‘Mladi planinari’, planinarska skupina Osnovne škole ‘Antun Nemčić Gostovinski’ zajedno s kolegama iz škola u Sokolovcu i Kunovcu posljednje subote u listopadu popeli su se na najpopularniju hrvatsku planinu – Medvednicu.
Vodili su ih učitelji Danijel Balaško (ujedno i voditelj planinarske skupine), Ines Geršić Bodinovac, Danijela Šimek, učitelji iz Sokolovca i Kunovca te vodič iz Hrvatskog planinarskog društva “Bilo” Miroslav Aleksa.
Izlet na Medvednicu izazvao je velik interes učenika pa su na izlet krenuli u dva autobusa. Iz OŠ “Antun Nemčić Gostovinski” na izletu je bilo 37 učenika uz tri učitelja – pratitelja.
Kako im je bilo, doznajte iz prve ruke, odnosno iz pera jednog od sudionika. Tekst u nastavku potpisuje Matija Bogomolec, učenik 7. a razreda.
Autobusom smo iz Koprivnice krenuli u 7 sati ujutro. Prošli smo Ludbreg, Varaždinske toplice, Ljubešćicu, Novi Marof i došli u Hrvatsko zagorje. Nastavljamo zavojitim zagorskim cestama kroz slikovita zagorska naselja Podrute, Budinščinu, Zlatar Bistricu, Konjščinu, Bedekovčinu, Oroslavje, Stubičke Toplice i na kraju dolazimo u selo Pila u podnožju sjeverne strane Medvednice oko 9:20 sati.
Nakon što smo uzeli ruksake iz autobusa okrijepili smo se hranom i pićem i započeli uspon prema najvišem vrhu Medvednice, Sljemenu (1033 m) u 9:45 sati. Nakon sat i pol hoda kroz listopadnu šumu bukve i hrasta dolazimo do odmorišta Srnec i početka 500 Horvatovih stuba. Tu teče potok koji se zove Bistri jarek i stvara male slapiće. Vladimir Horvat bio je veliki zaljubljenik u Medvednicu i njene prirodne ljepote pa je poslije 2. svjetskog rata od 1946. do 1953. godine vlastoručno izgradio 500 kamenih stuba u tom nepristupačnom dijelu Medvednice. Penjemo se po svih 500 Horvatovih stuba, gdje smo vidjeli i djelomično prošli kroz špilju Medvednicu. Vidjeli smo Tisin ponor, poznati kamen zvan Moj naklon te ulaz u Patuljkovu špiljicu.
Nastavnik Balaško nam objašnjava vrste drveća i ukazuje na rijetku i u hrvatskoj zaštićenu tisu (Taxus baccata) koje je relativno česta u ovom dijelu Medvednice. Vidjeli smo nekoliko vrlo velikih i starih stabla tise. Nakon četiri sata planinarenja stižemo do Činovničke livade koja se nalazi ispod samog vrha Sljemena. Tu srećemo našu bivšu nastavnicu iz matematike Ljerku Bertu koja je na Sljeme došla s obitelji. Na vrhu smo imali skoro sat i pol slobodnoga vremena kojega su neki iskoristili za odmor, pričanje, slikanje, razgledavanje, uživanje u prekrasnim pogledima i ručak u poznatom restoranu Vidikovac.
Na vrhu smo vidjeli poznatu skijašku stazu gdje se vozi slalom u svjetskom kupu za skijaše i skijašice, popularna Snježna kraljica, zatim snježne topove koji prave umjetni snijeg, žičare i veliki televizijski toranj. Vraćamo se drugim putem na kojemu prolazimo pokraj Kapelice Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata i predivnog hotela Snježna Kraljica. Za sat vremena dolazimo do planinarskog doma Hunjka na 853 metara gdje se kratko odmaramo i nastavljamo još sat i pol do parkirališta na kojemu nas je čekao autobus do kojeg smo došli u 18 sati.
Prehodali smo približno 18 kilometara, popeli se i spustili 800 metara visinske razlike, a za to nam je bilo potrebno 8 sati. U Koprivnicu se vraćamo umorni, ali zadovoljni i sretni nakon još jednog prekrasnog planinarskog izleta u kojemu smo uživali i dobro se zabavili.
Matija Bogomolec, 7.a
