Jedan od najagilnijih i najvažnijih predstavnika performerske scene u Hrvatskoj, umjetnik Siniša Labrović, u subotu 25. studenoga gostuje u AK galeriji u koprivničkom Kampusu. Predstavit će izložbu i performans ‘Sretna stara godina’.
Za ovu izložbu nastali su novi radovi objedinjeni pod nazivom “Sretna stara godina” koji se sastoje od prostornih instalacija, videa i performansa. To je prvo gostovanje Siniše Labrovića u Koprivnici nakon 2009. godine kada je izveo performans “Glorija” u organizaciji jedne privatne galerije. Program počinje u 20 sati.
“Služenje vojnog roka u JNA jedno je od onih općih mjesta o kojima slušamo priče i anegdote, bez obzira koliko vremena je od tada prošlo. Od priča o šišanju na nulu, glancanju cipela, bježanju u grad, studioznom namještanju kreveta i provjeri napetosti plahte s kovanicama do priča o strogim oficirima, smrzavanju na jutarnjim postrojavanjima, odbrojavanju preostalih dana i beskrajnim ponavljanjima besmislenih radnji. Nekih od tih momenata i nimalo suptilnih pokušaja unifikacije i nametanja discipline prisjeća se Siniša Labrović kroz radove nastale upravo za ovu izložbu i ovaj prostor.
Radovi Siniše Labrovića uvijek su negdje na rubu politike i umjetnosti, pozivaju na komentar i sudjelovanje, a ovdje su i vrsta reakcije na povijest izlagačkog mjesta, galerije koja se nalazi u prostoru spavaonice bivše JNA kasarne. Tu je činjenicu bilo nemoguće zaobići u procesu dogovaranja izložbe, a kod autora je spominjanje konteksta automatski proizvelo niz slika i prizora iz vremena služenja vojnog roka. Radove stvara in situ, vođen zadatostima i rasporedom prostora, atmosferom i intimističkim reagiranjem na detalje. Kroz intervencije u prostoru, instalacije, video radove i performans, Labrović preispituje apsurd jedne institucije, varljivost prolaznosti vremena i vlastito sjećanje na proživljeno.
(…) Radovi nastali reagiranjem na specifičan prostor galerije ukazuju na mogućnosti iskaza sjećanja i osobnog iskustva, ali propituju i samu suštinu umjetničkog rada: proizvode li se značenja ovisno o mjestu i načinu prikaza, naznačuju li se potencijali samog prostora umjetničkim intervencijama i strategijama te redefinira li umjetnički rad, ili nadopunjuje, neke od bitnih pojmova i momenata koji su u relaciji sa specifičnim društvenim, kulturnim, povijesnim i geografskim kontekstom i koji su upisani u kolektivnu memoriju. Ovaj puta svjedoci smo nježne, suptilne, ali i duboko ironične intervencije u društvenu stvarnost.”
(iz teksta kataloga: Tanja Špoljar)
O autoru: Siniša Labrović (1965., Sinj) diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997., a od početka 2000-ih bavi se performansom, videom, fotografijom. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, izvodio akcije i performanse, kao i urbane intervencije u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, kao i u privatnim kolekcijama. Izlagao na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine. Predstavljao je Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem. Neki od bitnijih radova: „Previjanje ranjenika“ (2000.), „Stado.org“ (2005.), „Umjetnik se provodi kao bos po trnju“ (2004.); „Umjetnik liže pete publici“, (2005.), „Umjetnik jede travu“ (2007.); „Umjetnik pliva na suhom“ (2008.), Umjetnik jeftino prodaje svoju kožu (2010.) “Obiteljski dnevnik” (2007.) „Gloria“ (2007.), „Dodiplomsko obrazovanje“ (2008.), „Hodočašće Sv. Milanu“ (2012.), „Meč za titulu Ministarstva kulture RH“ (2010.), „Kažnjavanje“ (2002., 2007.), „Dokolica (Komunistički manifest)“ (2013.)
Izložba je jednodnevnog karaktera, a program je sufinancirao Grad Koprivnica.
