam bio na putovanju s HFD „Sesvečice“ iz Podravskih Sesveta, sasvim (ne)sretnom okolnosti u kojoj nam se pokvario autobus odsjeli smo jedan dan u Krakowu. Bio je to moj prvi susret s tim gradom, a koji mi se toliko urezao u sjećanje da sam se odlučio vratiti. Tako sam negdje tamo još sredinom rujna 2017. godine svojoj maloj obitelji iznio prijedlog da Novu godinu dočekamo u Krakovu i pobliže se upoznamo s njegovom prošlosti, kulturom i ponudom muzeja. Nije ih trebalo puno nagovarati i odluka je pala.
Za one koji ne znaju… Krakov (Kraków) je grad u južnoj Poljskoj koji je između 1038. i 1596. godine bio i njihov glavni grad. Leži na obalama rijeke Visle te je među najstarijim i najvećim gradovima u Poljskoj. Danas u njemu živi oko 750.000 stanovnika (slično kao Zagreb), a smatra ga se glavnim kulturnim i turističkim središtem zemlje. Povijesnu gradsku jezgru ili Stari grad (Stare Miaste) UNESCO je 1978. godine uvrstio na listu mjesta svjetske baštine i to kao prvo takvo uopće. Pa što nam to ovaj grad zapravo može ponuditi? Mnogo toga i za svakog ponešto, ali se ipak ponajviše diči svojom povijesti na kojoj je u novije vrijeme sazdao iznimno bogatu kulturnu i turističku ponudu.
KRATKA POVIJEST GRADA
Na prostoru današnjeg Krakova živjeli su Bijeli Hrvati, od kojih smo i mi proistekli, a prema legendi ga je osnovao vojvoda Krak (Krakus) uz koju se veže zmaj – simbol grada. Prvi povijesni spomen potječe iz 966. godine kad ga židovski putopisac Abraham ben Jacob opisuje kao značajno trgovačko naselje. Krakov je bio glavno naselje slavenskog plemena Vislani, jedno je vrijeme bio dio Velikomoravske Kneževine, a pod mađarskom vlasti postaje dio Češke. U 10. stoljeću dinastija Pjastovića osnovala je prvu poljsku državu s Krakovom kao glavnim gradom, a na brdu Wawel podiže se kraljevski dvorac i katedrala.
Godine 1241. ruše ga Mongoli, 1257. se obnavlja, a od 1320. postaje krunidbeni grad poljskih kraljeva, što je do tada bio Gniezn. Godine 1364. kralj Kazimir III. Veliki osnovao je Krakovsku akademiju i to kao drugo sveučilište u Srednjoj Europi (nakon Praga). Bilo je to zlatno doba grada, koji se sve jače razvijao tijekom 14. i 15. stoljeća i ubrzo postao značajan trgovački centar, zahvaljujući priljevu Židova (tu je jedna od prvih sinagoga u Europi). Značaj grada slabi nakon 1596. godine kada Varšava postaje glavnim gradom, ponajviše zahvaljujući središnjem geografskom položaju u odnosu na tadašnje državne granice.
U 18. stoljeću Krakov potpada pod Habsburšku Monarhiju (pokrajina Galicija), a tijekom Napoleonove vlasti postaje samostalan grad (Slobodni grad Krakov). Poljaci su u habsburškom dijelu Poljske imali mnogo veću samoupravu nego li u ruskom ili njemačkom, pa se u Krakovu mogla snažnije razvijati poljska kultura zbog čega se i danas smatra nacionalnom kulturnom prijestolnicom (možda je kod nas Varaždin sličan primjer).
Tijekom Prvog svjetskog rata grad su opsjedali Rusi, a u Drugom svjetskom ratu u njemu je bilo sjedište njemačke okupacijske vlasti u Poljskoj. Razlog tome bio je velik broj Židova, za koje je osnovan i geto u današnjoj četvrti Kazimierz, a u blizini grada podignut je zloglasni logor Auschwitz. Nakon rata, pod komunističkom se vlašću provodi snažna industrijalizacija u kompleksu Nowa Huta, a 1978. godine krakovski nadbiskup Karol Wojtyla postaje papa Ivan Pavao II. čime se Poljaci posebno ponose.
Ovako nekako se pripremite kada krećete u posjet bilo kojem značajnijem odredištu jer je povijest oblikovala ono što ćete u njemu zateći i danas. To je i glavni razlog zašto se i putuje pa mi se čini da nije na odmet dati u uvodu.
GRAD I LJUDI
Putovali smo osobnim automobilom preko Mađarske i Slovačke uz vinjete po 10 € i tako prešli udaljenost od nekih 750 km u jednom smjeru za 10,5 sati, a na povratku smo se odlučili za duži i brži put, odnosno nekih 880 km za 9,5 sati! Preporučamo pravac Koprivnica – Ludbreg – Letenye – Budimpešta – Bratislava – Ostrava – Katovice – Krakov (i obratno), na kojem se većim dijelom vozi autocestom ili brzom cestom, gdje se troši nešto više goriva, ali se istovremeno može uštedjeti nešto vremena uz znatniju sigurnost u vožnji gdje ne morate paziti na nalet divljači na cestu.
Smještaj smo pronašli preko web aplikacije booking.com i moram priznati kako je ovo jedan od najboljih smještaja koje smo sličnim putem rezervirali u posljednje 3-4 godine. Moderno je uređen, čist, tih i prostran (naravno da je opremljen u Ikei); odnosno ima sve što vam treba za odmor i mir na par dana. Cijena prihvatljiva: 500,00 kn / dan. Apartman se nalazio u četvrti Nowa Huta, na oko 5 km od glavnog gradskog trga, u novoizgrađenom stambenom naselju i, što je najvažnije, u zoni javnog gradskog prijevoza (tramvaj, autobus).
Moguće je kupiti višednevnu prijevoznu kartu pa ste bez brige, a na taj način će vas neograničeno korištenje javnog prijevoza po danu stajati cca 21,00 kn. Platna valuta je poljski zlot (1 kn = 0,55 zl), ali je bilo moguće plaćati debitnim i kreditnim karticama (MasterCard, Maestro) na gotovo svim prodajnim mjestima (izuzev štandova) i to uz sasvim prihvatljivu naknadu po transakciji (1%). Vjerujte, na isto vam dođe imate li eure koje mislite mijenjati u domaću valutu gdje ćete izgubiti više, a ovako nećete morati nebrojeno puta prebrojavati 1 groš – 2 groša – 99 groša – 1 zlot. Treba si ovakve stvari na putovanjima pojednostaviti jer silnim kalkulacijama kako da prođete jeftinije i pronađete bolji tečaj samo nepotrebno odvlačite pažnju od onoga zašto ste tamo.
Namirnice u trgovinama osjetno su jeftinije negoli kod nas pa smo tako već po dolasku obavili manji šoping od 10 namirnica i sve zajedno platili svega 55,00 kn, a za koje bi u Hrvatskoj trebalo izdvojiti nekih 80,00 kn (ako ne i više… moja gruba procjena). Već se u toj trgovini osjetio profesionalizam na radnom mjestu, a takav nam je dojam ostao do posljednjeg dana. Moram reći kako su me slučajni prolaznici na trenutke podsjećali na Hrvate, možda i zbog toga jer se na ulici čuje dosta riječi (i onih koje se ne smiju govoriti) s prostora „bivše Juge“, ali su u mnogome tiši i mirniji, da ne kažem povučeniji. Ne čini se da su u nekoj žurbi, znaju i zadrijemati u tramvaju, a možda je i ovo zimsko vrijeme odalo pogrešan dojam. Inače, ustanete li u 7 sati ujutro i pogledate sedmerokatnicu nasuprot vašeg apartmana uvidjet ćete kako je svih stotinu prozora u mraku. Radno vrijeme im je od 8 ili 9 sati pa se stigne malo duže odspavati, a i blagdani su pa čemu ranozoriti.
Jesti se može svugdje i svagda. U širem središtu grada na svakom je koraku neki restoran (restauracja), unutar gradske jezgre u ovo blagdansko vrijeme štandovi s vrlo raznolikom ponudom, a sve do oboda grada protežu se pizzerije, tratorije i ostali oblici ponude brze hrane jer je danas u prvom redu riječ o studentskom gradu. Mi smo se odlučili na zanimljivu kombinaciju restorana i štandova u gradskoj jezgri i tu uistinu nismo pogriješili. Iznenadila nas je ponuda na otvorenom. Probali smo različite vrste toplih tradicijskih juha (rajčica, gljive, grah), bigos, potom domaće specijalitete na kruhu iz krušne peći (mljeveno meso s povrćem, kobasica sa svinjskom masti), „mesnu klasiku“ (kobasica, ražnjići), ali i vrhunske slastice (rolano tijesto i vafle s različitim prilozima). Cijene se po prehrambenom artiklu kreću od 15,00 do najviše 35,00 kn što nam se činilo prihvatljivim. Restorani jesu nešto skuplji, ali fino se jede za cijenu do max. 80,00 kn po kompletnom obroku (juha, glavno jelo, desert, piće). Pije se tradicionalno pivo i čaj, pa smo tako i mi, teško mi je izdvojiti najbolje pivce – na Krušowice nismo naišli.
KULTURNA BAŠTINA
Kad UNESCO nešto stavi na popis zaštićene kulturne baštine, onda to treba uvažiti s poštovanjem, a upravo je stoga Stari grad (Stare Miasto) turistima najprivlačniji. Ovdje je najveća koncentracija hotela, restorana, pivnica i klubova, a osim glavnog trga potrebno je obići još nekoliko zanimljivih trgova (Maly Rynek, Plac sw. Marii Magdaleny, Plac Wszystkich Swietych, Plac Mariacki), a nezaobilazni su brdo Wawel i četvrt Kazimierz.
Glavni trg (Rynek Główny) je najveći očuvani srednjovjekovni trg u Europi i najmanje od 13. stoljeća središte grada. Planski je napravljen u pravilan četverokut dimenzija 200 x 200 m kako bi privukao regionalne trgovce i od Krakova napravio komercijalno središte. Trg okružuju stare kamene kuće (kamienice), a najstarija i za turiste najatraktivnija građevina je svakako restoran Wierzynek uz koji se veže priča iz 1356. godine koja govori o 20 dana dugoj gozbi na kojoj su europski vladari postigli konsenzus o velikim političkim pitanjima. Najpoznatija crkva na trgu je bazilika Sv. Marije (Kościół Mariacki) čija je gradnja započela u 14. stoljeću, a tu je i crkva Sv. Vojtjeha (Kościół św. Wojciecha). Trgom visinski dominira toranj bivše gradske vijećnice (Wieża ratuszowa). Dominantni renesansni tržni centar Sukiennice je ikona Krakova još od 15. stoljeća kao mjesto gdje su se mogli nabaviti proizvodi s Istoka (začini, koža, svila, vosak) i proizvodi Poljske (tekstil, olovo, sol). Ovdje je „žiža“ interesa i osjeća se prava multikulturalnost grada i dan-danas, uz obavezno cjenkanje za rusku babušku ili što drugo.
Sustav srednjovjekovnih gradskih zidina i kula duljine je oko 3 km, a sastojao se od 46 tornjeva i 7 gradskih vrata podignutih između 13. i 15. stoljeća. Među najpoznatijim srednjovjekovnim gotičkim kulama u čitavoj Poljskoj su Florijanska vrata (Brama Floriańska) izgrađena u 14. stoljeću, ukupne visine preko 30 metara, a čiju je izgradnju financirao lokalni krznarski ceh u strahu od napada od Osmanlija. Ispred njih naknadno je podignuta i velebna predutvrda Barbakan iz sredine 15. stoljeća kada pada Carigrad. Gradske su zidine u 19. stoljeću srušene, a njihov je jarak zatrpan kako bi se napravio najpoznatiji gradski park Planty koji svojim zelenilom okružuje sami stari grad. Čitavom gradskom jezgrom u smjeru sjever-jug prolazi tzv. Kraljevska cesta (Kanonicza) kojom su poljski kraljevi ceremonijalno prolazili tijekom svoje krunidbe, a povezuje srednjovjekovni Kleparz, preko gradske utvrde Barbakan i kroz Florijanova vrata, dalje Florijanovom ulicom kroz gradsku jezgru pa sve do brda Wawel kao sjedište poljskog kraljevstva.
Wawel, brdo na lijevoj obali rijeke Visle, čuva najvažnije gradske znamenitosti, poput katedrale i kraljevskog dvorca iz 14. stoljeća. Katedrala sv. Stanislava i Vaclava (królewska bazylika archikatedralna śś. Stanisława i Wacława na Wawelu) se smatra poljskim nacionalnim svetištem i u njoj su pokopani njihovi kraljevi i mnogi ugledni Poljaci; poput kraljice Jadvige iz 14. stoljeća koja leži podno antropomorfnog sarkofaga ili Lecha Kaczyńskoga, poljskog političara i predsjednika Poljske od 2005. do 2010. godine kada je poginuo u zrakoplovnoj nesreći (slobodan je pristup njegovoj kripti). Dvorac je sagradio kralj Kazimir III. Veliki u klasičnom gotičkom stilu i imao je vrlo važnu ulogu u poljskoj povijesti, a kada uđete u njegovo veliko zatvoreno dvorište na trenutak se vratite u prošlost. Pred dvorcem i katedralom su provođena arheološka iskopavanja prilikom kojih je ustanovljeno više crkvi iz čitavog srednjovjekovlja te su iste tlocrtno prezentirane. Podno brda Wawel i uz rijeku Vislu nalazi se Zmajeva pećina (Smocza Jama) koja podsjeća na legendu o zmaju Smogu Vevelskom sa sedam glava. Sve nas je ovo podsjetilo na prizore iz filmskih trilogija „Gospodar prstenova“ i „Hobit“ – od kraljevskog dvorca, kraljevskih grobnica i pećine pa do samog zmaja kojeg Poljaci nazivaju Smog kao ekvivalent Tolkienovom Smaugu.
Kazimierz je nekada bio samostalan grad, a danas je dio Krakova. Još krajem 15. stoljeća naselili su ga Židovi, kad je židovska zajednica protjerana iz zapadnog dijela Starog grada, kako bi se oslobodio prostor za kršćane. Vrlo brzo je postao glavni duhovni i kulturni centar poljskih Židova, a u njemu je snimano mnoštvo scena iz poznatog Spielbergova filma „Schindlerova lista“ (1993.). Ovdje i danas stoji najstarija europska sinagoga (Synagoga Tempel) iz 1862. godine, više manjih sinagoga, a svoj je mjesto pronašao i Etnografski muzej na više lokacija. Nije bilo dovoljno vremena za proučiti sve uličice, taverne, trgovine, sakralne i muzejske prostore, no barem smo uspjeli uhvatiti duh nekadašnjeg vremena.
MUZEJI
U gradu Krakovu i bližoj okolici postoji preko 100 muzeja i galerija, koji ćemo u daljnjem tekstu zvati „muzej“, a među kojima je vrlo teško i pomalo nezahvalno izdvojiti „naj-muzej“. U svega nekoliko dana boravka nije ih moguće sve niti obići jer je za pojedine uistinu potrebno dvojiti pola dana, a odlučili smo se za nekolicinu njih međusobno različitih sadržaja kojima smo se željeli u osnovi upoznati s povijesti i kulturom grada.
Središnja muzejska ustanova jest Narodni muzej u Krakovu (Muzeum Narodowe w Krakowie) koji objedinjuje čak 12 muzejskih ustrojbenih jedinica s 15 stalnih izložbenih postava i povremenim izložbama. Među njima je svakako najznačajnija Galerija poljske umjetnosti 19. stoljeća (Galeria sztuki polskiej XIX w. w Sukiennicach) smještena na prvom katu središnje tržnice Sukiennice, a osnovan je 1879. godine kao prvi gradski muzej. Sastoji se od četiri izložbene prostorije koje kronološki predstavljaju njihovu umjetnost: 1. Soba Bacciarelli: Prosvjetiteljstvo – umjetnost 2. polovine 18. i početak 19. stoljeća; 2. Soba Michałowski: Romantizam –nacionalne teme; 3. Soba Siemiradzki: Razvoj akademije – utjecaj i rad akademije u 1. polovini 19. stoljeća i 4. Soba Chełmoński: Realizam, impresionizam, simbolizam – pokret Mlada Poljska (Młoda Polska) u 19. stoljeću. Galerija je svojim gabaritima mogla izložiti velika djela (slike i skulpture) najvećih poljskih umjetnika, a među kojima odskaču Jan Matejko (1838-1893) kroz poljsku povijesnu i domoljubnu tematiku i Henryk Siemiradzki (1843-1902) u monumentalnim djelima s grčko-rimskom i starozavjetnom tematikom, čijom je donacijom djela „Neronova baklja“ iz 1876. godine i pokrenuta inicijativa za osnivanje tog muzeja. Muzej je uredan, prostran, na ulazu u svaku sobu stoji čuvar(ica), dovoljno je osvjetljen, održavaju se stalni mikroklimatski uvjeti, legende su fino dizajnirane, a izložba se prati audio-vodičem na više svjetskih jezika. Nedjeljom je ulaz besplatan, kao i u ostalim jedinicama Narodnog muzeja, a cijena redovne ulaznice je 30,00 kn.
U kuli Arsenal, zapadno od Florijanovih vrata, na prvom katu je smješten Muzej princeze Czartoryski (Muzeum Książąt Czartoryskich), a koji čini njena privatna kolekcija (1746-1835) koja je službeno oformljena 1801. godine u gradu Puławy, a od 1809. godine nalazi se u Gotičkoj kući do Arsenala. Kolekcija se sastoji od umjetnina i predmeta iz svih povijesnih razdobalja i nije vezana samo uz poljsku kulturnu baštinu. Tako se tu nalaze antičke mramorne skulpture i reljefi, etruščanski terakotni sarkofazi, mozaici i freske, starogrčke crvenofiguralne keramičke posude i brončani predmeti, egipatski drveni antropomorfni sarkofazi te srednjovjekovno-novovjekovni religijski, vojni i svakodnevni predmeti. Cijena redovne ulaznice je 31,00 kn, a kao svojevrsni poziv na obilazak istaknuta su djela Rembrandta „Krajolik s dobrim samaritancem“ (1638) i Leonarda DaVincija „Dama s hermelinom“ (1500?, kasnija kopija). Dvjestotinjak umjetnina i predmeta smješteno je u jednoj velikoj izložbenoj dvorani, a uvjeti su gotovo istovjetni kao u prethodnom muzeju – savršeni. Među ostalim muzejskim jedinicama treba još posjetiti nekoliko galerija (Galerija oružja i uniformi, Galerija primjenjene umjetnosti, Galerija poljske umjetnosti 20. stoljeća), zatim memorijalne kuće (Czapski, Matejko, Szołayski, Szymanowski, Mehoffer) i središnji Europeum.
Svoju bogatu povijest arheolozi su oko glavne tržnice istraživali u razdoblju od 2005. do 2007. godine u sklopu obnove i rekonstrukcije čitavog glavnog gradskog trga. Osim samih arheoloških istraživanja, čija je provedba i tamo zakonski regulirana, posebna je vrijednost što su pronađeni srednjovjekovni ostaci pretvoreni u prvorazrednu turističku atrakciju. Tako je 2010. godine nastala Podzemna trgovina (Podziemia Rynku) koja na 4 metra dubine najsuvremenijom tehnologijom s uloženih vrtoglavih 12,5 milijuna američkih dolara oživljava 1.000 godina staru povijest grada. Na nevjerojatnoj površini od oko 6.000 m2 istovremeno ga može razgledavati 300 posjetitelja, a radi velikog interesa ulaznice je nužno nabaviti barem 3 dana ranije (34,00 kn). Vodstva su moguća uz pratnju vodiča ili samostalno uz audio-vodič. Posjetitelji ulaze kroz maglu koja se zgušnjava u projekciju slika srednjovjekovnog Krakova, a odmah potom slijede prezentirani arheološki ostaci in situ. Predstavljeni su pronađeni arheološki slojevi grada od 11. do 16. stoljeća, rekonstruirana je kamenom popločana cesta na drvenoj podlozi, prezentirani su pronađeni predmeti (keramika, metal), rekonstruirani su dijelovi obrtništva (kožarstvo, kovanje, tekstil), prikazan je veliki požar koji je zahvatio središte grada 1850. godine, a vrlo je kvalitetno rekonstruirano i srednjovjekovno groblje s ostacima „vampirskih običaja“. Bravo! Prije samog izlaza nalazi se 5 manjih dvorana u kojima je moguće pogledati kratke dokumentarce o povijesti Krakova, njegovu značaju nekada i danas te rezultatima arheoloških iskopavanja. Odmah potom je muzejski caffe, suvenirnica i sanitarni čvor te izlaz s garderobom. Na svakom je koraku neka vrsta multimedije, interaktivni panoi za djecu i odrasle, zvučne kulise, a od pronađenih arheoloških tvorevina prezentirano je sve što se prezentirati moglo. Odmah po izlasku shvatite kako je riječ o jedinstvenom poduhvatu s velikim brojem dionika, kakvog u našoj Hrvatskoj još nema ni blizu, u kojem se mislilo na svaki detalj i nije se štedjelo. Ovakve prezentacije privlače velik broj turista, stvaraju se redovi i gužve, a korist je dvosmjerna – zadovoljan grad i posjetitelji. Lokalitet djeluje u sklopu Povijesnog muzeja Krakova (Muzeum Historycznego Miasta Krakowa), među 17 vrlo različitih muzejskih jedinica, kao i Schindlerova tvornica (Fabryka Schindlera) u sklopu koje se nalazi multimedijalni postav života u Krakovu za vrijeme nacističke okupacije od 1939. do 1945. godine. Izložen je Schindlerov ured, vrti se Spielbergov film, predstavljeni su onodobni autentični predmeti, zvučni efekti i priče preživjelih Židova. Potrebna je prethodna najava i rezervacija ulaznice po cijeni od 43,00 kn, a otvoreno je svakodnevno izuzev velikih državnih blagdana.
I na kraju ćemo spomenuti i drugu krajnost pomalo na rubu apsurda. U tom silnom natjecanju za posjetiteljima i brzom zaradom nastaju ponude koje se imenom poistovjećuju s muzejima iako s njegovom djelatnošću nemaju baš nikakvog doticaja. Doduše, u svijetu su nam poznati muzeji voštanih figura, kod nas su pak najsvježiji izumi muzeji torture, prekinutih veza i iluzije, a u Krakovu tako postoji Muzej živih leptira (Muzeum Zywych Motyli). Treba reći kako muzeji u svojoj osnovi čuvaju i predstavljaju kulturnu i prirodnu baštinu pa tako i u Muzeju grada Koprivnice postoji poveća Zbirka leptira dr. Radovana Kranjčeva. No, ono što smo zatekli u tom poljskom muzeju graniči sa zdravom pameti. U jednosobnom stanu na prvom katu uz „kraljevsku cestu“ nastao je zatvoreni prostor od kojih 25 m2 u kojem leptiri slobodno lete. Naoko vrlo zanimljivo dok se ne suočite s drugom stranom – posjetiteljima, ponajviše djecom koji te leptire dodiruju, maze i „ne paze“ pa već kroz nekoliko minuta imate situaciju u kojoj pojedini leptir više nije u stanju letjeti i na izmaku je snaga. Postoje vrste leptira koje žive dan-dva, prosječan životni vijek većine iznosi oko dva tjedna, a izuzetak je leptir monarh koji može živjeti i više od 6 mjeseci. Ovo se dakako odnosi na prirodne uvjete, a mišljenja sam kako se u ovom „muzeju“ leptiri mijenjaju svakodnevno iz nekog proizvodnog pogona jer teško da u ovakvim uvjetima mogu doživjeti prirodnu smrt. Ipak, netko je to dozvolio, ljudi to posjećuju, a leptiri nemilice ugibaju – strahota, što reći.
Izuzev navedenog, svakako je potrebno posjetiti mjesta koja su obilježila grad Krakov, a koja u ovako kratkom vremenu mi nismo stigli u opsegu u kojem je potrebno. Na prvom mjestu, tu je svakako Rudnik soli Wieliczka (Kopalnia soli Wieliczka) koji je kontinuirano proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća pa sve do 2007. godine. Rudnik od devet katova doseže dubinu od 327 metara, dug je oko 300 km, a turistička ruta duga je 3,5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika. Najznamenitije su brojne skulpture i cjelovita Crkva sv. Kinge, a svake ga godine posjeti oko 2 milijuna posjetitelja po cijeni od oko 150,00 kn za rutu od 3,5 sata. Drugo, Auschwitz (Oświęcim) kao najveći koncentracijski logor nacističke Njemačke, na nekih 50 km zapadno od Krakova, koji se sastojao od: 3 glavna kampa (Auschwitz I. – administrativni centar, Auschwitz II. (Birkenau) – kamp za istrebljivanje i Auschwitz III. (Monowitz) – radnički kamp) i 45 satelitskih logora. Nakon rata, znanstveno je potvrđeno kako je kroz njega prošlo oko 1,1 milijun ljudi, od čega gotovo 90% Židova iz čitave Europe. Danas je logor pretvoren u memorijalni muzej otvoren za javnost tijekom čitave godine Tako je u 2017. godini zabilježena brojka od 2,2 milijuna ljudi, a broj iz godine u godinu progresivno raste (400 tisuća posjetitelja više negoli u 2016. godini). Poradi toga, potrebna je prethodna najava barem 3 dana prije dolaska, a posjet je moguć isključivo uz stručno vodstvo na engleskom jeziku za 80,00 kn po ruti od 3,5 sata (postoje i duže rute, no vjerojatno je i ovo dovoljno da bi se uvjerilo u zvjerstva nacističke Njemačke). U nekim budućim planovima za revitalizaciju logora Danica u Koprivnici svakako će ga biti potrebno posjetiti.
NA KRAJU…
Krakov uistinu ostavlja dojam nekog zaboravljenog bajkovitog gradića iz daleke prošlosti, a ta srednjovjekovna karizma koju posjeduje bivša prijestolnica i jedan od najstarijih gradova Poljske je upravo ono što i privlači najveći broj turista. Grad tako bogate povijesti ponosno ističe svoje atribute, a jednom kad ga posjetite tražit ćete ponovnu priliku, poput nas. Snažno je obilježen srednjovjekovljem i statusom krunidbenog grada, a osjeća se i velika duhovnost kojoj je doprinio papa Ivan Pavao II. Nažalost, tijekom 20. stoljeća doživio je teške trenutke jer ga nacisti odabiru kao sjedište svoje okupacije u Poljskoj. No, treba reći kako je to ujedno i glavni razlog zbog čega je tako dobro očuvana povijesna arhitektura budući da je bio izuzet razaranja, a nacistički su tragovi vidljivi tek u memorijalnim dijelovima grada i bližoj okolici. Svako zlo za neko dobro – rekli bismo. Teško ga je opisati u nekoliko kartica, no činjenica je kako ga je bilo potrebno pomnije vidjeti i da smo dužni jednog mu se dana ponovno vratiti.
