U iščekivanju 24. Galovićeve jeseni upriličili smo seriju kratkih razgovora s gostima festivala, autorima, kako bi vidjeli kako oni promišljaju prije samog početka. Jedan od njih je i već najavljivani Tomislav Šovagović.
Medijski pokrovitelji Galovićeve jeseni su Radio Drava i portal Drava.info.
Što za vas osobno znači dolazak na međunarodni književni festival “Galovićeva jesen”? Kakva su očekivanja?
— Raduje me drugo sudjelovanje na “Galovićevoj jeseni” jer Koprivnicu osjećam, kao i Križevce, kao najdražim hrvatskim gradovima u kojima nemam rodbine, “samo” prijatelje koje povezuju ljubav prema književnosti, bregovskoj piti i sjećanjima na sve što je bilo i očekivanjima što bi moglo biti. Svaki je trenutak festivala blagoslovljen i dragocjen, osobito čitanja pred mlađom čitalačkom publikom i susreti svih naraštaja književnika i djelatnika u kulturi.
Iz vašeg gledišta, koje su prednosti susreta na ovakvim manifestacijama?
— Prednosti su neposredan razgovor o svim različitostima koje spajaju, i sličnostima koje razdvajaju, oboje u svrhu međusobne podrške, jer na piscu je ionako kuckati u mračnoj samoći, a na svjetlu dana podijeliti riječi s bližnjima, dragima. “Galovićeva jesen” već i svojim imenom nudi toplinu duha i utočišta, rijetkog i potrebnog u često sumornoj zbilji.
Uz sve čime se inače bavite, što vam je trenutno najviše u fokusu? Na čemu radite?
— Pišem kratke priče i poeziju za književne natječaje, kao i zbirku kratkih priča o zagrebačkim osamdesetim godinama “Spremište Trešnjevka”.
Koju književnu preporuku biste izdvojili za posjetitelje festivala?
— S obzirom da je događaj navezan na poginuloga pjesnika iz Prvoga svjetskog rata, velikoga podravskoga sina Frana Galovića, ukazao bih na čovjeka koji je fotografijom snimljenom u trenutku svoje dubrovačke smrti ispisao povijest budućnosti – “Ratni dnevnik Pava Urbana”. Neka mi bude dopušteno i preporučiti knjigu organizatora, pregaoca koji je i zaslužan za ovo okupljanje – “Kak je zgorel presvetli Trombetassicz” našeg i vašeg kajkavca Marka Gregurassicza.
