Među velikim imenima koje ugošćuje ovogodišnja manifestacija Galovićeva jesen, tu je i nizozemski autor Kees van Meel koji je u kratkom razgovoru podijelio svoja razmišljanja prije samog početka.
Medijski pokrovitelji Galovićeve jeseni su Radio Drava i portal Drava.info.
Kees van Meel je donedavno bio pjesnik grada Brede. Od 2008. do 2012. godine pisao je pjesničke komentare o svome rodnom gradu i svijetu. U njemu je, u suradnji s glazbenicima, plesačima i vizualnim umjetnicima, čitao svoju ozbiljnu i manje ozbiljnu poeziju na pozornicama. Predstavljao se po Nizozemskoj. Do sada je objavio sedam pjesničkih zbirki i jedan CD koji je rezultat suradnje s glazbenicom, pjevačicom i skladateljicom Deborah Jacobs.
Osim toga, pjesme su mu objavljene u raznim antologijama. Godine 1980. diplomirao je nizozemsku teatrologiju sedamnaestog stoljeća na Sveučilištu u Amsterdamu. Bio je dramaturg u kazalištima u Bredi i pisao kazališne i kritike o poeziji. Za lokalni radio van Meel je priređivao programe o umjetnosti i kulturi te snimao kratke dokumentarne filmove o umjetnicima.
Za “Nizozemski nacionalni časopis” pisao je članke o istaknutim autorima i njihovim djelima. Preko svoje poezije uključen je u mnoge projekte vizualnih umjetnika. Od 2014. godine piše za rumunjski časopis “Orizont Literar Contemporan” (OLC) koji uređuje književnik Daniel Dragomirescu. U biblioteci toga časopisa objavio je trojezičnu knjigu pjesama (nizozemski, engleski, rumunjski). Njegovu je poeziju na hrvatski prevela Željka Lovrenčić. Objavljena je 2016. u časopisu Kolo i u Hrvatskome slovu.
Što za vas osobno znači dolazak na međunarodni književni festival “Galovićeva jesen”? Kakva su očekivanja?
— Dolazak mi znači puno jer volim biti u inozemstvu, volim ići na daleki istok, Kinu, Indiju, Butan, ali u zadnje vrijeme čak više u istočnu Europu. Zato imam mnoge kontakte u Institutu za hrvatsku književnost u Nizozemskoj. Uvijek sam znatiželjan u vezi zajedničke kulture, starih i novih građevina, crkava u povijesti, budućnosti i naravno sadašnjosti.
— Moja očekivanja su velika jer se volim družiti s pjesnicima i drugim piscima u razgovoru o njihovom pisanju, njihovoj zemlji i nadam se da ću steći književne prijatelje kao što sam i prošle godine u Zagrebu na sličnoj manifestaciji o jeziku. “Učenje” od njih i “poučavanje” njih u smislu kako vide današnji svijet i kako se nose s njim – to mi je želja. Želim upoznati i Hrvate koji nisu pjesnici i pisci iako ne govorim hrvatski jezik, no može biti engleski, francuski ili njemački. Također, želio bih vidjeti i više Koprivnice.
Iz vašeg gledišta, koje su prednosti susreta na ovakvim manifestacijama?
— Prednosti su ogromne: u kratkom vremenu upoznate se s drugim vještim piscima i kulturom zemlje koja vas poziva. Doći će do više razumijevanja jer ću imati pogled iznutra i neću biti ovisan, kao većinu vremena, o obojenim informacijama. Isto tako, nadam se da ću dobiti novu inspiraciju, temeljenu na susretima i općenitom okruženju, za svoju poeziju. U drugu ruku, nadam se da ću dati malo svoje umjetničke riječi domaćinima manifestacije kao i posjetiteljima.
Uz sve čime se inače bavite, što vam je trenutno najviše u fokusu? Na čemu radite?
— Moj fokus je trenutno na neki način difuzan jer radim filmove i radio emisije o umjetnicima za jednu izdavačku kuću. Pišem kazališne kritike, radim članke o umjetnicima koji imaju neki invaliditet kao i pjesnicima. Bavim se organizacijom malih festivala poezije, a ponekad se vratim i staroj profesiji, kao nastavniku nizozemskog jezika i povijesti u srednjoj školi. Čak i nakon mnogo godina pisanja pokušavam proširiti svoje područje interesa kako bih bolje pisao. Performans u kontekstu čitanja je sve više i više moj posao.
Koju književnu preporuku biste izdvojili za posjetitelje festivala?
— Svakako “Forest Dark” od Nicole Krauss (2017). Poetski jezik u knjizi je mračan i fantastičan u smislu dovođenja dinamičnosti u vašu maštu. Ima dvije paralelne fabule koje su isprepletene, ali i odvojene. U knjizi Kafka dobiva izvanrednu ulogu što će reći da je u knjigu utkana suvremena povijest. Oba glavna lika traže novo odredište. Za mene je napisana briljantnim riječima.
