Piše Dubravka Eršetić.
Sevilla – glavni grad Andaluzije, četvrti po veličini u Španjolskoj, leži na rijeci Guadalquivir. Okupan u suncu na 33 stupnja potkraj listopada, pravi je biser rimske, maorske, konkvistadorske te moderne kulture i umjetnosti.
Sevilla je osnovana u 8. st. pr. Kr. Osvajali su je Kartažani (Tunis) i Rimljani kada postaje vrlo važno trgovačko središte.
Nakon Rimljana njome su vladali Vandali, Vizigoti i Mauri iz Cordobe. 1023. godine Omejidi je proglašavaju prijestolnicom kalifata i tada počinje njena intenzivna izgradnja i razvoj prepoznatljive arhitekture i vizure grada. Ferdinand lll Kastiljski protjerao je Maure 1248. godine zauvijek.
Potkraj 15. stoljeća nastupa zloglasno doba inkvizicije, velikih otkrića Amerike te je krenula i intenzivna trgovina. Budući da je u Sevilli bila trgovačka komora, imala je ekskluzivno pravo trgovanja s novim svijetom te se naglo počela bogatiti i izgrađivati. No, nije sve bilo blistavo, tukle su je boleštine (kuga), potresi i mulj iz rijeke koji je preplavio luku.
Uspjela se oduprijeti svim nedaćama i postati kulturna, politička, gastronomska, gospodarska, prosvjetna i vjerska prijestolnica.
Najveća crkva na tlu Španjolske, a treća u Europi, je Katedrala (15 st.) koja je sagrađena u gotičkom stilu na temeljima džamije te zbog toga ima četvrtasti tlocrt. Pozornost privlači i sarkofag Christophera Columbusa smještenog u kapelici katedrale. Nekadašnji minaret Giralda po kojem se mujezin penjao na konju do samoga vrha pretvoren je u zvonik.
Dvorac Alcazar tj. stara maurska palača, zidova ukrašenih keramičkim pločicama, ali i andaluzijskim čipkastim intarzijama, okružen je prekrasnim vrtovima, perivojima i s nekoliko vodoskoka. Sve odiše nekom magičnom ljepotom i mirnoćom.
Na samoj obali rijeke sagrađena je stražarnica Torre del Oro u kružnom obliku (12.st.) u kojoj je smješten mali pomorski muzej i na vrhu vidikovac. Pogled puca na žilu kucavicu grada, na sve mostove, lijevu i desnu obalu uz koju su sagrađene gotovo sve moderne građevine i šetališta.
Park Marie Lujze je toliko velik da ga je najlakše obići biciklom, kočijom ili cijeli dan pješke. Smješten ispred Plaze de Espana, izgrađen tematski za sajam EXPO 1929. godine, lepezastog oblika. Plaza de Espana polukružni je kompleks koji vrlo slikovito i simbolički govori o povijesti nekadašnje Španjolske. Filmoljupci će se sigurno prisjetiti prekrasnih prizora Plaze de Espana ovjekovječene u filmovima Lawrence of Arabia iz 1962. godine, Star Wars: Episode II – Attack of the Clones (2002.) i The Dictator iz 2012. godine.
Museo de Bellas Artes de Sevilla skriva umjetnička djela srednjeg vijeka pa sve do početka 20. stoljeća. U 17. stoljeću seviljski slikari su bili nadasve poznati i svojim bogatim religioznim i portretnim opusima konkuriraju cijeloj Europi. To je zlatno doba Murilla, Zurbarana, Franceska de Herrera, Valdesa…
PLAZA DE TOROS DE LA MAESTRANZA – BULLRING
Korida je mnogima mrska zbog borbe i ubijana bikova, međutim riječ je o obilježju i tradiciji cijele Španjolske. Ona diše i živi za to. Korida je poprište odmjeravanja koncentracije, vještine, snage, staloženosti, smjelosti i hrabrosti. Arena ima 14 tisuća mjesta s fenomenalnom akustikom i mnogim detaljima čak iz 16. stoljeća. Muzej prati povijest koride od 18. stoljeća, izlaže kostime, plakate, preparirane bikove glave i slike nekih slavnih toreadora. A prije nego toreador uđe u ring, pomoli se u maloj kapelici te popije svoju čašu vode (možda i posljednju).
Sevilla je kompozicija starog i novog, tradicionalnog i suvremenog, elegantnog, melodioznog i britkog i sivog.
U staroj četvrti Seville naraslo je šest divovskih drvenih gljiva Metropol Parasol (suncobrana) visokih oko 26 metara i dugačkih 150 metara što čini najveću drvenu građevinu na svijetu. Potpisuje ju njemački arhitekt Jürgen Mayer. Ima četiri razine. Na prvoj je arheološki muzej, druga je razina ulice, treća je mjesto gdje se navečer skuplja omladina, te lijepa panoramska terasa i zaštita od ljetnih sunčanih zraka koje podižu temperaturu i do 50 stupnjeva. Četvrta pruža jedan od najljepših pogleda na centar grada, osobito noću.
U gradu rade sva osjetila odjednom. Sluša se i gleda flamenco i prati svaki pokret tijela plesačica po ulicama, restoranima, mirišu se mirodije po tržnicama, osjetni pupoljci kušaju mirisna voćna vina, uživa se u tradicionalnim jelima, sluša se najbrži, melodiozni španjolski jezik, oči plijene šarenila haljina punih volana i lepeza poput najljepših leptira…
Cordoba
Cordoba je grad bogate povijesti prepun znamenitosti pa je stoga njegov stari dio upisan 1984. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Tvrdi se da je 1000. godine Cordoba bila najveći grad na svijetu. Zasigurno najljepši biser maurske ostavštine je velika Abd-al-Rahmanova džamija, dovršena u 10. stoljeću. Arkade na 869 stupova dijele unutrašnjost u 19 uzdužnih i 33 poprečna broda. Od 16. stoljeća pretvorena je u katedralu La Mezquita.
Nekadašnja kalifatska rezidencija bila je Alcazar, a poslije središte zloglasne inkvizicije. Preko rijeke Guadalquivir proteže se rimski most sa 16 lukova.
Malaga
Velika luka i turističko središte na Sredozemnom moru, poznata po svojim beskrajno dugim pješčanim plažama, predivnim parkovima i botaničkim vrtovima. Ako poželite baciti pogled na cijeli pola milijunski grad, onda se svakako treba popeti na brdo Gibraltar gdje je vidikovac, a povrh njega i tvrđava Gibraltar.
Maurska tvrđava Alcazaba, rimski amfiteatar, katedrala, najljepša ikad viđena, bogato ukrašena s 15 kapelica uokolo glavnog oltara, dragulji su staroga grada.
Novija povijest daje nam dvoje najpoznatijih osoba koje su rođene u Malagi. Pablo Picasso, svjetski likovni genij golemog opusa stvaranog u više faza: plave, ružičaste, kubističke, klasične, nadrealističke i ekspresionističke. Zanimljivo je da mu je jedna od ljubavnica bila i Dora Maar, Francuskinja hrvatskog podrijetla (na njegovoj slici Žena koja plače). U kući muzeju može se razgledati Picassov opus. Druga vrlo važna osoba je glumac Antonio Banderas.
Vidjeti Andaluziju, njene nepregledne plantaže mandarina, naranči i maslina, prirodna bogatstva, more, močvare, planine, rijeke, jezera, osjetiti ritam života Andalužana, neprocjenjivo je ljudsko bogatstvo koje traje zauvijek.
