Ispričat ću vam priču o malenom i poštenom čovjeku, u kojeg se često svi kunu, kroz jedno lako probavljivo štivo i sasvim banalan primjer. Najbanalniji kojeg sam u ovom trenutku mogao pronaći.
Naime, Radnička cesta u prigradskom naselju Draganovec trenutno se rekonstruira. Jednom kad se završi, bit će to lijepa i moderna ulica kakvu zaslužuju njeni stanovnici i kakva priliči prometnom izgledu kraja u kojem je, između ostalih, donedavno živio i autor ovih redaka.
Navedena ulica nalazi se pod radovima cijelo ljeto i oni će sasvim sigurno potrajati još neko vrijeme. No, to nije tema ove priče.
Kao službeni obilazak, navedena je asfaltirana ulica Pod lipama koja se nalazi jednu minutu vožnje dalje od makadamske ulice koja se neslužbeno koristi kao obilazan put. U toj makadamskoj ulici, koja nije bila predviđena za promet velikog broja vozila, živi nekoliko obitelji kojima konstantna jurnjava ulicom i neprilagođena vožnja predstavljaju problem tako da im prašina s ceste koja se diže nakon prolaska vozila doslovno ulazi u nosnice i domove.
To je tema ove priče i najbanalniji primjer o bezobzirnosti malog poštenog čovjeka kojeg je autor ovih redaka trenutno mogao pronaći.
U neopisivo iritantnu i opasnu jurnjavu vozilima tim makadamskim putem sam se i osobno uvjerio u nekoliko navrata kada sam tamo svratio, a mogu samo misliti kako je ljudima koji i dalje u toj ulici žive 24 sata na dan.
Iako su stanovnici te makadamske ulice apelirali na vozače da uspore kada voze tom cestom i da pokažu više obzira prema tamošnjim stanovnicima, ništa se drastično nije mijenjalo. Vozači osobnih automobila i teretnih vozila i dalje su koristili makadamsku cestu kao obilazak pritom ne mareći na brzinu kretanja.
Nakon nekog vremena, zamoljena je prometna služba da reagira na ovaj problem i da pokuša promet usmjeriti na službeni obilazak Pod lipama kako bi se promet tim makadamom, ako ništa drugo, barem prorijedio. Relativno brzo, postavljena je tabla koja sugerira zabranjen promet u oba smjera i s dodatnim natpisom ‘Samo za stanare’.
Znak je čak preživio barbarstvo ‘lokalnih heroja’ i zaštitnika ‘malog poštenog čovjeka’ koji su ga htjeli uništiti međutim nije urodio plodom. U nekoliko navrata kontaktirana je i policija da obrate pozornost na divljanje automobilima tim makadamskim putem, međutim ništa se nije dogodilo.
Stanovnici te ulice, kad je lijepo vrijeme i kad nema kiše, i dalje žive u prašini. Bezobzirni vozači i dalje brzo voze ulicom dozvoljavajući si čak i raznorazne podrugljive povike stanarima, a koliko uspijevam čuti u kuloarima, stanovnici okolnih ulica i vikendaši se namjerno inate. Umjesto da iz čistog obzira prema stanarima te ulice uspore vožnju tih 200-tinjak metara kada prolaze pored njihovih kuća, oni namjerno dodaju gas ostavljajući za sobom oblake prašine koja ulazi u dvorišta, kuće, i automobile. Da ne govorimo o tome kako se već dogodilo nekoliko slijetanja s ceste uzrokovanih neprilagođenom vožnjom.
Stanari makadamske ulice nemaju i ne mogu imati ništa protiv toga da se ljudi voze njihovom ulicom, no imaju protiv toga da se tom ulicom voze utrke. Sve što oni žele je da vozači voze sporije i pažljivije, a ne mogu dobiti ni to. I ne samo da to ne mogu dobiti već su postali i predmet poruge. Ovo je zaista najbanalniji primjer bezobzirnosti ‘malog i poštenog čovjeka’, a takvih primjera ima koliko hoćete.
Radnička cesta će se kroz mjesec – dva rekonstruirati. Promet će se natrag preliti na nju i siguran sam da će biti ugodna za vožnju. Međutim, ovaj slučaj me još jednom podučio nečemu – da mali i pošten čovjek često nema obzira i razumijevanja prema drugom malenom i poštenom čovjeku i upravo to ga ne čini malim i poštenim čovjekom već bezobraznim i bezobzirnim šupkom. Stvari treba nazivati pravim imenom.
Autora možete pratiti i na njegovom Facebook profilu.
Stavovi izrečeni u kolumnama isključivo su stavovi autora i nisu nužno stavovi uredništva portala.