Unošenje slame središnji je običaj Badnje večeri koji se još do nedavno prakticirao u brojnim podravskim obiteljima.
Česta su sjećanja ljudi srednjih godina koji ističu kako im je božićna slama ispod stola, po kojoj su se nesmetano mogli valjati kao djeca, jedan od najdražih elemenata božićnih običaja. Drugi važan element božićnog ciklusa svakako je bio božićni stol, što je i razumljivo, osobito tijekom razdoblja obilježenog oskudicom kada je svaki obrok obogaćen mesom predstavljao raskošnu gozbu.
Božićni stol imao je i važnu simboličku ulogu: bio je središte i razdjelnica, ali i mjesto okupljanja. Pod pojmom središta podrazumijevalo se mjesto koje je zauzimao prilikom odvijanja određenih obrednih radnji usmjerenih na osiguranje rodnosti. Razdjelnica je značila običaj koji je dijelio blagdan na Badnju večer i Božić, a mjesto okupljanja značilo je da se oko njega objedovalo, vršio se obred i molitva za čitavu obitelj, pri čemu se podrazumijevala i prisutnost preminulih predaka kojima se ostavljao pribor za jelo i hrana tijekom čitave noći upravo na stolu.
Uz postavljanje stola vežu se i brojni drugi predmeti koji su bili obavezni: zrnje žita posipano na ploču stola u obliku križa, srebrn novac, slama i sijeno koji se stavljaju ispod stolnjaka, božićni kruh, još dva stolnjaka, zdjelica sa žitom i svijećom utaknutom u sredinu, raspelo. Pod stol se stavljala slama, lanac ili uže kojim se vezala noga, hamovi, ralo, bič, torba, sjekira, tikva valjanka i slično, ovisno o lokalitetu. Svi ti predmeti imali su važnu ulogu u okviru lijepih želja kojima su ratari i stočari, stanovnici podravskih sela željeli svojim obiteljima osigurati plodnu novu godinu.
Kad govorimo o lijepim željama kojima obiluje ovo razdoblje, osoba koja je najodgovornija za njihovo ostvarenje bio je svakako prvi božićni gost zvan položnik, poležaj ili položaj. Radilo se o osobi najčešće kumski ili rodbinski povezanoj s obitelji koju posjećuje, a gotovo uvijek je to bio muškarac jer se vjerovalo da „muški sreću nosi“. Poležaja se osobito pomno odabiralo i po osobinama, jer se vjerovalo da će one biti prenesene na sav podmladak u obitelji tijekom naredne godine. Poželjno je dakle bilo da to bude razumna i staložena osoba koja nije nasilna, rasipna, hvalisava i bahata. Njemu se pripremala posebno bogata gozba i očekivalo se da puno jede i mirno sjedi kako bi i kvočke mirno sjedile na jajima. Morao je i izvlačiti slamčice ispod stola nastojeći izvući što duže kako bi osigurao da tako dugačak bude i lan. Žar u peći razgrnjao je kako bi bilo što više iskrica jer se vjerovalo da će tako osigurati plodnost kokoši i velik broj snesenih jaja.
Na kraju, svim čitateljima želim čestitati Božić riječima koje je početkom prošlog stoljeća kod čestitanja koristio poležaj u Virju:
„Na tom mladom letu!
Zdravi i veseli, čestiti i bogati .
Daj nam Bog piščokov, račičev, gosičev, teličev, praščokov, žerebičov, zajčekov!
Dušnoga zveličenja, grehe oproščenja!
Ne daj nam Bog vmreti bez svečice žganja, bez Majke Marije zvanja, bez čovek krščenika…“
