Blagdan je Svetog Stjepana kojega katolici slave kao svog prvomučenika. Štefanje je ujedno i tradicionalno blagdan kad počinje blagoslov obitelji.
Župnik sa svojim pomoćnicima, zvonarima i ministrantima, ali i članovima primjerice Župnog odbora, kako već u kojoj župi, obilazi obitelji u njihovim domovima.
Blagoslov obitelji počeo je i u Župi Blažene Djevice Marije u Močilama. Tamošnji župnik, monsinjor Leonard Markač rekao je da je ovo vrijeme koje kod kršćana odiše posebnom ljepotom i radošću. Dolaskom u domove župljana svećenik daruje Božji blagoslov kojega je Bog rođenjem svoga sina donio na svijet.
Obitelji pak župnika i Božji blagoslov dočekuju okupljeni oko svog bora, ali i simbola koji su nam tradicionalno na središnjem mjestu oko kojega se svi okupljamo. Uz križ i svijeću, kao simbole vječnoga života i svjetla, Podravci u zdjelu stavljaju plodove svoga rada – žito, grah, krumpir, crvenu jabuku, jaje, novac. Za taj novac kasnije se plati misa za mrtve ukućane.
— Taj blagoslov se u obiteljima obavlja već stoljećima, prema starim spisima, još od srednjeg vijeka. Obično se obavlja u najljepšim danima, tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana. Svećenik ide od kuće do kuće i vjernicima koji to žele donosi Božji blagoslov. To znači blagosloviti, predati se u Božje ruke, povjeriti se Bogu da On, kao što to i jest, bude gospodar. No, to znači i da mi želimo da On bude naš put, istina i život, naš vođa, smisao, jakost i sve što želimo. Sve što je ugodno, dobro, lijepo, plemenito, to je Bog i to mi od njega tražimo – kaže monsinjor Markač.
Svećenik nakon molitve poškropi dom svetom vodom i ostavlja oznake tri kralja ili mudraca – Gašpara, Melkiora i Baltazara. Oni su došli iz tuđeg svijeta, izdaleka pokloniti se Isusu i predstavljaju sve narode, sve ljude svih vremena, boja i rasa koji traže Isusa. Bog se rođenjem Isusa javlja užem krugu, Židovima, a bogojavljanje znači da Isusa primaju svi narodi do konca svijeta.
